Marija Dubravac : Uz blagdan slavnoga Sv. Mihaela arkanđela “Mi-ha-el” – “Tko je kao Bog”

TKO JE KAO BOG?

U iskonu, nekoć davno,
Svi anđeli dobri bili.
Moćnog Jahve ime slavno
Poštivali i častili,
Jer Jahve je gazda, Bog,
Nad životom stvora svog.

Vel’ke l’ sreće nebesnika!
Gle, anđeli ljepotani
Stvoritelja divna slika
Rukom svetom izdjelani;
A Lucifer među njim’
Nadvisi ih krasom svim.

Ko od zlata suhog da je
U sto boja likom blista,
Dva mu oka suncem sjaje
Bjela halja duša čista.
Milina ga gledat baš
Čudo stvori Otac naš!

Ljepoti mu nema para,
Sreća, samo nekim’ dana,
Miljenik je Gospodara
‘Svjetlonoša’ rajskog stana.
Vjekovi mu pamte spom
Ime slovi pričom zlom.

Ponosu mu prevri mjera
Božjeg mu se hoće znanja,
Bog nek sluša Lucifera,
Neka mu se divi, klanja
I skup s njime rajski zbor;
Lucifer – kralj dol’ i gor.

Protiv Boga u rat stupi
Oholost mu put do slave.
Al’ Mihael vojsku kupi
Brani krunu Božje glave.
Bog je samo kralj i car
Neba, zemlje, gospodar.

Bitka ljuta mahom planu
Vatreni se mači viju
Mihaela, gle, uz stranu
Dobri dusi grešne biju;
Vojskovođe grmi rog –
Tko to želi bit ko Bog?

Svjetlonoša bitku gubi,
Nadvladala vjernost zlobu,
Progutaše mračni dubi
Jučer svjetlo – sad rugobu.
Rajem opet bio mir,
Luciferov minu hir.

Zarad mržnje, oholosti,
Jer ga zavist grešna takla
Ispaštat će kazne dosti –
Mjesto mu je usred pakla.
I na zemlji ima stan
Vreba ko lav noć i dan.

Brate, kad ti duša leti
Grijehu, što no skromnost priječi,
Mihaela ti se sjeti
I ponovi njeg’ve riječi:
Koji l’ stvorak svijeta tog,
Želi biti kao Bog?

Arkanđela svetog moli
Lucifera nek sveđ tjera,
Nek u suznoj zemskoj doli
Vlada križ i prava vjera.
Otac, Sinak, i Duh Svet
Nek osvoje čitav svijet.

Marija Dubravac Brisbane/Hrvatsko nebo