I. Marijačić : Poslijeizborni raspad u gubitničkim strankama

Nakon izbora

Rijetko su koji izbori izazvali takav kaos na političkoj sceni kao nedavni za Hrvatski sabor. Osim HDZ-a koji još uvijek s partnerima slaže većinsku shemu, potresi se događaju u gotovo svim ostalim političkim strankama, a u nekima i pravi tektonski poremećaji. HDZ je proživio prije izbora ono što ostali tek sada prolaze.

Predsjednik HDZ-a uskoro će, očekuje se, pokazati više od 76 potpisa saborskih zastupnika za većinu u Hrvatskome saboru potrebnu za sastavljanje Vlade. On sam najavljuje da će ih imati više i od 80. Osim Mosta, vjerojatno računa i na potporu osam zastupnika nacionalnih manjina. HDZ-ova većina nije pitanje još od izborne noći kada je objavljena relativna pobjeda stranke, odnosno od dana poslije kada je predsjednik SDP-a Zoran Milanović priznao poraz i najavio da se više ne će nadmetati za predsjednika SDP-a. Od tada pa do danas najveća Plenkovićeva dvojba nije hoće li imati većinu, nego cijena koju će HDZ platiti za tu većinu. Konkretno, za Plenkovića je sada najvažnije hoće li pristati na uvjete koje su mu postavili neki predstavnici nacionalnih manjina.

Predstavnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac, a onda i predstavnik talijanske manjine Furio Radin,izjavili su da ne će poduprijeti Vladu u kojoj će ministar biti Zlatko Hasanbegović. Odgovarajući na Pupovčeve provokacije, sam Hasanbegović je ogorčeno reagirao da ne će Pupovac sastavljati Vladu nego budući predsjednik Vlade Andrej Plenković. Plenković je na mnogo smireniji način također poručio da će on u konačnici odlučiti tko će biti ministar. Nije čvrsto rekao da će zadržati Hasanbegovića pa se to sada već tumači kao njegovo popuštanje Pupovcu. Ostane li Hasanbegović ministar, a što je na neki način biračko HDZ-ovo tijelo i zatražilo dajući mu velik broj preferencijalnih glasova, bit će to znak da Pupovac provokator nije taj koji kreira Vladu. Ne bude li Hasanbegović ministar u Plenkovićevoj Vladi, jasno će biti da su birači, na žalost, samo dekor demokracije. Bit će to znak nove prijevare birača, a time će već sada biti jasan i početak kraja Plenkovićeve karijere, kao što s nazirao kraj karijera svima koji su okretali leđa narodu.

Posvemašnji kaos u SDP-u

Za razliku od HDZ-a, u najvećoj oporbenoj stranci SDP-u posvemašnji je kaos. Milanović odlazi, a na čelnu funkciju aspiriraju Tonino Picula, Ranko Ostojić, Domagoj SDPSmiješno je kad Aleksandri Kolarić pišu da je kurva i kobila pojedine članice SDP-a, stranke koja se lažno dičila svojom uljuđenošću, a iz svake joj pore viri komunistički primitivizam. Piculu podupire Bruxelles, Ostojića podupire Zoran Milanović, ostali misle da imaju ili stvarno imaju neke svoje klanovske podupirateljske oaze.Hajduković, Vesna Škulić, Aleksandra Kolarić, Orsat Miljanić, a i Zlatko Komadina kaže da ga pola Hrvatske nagovara da se kandidira. Međusobne psovke, vrlo primitivne uvrede i diskreditacije lete na sve strane. Smiješno je kad Aleksandri Kolarić pišu da je kurva i kobila pojedine članice SDP-a, stranke koja se lažno dičila svojom uljuđenošću, a iz svake joj pore viri komunistički primitivizam. Piculu podupire Bruxelles, Ostojića podupire Zoran Milanović, ostali misle da imaju ili stvarno imaju neke svoje klanovske podupirateljske oaze.

U HSS-u je raskol neminovan i već je na djelu. Ne mogu u istoj stranci ostati Krešo Beljak, predsjednik stranke pravomoćno osuđen zbog razbojništva, odnosno provala u automobile, i HSS-ova europarlamentarka Marijana Petir te još neki ugledni „seljaci“. Sada međusobno ratuju na „život i smrt“. Beljak ih je stotinu suspendirao i namjerava ih uskoro isključiti, a oni traže njegovu ostavku. Otkad je Beljak odveo HSS SDP-ovoj koaliciji, pobuna unutar stranke raste. Njegovi protivnici ne će se predati bez borbe.

Most nezavisnih lista zasad se drži čvrsto, čemu je pomogao solidan rezultat na izborima. Krenuli su u izbore s 12saborskih mandata, a dobili 13. Druga skupina izabranih „anarhista“ onih izabranih u Živome zidu trenutačno puca uzduž i poprijeko. Perje leti na sve strane. To se jedva skrivalo prije izbora pa je vođa stranke Vilibor Sinčić za svaki slučaj osnovao pričuvnu stranku sa svojim imenom u nazivu, no iste izborne noći napustili su ga Hrvoje Runtić i još neki. Međusobno se optužuju za razne manipulacije i za bespoštednu bitku za novac.

Pravaški debakl

Sedam stranaka na pravaškome spektru šuti nakon pravoga debakla. Poraz ih je toliko paralizirao da i ne znaju kako dalje. Možda je te posvađane stranke i trebalo dovesti do dna ne bi li se konačno osvijestili o potrebi ujedinjenja i zatomljivanju vlastitih ega, ali vrijeme je već za sve njih nepovratno izgubljeno. Laburisti, Orah, Josipovićeva stranka, koja nema ni toliko članova da uopće može sastaviti listu za izbore pa se nije ni nadmetala, te još neka ljevičarska kukavelj poput nekih okupljenih oko imena Pametno, a nastupali su kao ekstremna ljevica, čini se zasluženo odlazi u povijest promašaja i umišljenih narcisa.

Vrlo brzo će se vidjeti tko je izvukao pouke iz ovih izbornih rezultata, a tko je slab učenik. Ono što se zasad figurira kao činjenica jest da HDZ ostaje vrlo jak i da ga ništa, unatoč željama njegovih protivnika ne može uništiti (to je kao da stvorite svoju marku pića i najavite da ćete pomesti s tržišta Coca Colu), SDP se raspada, a konkretniji će se rasplet vidjeti nakon izbora novoga čelnoga čovjeka, HSS kao da nestaje s političke scene, birači nezadovoljni HDZ-om, kao prosvjedni glasovi, okreću se Mostu. Na ovim izborima to su činili i okretanjem Živome zidu, no pitanje je hoće li od Živoga zida nakon aktualnoga kaosa išta ostati. Na žalost, za pravaše svih vrsta već se gotovo može reći da zapravo u političkome smislu više ne postoje, a što se marginalaca na ljevici tiče, oni ne samo da de fakto ne postoje, nego njihovu propast treba željeti s obzirom na to da od silne mržnje nisu kadri ni izgovoriti ime države u kojoj žive.

Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo