30 godišnjica Memoranduma SANU slavi se radno

Prije 30 godina, beogradske Večernje novosti pustile su u javnost MEMORANDUM SANU.

U srijedu, 24. rujna 1986. tiskane su u nakladi od 336.129 primjeraka – kako bi zadovoljile interes čitatelja “Ponudom beznađa”.

Sljedećeg dana, u četvrtak, 25. rujna 1986. objavljen je nastavak, pod naslovom „I AVNOJ je lažiran“.

Memorandumsko čedo Republika Srpska

Trideset godina kasnije, u Republici Srpskoj (u kojoj je i Srebrenica!!!) održava se referendum koji traži potvrdu za pitanje: “Podržavate li da se 9. siječnja obilježava i slavi kao dan RS?”

/Skupština srpskog naroda u BiH 9. siječnja 1992. godine donijela je Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH u kojoj piše:
„Na područjima srpskih autonomnih regija i oblasti i drugih srpskih etničkih cjelina u Bosni i Hercegovini, uključujući i područja na kojima je srpski narod ostao u manjini zbog genocida koji je nad njim izvršen u drugom svjetskom ratu, a na osnovu plebiscita održanog 9. i 10. novembra 1991. godine na kome se srpski narod izjasnio za ostanak u zajedničkoj državi Jugoslaviji, osniva se i proglašava
REPUBLIKA SRPSKOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE
II
Republika se nalazi u sastavu savezne države Jugoslavije kao njena federalna jedinica./

Autori Memoranduma su prije trideset godina dobili zadatak od Srpske akademija nauka i umetnosti da sačine sveobuhvatnu, multidisciplinarnu analizu stanja u tadašnjoj SFR Jugoslaviji, sa posebnim uklonom na položaju Srba u njoj. Zaključci su bili da su prilike u SFRJ loše i neodržive, a da je Srbija u svemu tome najveća žrtva. Avnojevska Jugoslavija je stvorena bez volje legitimno izabranih Srba, cijela postratna komunistička politika, koju su personificirali Hrvat Tito i Slovenac Kardelj bila je antisrpska. Vrhunac je bio Ustav iz 1974., koji svim republikama dao suverenitet i status države, a Srbiji amputirao Kosovo i Vojvodinu. Zato su akademici u tom “radnom materijalu” tražili novi društveni i politički dogovor koji će “vratiti dostojanstvo Srbiji” i redefinirati ustavnu građu SFRJ izmjenama u kojima neće vrijediti, prema njihovom mišljenju antisrpska formula “Slaba Srbija, jaka Jugoslavija”.

Nastao je politički potres u kojem su službene partijske strukture zatražile oštru osudu politike Memoranduma i distanciranje od grupe autora, no SANU je stala iza svojih članova. Odgođena je svečanost stote godišnjice SANU, a sukob se intenzivirao.

Aleksandar Đukanović, koji je pustio u javnost Memorandum SANU 24. i 25. rujna 1986., plavo ukoričen fascikl sa 70k stranica kojeg je „pronašao na svom stolu“, tjedan dana kasnije postao je dopisnik Večernjih novosti iz Pariza.

Preustroj JNA 1985-1987

Istovremeno se provodila reorganizacija Jugoslavenske narodne armije, a granice I. vojne oblasti postavljene su na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag, odnosno sukladno doktrini Velike Srbije. Zapovjedni kadar JNA je radikalno izmijenjen.

Drugi memorandum SANU

Drugi memorandum SANU je kolokvijalni naziv za dokument napisan 2011. kojega su srpski književnik i političar Dobrica Ćosić, svojedobni predsjednik SR Jugoslavije, prof. dr. Ljubomir Tadić, srpski pravnik i političar čiji je sin Boris Tadić bio predsjednik Republike Srbije 2004. – 2012., te još nekoliko drugih članova Srpske akademije znanosti i umjetnosti uputili članovima vlade Mirka Cvetkovića.

Razlika u ciljevima Memoranduma SANU i Memoranduma 2 nema.
Osnovna razlika je u sredstvima provođenja takve politike. Slobodan Milošević odabran je da provede Memorandum SANU-a i to vojnim sredstvima. No, velikosrpska politika nije odustala od ciljeva. Pošto je u strateškim dokumentima Srbija proglašena agresorom, cilj je kako se iz toga izvući. Iza srpske politike stoji Velika Britanija, a Hrvati pobjeđuju tu geopoltiku. Sada je potrebno ciljeve ostvariti u miru i to je pravi razlog nastanka Memoranduma 2. Provedba planova iz Memoranduma 2, međutim, više nije vojnim, već političkim sredstvima”, rekao je svojevremeno admiral Davor Domazet Lošo.

Ante Gugo objavio je na Facebooku: “… 24. rujna 1986. objavljena je prva informacija o Memorandumu SANU, političkom programu čije postojanje je negirao srpski politički vrh i koji je u Domovinskom ratu vojno poražen, ali se zbog političkih kompromisa i danas provodi. Po idejama Memoranduma SANU i danas se nastoji revitalizirati ideju o potrebi uspostavljanja Velike Srbije koja se s vremena na vrijeme naziva Zapadni Balkan, Regija / Region, Naše zemlje, Ovo područje….

Glavni sponzor Memoranduma SANU, vrh Srpske pravoslavne crkve, od njegovog nastanka do danas nikad blagdane nije čestitao vjernicima u Hrvatskoj. Oni čestitaju onima koji slave u Slavoniji, Lici, Dalmaciji, Krajini… kao što vrh SPC ne priznaje postojanje Hrvatske, tako ne priznaje ni postojanje samostalnih i suverenih država na području u Memorandumu zamišljene Velike Srbije.

Stoga kad Vam netko ne želi reći da se nešto dogodilo u Hrvatskoj, Srbiji, BiH…nego kaže u Regiji, nemojte ni sumnjati s kojih političkih pozicija nastupa.”

Srećom, prolazi vrijeme hrvatske šutnje.

VSŠ/Hrvatsko nebo