M. Ivanišević: Engdahl Hrvate smatra fašističkim narodom

„Izgubljeni hegemon“

Sa zanimanjem sam pročitala preporučenu novu knjigu „Izgubljeni Hegemon“ pisca F. Williama Engdahla, a i njegova knjiga „Stoljeće rata“ mi je bila zanimljiva. adržajem knjige sam iznenađena i zgranuta. Željela sam bar neke stavke iz knjige točno prepisati, ali sam se od toga suzdržala jer je na početku navedeno: “Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen ili pretiskan bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih prava.“

Samo naslovi nekih poglavlja: – Islamska država i lažirani rat Pentagona, – Bratstvo smrti-organiziranje novog križarskog rata, – Džihad stiže u Njemačku, – „Smrt u slavu Alaha“: Muslimansko bratstvo je rođeno, – Od Muenchena do sovjetskih stepa:CIA pronalazi muslimansku braću, – Globalizacija džihada: Od Afganistana do Bosne itd.

Rat protiv terorizma?

Može se zaključiti da su zapadne velesile nakon pada Berlinskog zida inicirale u mnogim zemljama Afrike, Azije iEurope s muslimanskim ili samo dijelom muslimanskim stanovništvom ratove, kod čega se je rat protiv terorizma pretvorio u rat protiv religije. To nije bila samo namjera pomoću rata zadržati prevlast u tim zemljama radi sirovina, nafte i drugih, kao i trgovine oružjem i drogom već i slabljenje ruske moći pogotovo nakon raspada Sovjetskog saveza i gubitka mnogih njezinih republika. Svi ti ratovi koji traju i danas i ogroman valu izbjeglica koji želi preplaviti Europu, pogotovo Njemačku, Švedsku i Austriju, bezbroj poginule, ranjene i gladne djece, srušeni gradovi, uništavanje kulturnih spomenika i silovane žene, svjetske moćnike, krojače svijeta ne zabrinjava i ne osjećaju se odgovornima. Sve to uspijevaju pomoću raznih nevladinih civilnih udruga, koje su dobro financirane od raznih donatora.

Pitanje: Je li i naša mlada država žrtva raznih hrvatskih udruga liberalne i još uvijek crvene orijentacije, bogatofinanciranih od stranih, a često i domaćih, državnih ili civilnih donatora? Nekome nije u interesu da se u demokratičnim okvirima, pa i s teretom u ratu razrušene Hrvatske, razvijamo u gospodarski i pravno uređenu državu. Bez svih tih udruga plaćenika ne bi bilo moguće još i danas raditi razdor na račun ustaša i partizana, ali s isključenim četnicima, njih nije dobro spominjati, kako Srbi ne bi bili povrijeđeni. U tisku se navodi istraga protiv g. Klema radi nepravilnosti u poslovanju pa se možemo upitati na čiju inicijativu želi uspostaviti susrete i razgovore s veteranima RS i RH, tj. s veteranima isluženim vojnicima, starim ratnicima, borcima iz bivšeg rata.

Hoće li u razgovore biti uključeni i veterani iz 2. svjetskog rata? Hoće li istraga protiv njegovog poslovanja završiti u ladici do zastare? Hoćemo li ponovno biti žrtve nekog iniciranog rata na Balkanu, jer prema navodima u knjizi naš prošli rat je bio izazvan i namjerno dugo održavan, zapravo sve do 1998., a unutarnje razaranje društva se i danas radi. Kao hijene skaču na razne izjave crkvenih dužnosnika, ministra Hasanbegovića i mnogih drugih. Nije mi poznata udruga koja bi se brinula za ljudska prava većine.

Dio knjige koji se odnosi na Hrvate

Samo kratak osvrt na sadržaj koji se odnosi i na Hrvate: Str. 83. 1943. godine su se nacisti žestoko borili s Titovim komunističkim partizanima pa su u Sarajevo pozvali velikog muftiju jeruzalemskog Amina Al-Husseinija. Himmler je bio uvjeren u bešćutnost muslimanskih džihadističkih boraca, pa je muftija bio zaslužan za novačenje muslimana u 13. esesovačku diviziju Handžar ili „Krivu sablju“. Koja je uglavnom bila sastavljena od bosanskih muslimana i bila aktivan supočinitelj genocida nad Srbima, Židovima i Romima.

Str. 99. Rockefeller je 1973. s Brzezinskim osnovao elitnu, tajnu političku skupinu pod nazivom „Trilateralna komisija“ kako bi koordinirala političke i ekonomske smjernice između Washingtona. Zapadne Europe i Japana i na koju je za članove pozvano tristo svjetskih moćnika. U našem tisku se je navodilo da su u toj elitnoj skupini i troje Hrvata.

Str. 123. Nakon 1. svjetskog rata spojili su se pobjednički saveznici, uglavnom Britanci i Francuzi koji su iscrtali novu državu, poslije nazvanu Jugoslavijom, koja je bila umjetna tvorevina, etnički eksplozivna mješavina kršćanskih pravoslavnih Srba, rimokatoličkih Slovenaca i Hrvata i pretežito muslimanske Bosne i Hercegovine. Sloveniju i Hrvatsku su odcijepili od Austro-Ugarskog carstva. 1945. Tito je objavio SR Jugoslaviju sastavljenu od 6 formalno ravnopravnih FR-a.

Str. 125. 1980. Američka industrija je bila tehnološki zastarjela i europske elite su Sjedinjene Države držaleimperijem na rubu sloma. Uz ispitivanje osnivanja Europske središnje banke ispitivala se je i mogućnost neovisnog europskog „NATO-a“ s odvojenim zapovjedništvom europskih zemalja od Washingtona. Washington je odgovorio potajnim iniciranjem događaja u Jugoslaviji kako bi poljuljao pogrešno europsko mišljenje kako su europski ratovi stvar prošlosti.

Str. 126. Pojačana je uloga MMF. Već 1988. Jugoslavija je imala ogroman inozemni dug od 21 milijardu američkih dolara. Te iste godine Washington je osnovao neobičnu, neprofitnu nevladinu udrugu „Nacionalnu zakladu za demokraciju“ NED, financiranu od američke vlade i u Jugoslaviju su odmah poslani njezini savjetnici. Deset godina poslije osnivanja u Washingtonu se je NED-ov upravitelj Paul McCarthy razmetao da je NED bio jedna od malobrojnih zapadnih organizacija, zajedno sa Sorosevom zakladom i još nekima koji je davao donacije oporbi u FRJ-i i surađivao s lokalnim nevladinim organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Zaklada Soros američkog milijardera i mešetar investicijskih fondova.

Pitanje: Koje nevladine organizacije za ljudska prava u RH još i danas donira Soros? Ljudska prava kojih manjina su povrijeđena?

Str. 129. Pisac na toj stranici opisuje da su pritisci i zahtjevi Vijeća Europe upućeni Jugoslaviji kao i tajne potpore pridonijeli da su se desničarske i fašističke organizacije, pritajene otkad su Titovi antifašistički partizani porazili nacističkog okupatora, razbudile. CIA, kao i britanska i NATO-ova obavještajna služba su očuvale te prognane fašističke organizacije u SAD-u, Kanadi, Njemačkoj i Austriji koje su postale glavni kanal za dopremanja oružja u izabrane republike.

Str. 130. Navodi da je Srbija iskustvom 2. svjetskog rata potaknula srpsku mobilizaciju. Započeo je građanski rat, Slovenija i Hrvatska objavile su neovisnost 25. lipnja 1991. i Njemačka im je smjesta priznala neovisnost. Postavljeni su uvjeti za niz okrutnih regionalnih etničkih ratova s 200 000 mrtvih.

Pitanje: Pisac navodi „građanski rat“, a ne agresorski rat na Hrvatsku sa svrhom protjerivanja Hrvata i okupacijom hrvatskog teritorija. Tezi da je bio „građanski rat pridružili su se mnogi hrvatski političari pa se Engdahla i ne može osuđivati za njegovo mišljenje.

Str. 154. Pisac između ostalog navodi da je Agim Ceku bio veteran hrvatskog etničkog čišćenja Krajine i da je zbog tog djelovanja 350 000 Srba napustilo svoje domove i otišlo u srbijanski dio Jugoslavije. Da je Pentagon obučavao Hrvatsku vojsku za Operaciju Oluja, jer da je tako obučio i Cekuov OVK.

Znade li Engdahl za Krajinu?

Pitanje: Je li Engdahlu poznato kako je stvorena Krajina i na čijem teritoriju i na protjerivanju kojeg naroda iz svojih domova u Krajini? To su bili Hrvati. Već kada je naveo protjerivanje Srba mogao je navesti da su u tom krvavom ratu iz Bosanske Posavine Srbi potjerali 150 000 Hrvata i to iz svojih stoljetnih domova. Prema Engdahlu Hrvati su fašisti i genocidni narod.

Prema kojoj statistici je izbjeglo 350 000 Srba za vrijeme Oluje?

Austro Ugarska provela je 1910. popis pučanstva u 86 gradova a u 1991. Hrvatska.

Benkovac 1910. 422 Srba ———– 1991. 2780 Srba
Knin „ 433„ ———– „ 9867„
Novi Grad „-„ ———– „1„
Obrovac „184 „ ———– „1253„

I ako se tim brojkama pribroje i stanovnici po selima nije mi jasno kako je onda za vrijeme Oluje iz Krajine izbjeglo 350 000 Srba.

Od 1910. do 1991. se je broj Hrvata smanjio u Benkovcu s 47,10 % na 19.80 %, u Obrovcu sa 60,10 % na 17,10% i Kninu s 65,30% na 13,50%. Pita li se netko zbog čega je došlo do tog smanjenja.

Str. 160. Pisac navodi da su Ceku premijera Kosova kasnije Srbi smatrali ratnim zločincem i to zbog njegovog vođenja Hrvatske vojske u Operaciji Oluja u etničkom čišćenju srpskih sela u Hrvatskoj.

Ovu knjigu će mnogi čitati već i zbog toga jer ju je napisao poznati pisac F. William Engdahl. U knjizi on Hrvatsku ipak prikazuje kao fašističku tvorevinu, da se je u njoj vodio građanski rat i da je iz domova u Krajini protjerano 350 000 Srba, a hrvatske iseljenike također prikazuje kao sljedbenike fašizma i sukrivce za agresorski rat.

Bila bi dužnost naših sudionika u obrambenom ratu kao i povjesničara da objave osvrt na knjigu. Ona predstavlja potvrdu teza nekih hrvatskih političara da se je radilo o građanskom ratu i da smo mi sami krivi za taj agresorski rat, pa valjda zbog toga i ne tražimo plaćanje ratne štete od agresora Srbije.

Pisac nije pročitao niti presudu Stalnog suda u Haagu u tužbi za genocid u kojoj je sud ustvrdio kako je Srbija agresor u cilju stvaranja homogene velike Srbije i da je pri tom učinila niz genocidnih radnji.

Mira Ivanišević/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo