DIFERENCIJACIJA NA LJEVICI Marcel Holjevac : Hrvatskim ‘antifašistima’ je bliži Vučić nego Milanović!

Kad je Predsjednicu zvao “šakom jada”, ni Rudanica, ni Lovrićka, ni Tomić ga nisu napadali da je primitivac. Ni kad je Karamarka zvao “Karavaso”. Jelena Lovrić, Ante Tomić, Vedrana Rudan, Dragan Markovina, Denis Romac i ekipa s Josipovićevog “autografa”, su sad apsolutno zgroženi Milanovićem. Jer je četnicima rekao da su šaka jada. I to, o grozote, u razgovoru sa “šatorašima”.

Sustavno vrijeđanje veterana kao “šatoraša” i”Hrvatina”, gore izraze da ne spominjem, navedeni očito ne vidi kao problem, dapače dio njih ne propušta upotrijebiti taj uvredljiv izraz, iako bi vjerojatno tražili smrtnu kaznu kad bi netko u medijima upotrijebio pogrdnu riječ poput “crnčuge” za prosvjednike iz BLM koji pale automobile i pljačkaju dućane, ili “guzoljubi” za homoseksualce. A kamoli “Srbende” za one koji žive u Hrvatskoj od svog srbovanja, i žive dobro. Isto tako, ne sjećam se da je itko od njih reagirao kad je isti taj Milanović u veljači prošle godine nazvao hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović “šakom jada”, a političkog oponenta Karamarka “Karavasom”. Milanović je primitivac, ali to ih nije smetalo dok nije kritizirao četničke vojvode na vlasti u Srbiji.  “Šaka jada” nije bila problem kad je bila upućena Predsjednici! U Hrvatskoj normalno nazivati Orbana, Putina ili Erdogana fašistima, a kad se to skreše Vučiću, koji je pravi fašist, e onda je to “ustaštvo” i “govor mržnje”?

Slučaj prvi: Romac i Novi list

No antifašisti su sad zabrinuti. “Način na koji Milanović komunicira na ovom sastanku, potpuno se otvorivši i ogolivši, krajnje je šokantan za većinu njegovih birača i neprimjeren za nekoga tko pretendira na premijersku dužnost, tim više što je tu dužnost već jednom obnašao, jer kako će nakon ovakvih izjava kao premijer razgovarati s čelnicima Srbije i BiH?”, pita se Romac, i konstatira kako će “cijenu ionako platiti cijela zemlja. Iz BiH stižu najave da Milanovićeve skandalozne izjave ne smiju proći nekažnjeno, dok se u Beogradu čuje da će Milanovićevu snimku iskoristiti kao dokaz govora mržnje i nezavidnog položaja Srba, o čemu će srpska diplomacija izvijestiti EU i Washington.”

Dakle, Romca brine “cijena koju će platiti zemlja” – iako naravno neće platiti nikakvu – zbog uvrede Milanovića na račun srbijanskog vodstva, koje čine uglavnom ratni zločinci i njihovi suradnici, Šešeljeva i Miloševićava ratnohuškačka gamad. Ali ne sjećam se da ga je bitnije brinula cijena koju će platiti zemlja zbog “Lex Perkovića” – naprotiv, napisao je, kad je Milanović htio mijenjati Ustav kako bi se Perkoviću “sudilo” ovdje – a znamo da bi mu se sudilo kao i Boljkovcu i Manoliću: “Što ako se pokaže da Bajić ipak odbija sudjelovati u toj jeftinoj pravosudnoj farsi? Jer kako vjerodostojno objasniti da isti oni dokumenti i dokazi protiv Perkovića, koji svih ovih godina nisu bili dostatni za njegovo procesuiranje, odjednom postaju ozbiljni i uvjerljivi?“.

Isto važi i za ostale, kad je Milanović vrijeđao Predsjednicu istim riječima kojima i Vučića, šutjeli su, podržali su ga, sad je najednom “seljačina”. Kad je trebalo štititi međunarodni ugled zemlje zbog Lex Perkovića, podržali su ga, sad su za “ugled” jako zabrinuti.

Slučaj drugi: Jelena Lovrić

Jelena Lovrić je pak ustala u obranu Plenkovića, koji se niti jednom riječju nije osvrnuo na prijetnje i uvrede koje mjesecima dolaze iz Srbije na račun Hrvatske, po sistemu “ja se ne bi štel mešati”, ali jest na uvrede upućene sebi osobno. Ali je zato oštro napala Milanovića: “Što se to događa da su se uloge tako zamijenile, da šef SDP-a, stranke koja je uvijek predstavljala pristojnu Hrvatsku, javnost overdozira svojim ispadima političkog huliganizma, napadajući druge ljude, narode i države, a HDZ, odakle se donedavno lajalo o Kevinim jamama, tvrdilo da je suradnja sa Srbima sramota za stranku te najavljivao progon svakog drugačijemislećeg, posebno lijevog i partizanskog, sada forsira tolerancija i umjerenost? Nebo se preokrenulo. HDZ-ovo rukovodstvo danas je nositelj normalizirajućeg diskursa, SDP-ovo onog huškačkog.”

Volio bih je čuti da kaže da srpsko vodstvo “laje” o Jasenovcu i Lori! Kad se govori o zločinima srpske strane, to je “lajanje” i huškanje, kad se govori o zločinima Hrvatske strane, pa i ustaškog režima koji s današnjom Hrvatskom nema ništa više nego Višijevski s današnjom Francuskom, e onda je to “antifašizam”! Kad se kritizira partizanluk, onda je to fašizam, kad se kritizira Domovinski rat, a istim riječnikom ga kritiziraju hrvatski antifašisti i srpski vladajući fašisti, to je antifašizam! A kako prokomentirati da je “SDP oduvijek predstavljao pristojnu Hrvatsku!?” Kad je to Stazić bio pristojan, Frljić, Grbin, pa i sam Milanović? Navedeni su dali novo značenje pojmu “krkan” i “seljačina”, ali nelustrirani nam kadar po medijima i dalje mantra kako je SDP fin i pristojan, a HDZ, kojeg su predstavljali u pravilu vrlo kulturni ljudi, bar na vrhu, poput Sanadera koji je iako lopov bio vrlo uglađen, Jadranke Kosor, pa i Karamarka i naročito Hasanbegovića, koji nikad nisu rekli ništa primitivno niti uvredljivo na račun bilo koga, za razliku od Milanovića, pa je Hasanbegović i na najgore i najprimitivnije uvrede redovno upućivane na njegovu adresu slijeva uvijek odgovarao vrlo kulturno, iako većina njegovih kritičara kulturan odgovor nije zaslužila, jer niti ne znaju što kultura jest (ali znaju što su “sredstva namijenjena za kulturu” i kako ih se dočepati).

I što je “huškačko” u Milanovićevom govoru pred, kako kaže Lovrićka, “veteranskim harambašama“? Huškačko je sve ono što odavno dolazi iz Srbije, gdje se u 30 godina od dolaska Miloševića na čelo tamošnje partije ništa promijenilo nije! “Šef se SDP-a doveo do toga da ga se intelektualna ljevica, zgranuta i šokirana njegovim izjavama danas odriče, a desnica ga nakon najnovijih ispada, gledajući u njemu novog Tuđmana, pokušava adoptirati”, kaže Jelena Lovrić. Dakle, čime je to “intelektualna ljevica” – intelektualna po čemu točno, osim po samoj činjenici da je “ljevica”, jer većina te “intelektualne ljevice” nije nikad pročitala niti jednu knjigu koju CK nije odobrio – točno zgrožena? Time da je Milanović rekao da su u Srbiji na vlasti četnici, da je Srbija “šaka jada” ne u smislu “šake jada” kao takve, već smislu da ih nema dovoljno niti su dovoljno vojno i ekonomski jaki da bi bili gospodari Balkana kao što priželjkuju??? Ne sjećam se da je ta “intelektualna ljevica” bila zgrožena četnikovanjem Vulina, Dačića, dizanjem spomenika Draži i Slobi u Srbiji, Pupovčevim zbližavanjem sa Šešeljevim ratnohuškačem i razbojnikom Vučićem, ne sjećam se da je “intelektualna” ljevica zgrožena primitivnim srbovanjem u “novostima” koje se plaća iz proračuna, ne sjećam se da su bili zgroženi i šokirani samom činjenicom da u susjednoj zemlji, izborom naroda na slobodnim i demokratskim izborima, vlast obnašaju najcrnji četnici i velikosrbi! Ali su svi jako zgroženi kad im netko kaže da su to što jesu – četnici. “To će pokvariti odnose sa Srbijom”, kažu!!! Znači, po “intelektualnoj” ljevici Hrvati moraju šutke trpjeti prijetnje i uvrede da se ne bi zamjerili četničkim vojvodama??? U ime čega, pomirenja? Nema pomirenja dok se Srbija ne denacificira i to treba jasno postaviti kao uvjet bilo kakve normalizacije odnosa! Dok ne ukloni s vlasti sve koji su igrali bilo kakvu ulogu u ratovima devedesetih i velikosprskim osvajačkim ratovima! “Reformirani”, euroatlantski, kakvi god četnici su i dalje četnici, i bilo kakvo pomirenje dok se to ne provede nije samo besmisleno i štetno za obje zemlje, nego i nemoguće! Ali za sve lovrićke u ovoj državi, “harambaše” nisu banda četnici, nego časni hrvatski veterani!

Slučaj treći: Ante Tomić

No ona je još na donekle uljuđenoj strani hrvatskog antifašizma, što tek reći za Tomića i Vedranu Rudan??? Tomić u svom tipičnom kvaziduhovitom stilu – stilu koji teško može biti duhovit ikom čiji je IQ veći od broja cipele i tko je stariji od 15 godina – Milanovića uspoređuje s Kerumom, kaže da je on “novi kralj luđaka prema kojemu se pršut na čelu čini poput prvorazredne političke mudrosti i razborite državničke geste. Željko Kerum je danas harvardski doktor međunarodnih odnosa, odmjereni, oprezni, konzervativni džentlmen u odijelu od tvida, s aromatičnim duhanom u luli od porculana. Željko Kerum je Winston Churchill, Konrad Adenauer i John Fitzgerald Kennedy u usporedbi sa Zoranom Milanovićem koji prezirno izjavljuje kako je Srbija šaka jada, ili kako mu se fućka ako netko viče za dom spremni, ili kako mu je apologet jednog terorističkog ubojice prihvatljiv izbor za ministra branitelja.”

Uh oh. Medved je “apologet terorističkog ubojice” koji je u stvari hrvatski branitelj pao zbog izdaje udbašije na bojnom polju, a “terorist” je jer je ubio zapovjednika konc-logora na Golom otoku, kojeg je njegova “neteroristička” Juga za nagradu promaknula u veleposlanika. A izjaviti da je Srbija šaka jada kad želi gospodariti Hrvatskom, nedopustivo! Ali isti taj Tomić, koji uredno piše za nekoliko srpskih medija koji izlaze u Srbiji, se nikad nije drznuo kritizirati otvoreno Vučića i četnike, koji tamo dižu spomenike znamo kojim sve ratnim zločincima, nikad se nije osvrnuo na ratnohuškačku retoriku iz Srbije, naprotiv se najgorem četničkom ološu uvlačio u stražnjicu olajavajući i vrijeđajući hrvatskog ministra u njihovim medijima!!! Ali mu jako smeta što se Milanović “dodvorava” hrvatskim biračima i veteranima DR!!! Jer, kaže, oni su ga “iskoristili” za svoje interese a on je naivna budala!!! Jer, njegovi iz SDP-a su zgroženi “nacionalizmom”, a ovi drugi ionako neće glasati za njega i odbacit će ga! Tko tebe iskorištava, za čije interese ti radiš, Tomiću, dodvoravajući se četnicima u Srbiji tako što pljuješ po svojim ljudima i narodu??? Pa ti si, Ante, za Srbe jednako ustaša kao i ja, Stipe Šuvar, Ante Pavelić, i Josip Broz! Dobar si im dok si im od koristi – kad im ne budeš trebao, završit ćeš kako takvi poput tebe završavaju!

Slučaj četvrti: Vedrana Rudan

Vrhunac primitivizma, vulgarnosti i ludila je ipak onaj u tekstu Vedrane Rudan, još jedne iz plejade viđenijih hrvatskih antifašista: “Sram me je zemlje u kojoj je nekad ovo bilo premijer. Vređa naše susede koji će nam dovijeka ostati susedi. Srbe naziva “šakom jada” a Bosnu i Hercegovinu “bigšitom”. To Veliko Govno nikako da shvati da je u Hrvatskoj službeni jezik hrvatski“, piše Vedarana, naravno za srpski tisak. Vedarana, koja je karijeru sagradila na najprimitivnijem i najvulgarnijem vrijeđanju Hrvata kao nacije, katolika kao vjerske zajednice, kaže da se one koji sustavno godinama vrijeđaju nas, i potpaljuju ratnohuškačku atmosferu, vrijeđati – ne smije!!! “Hrvatska je, nažalost, primitivna zemlja jer njome vladaju milanovići. A sve bi moglo da bude i drugačije i lepše. Kad bi se našao neko ko bi dekretom u smrdljivu hrvatsku politiku mogao uvesti pristojnost, poštenje, empatiju prema svim ljudskim bićima ma gde živeli i kako se zvali, ova bi zemlja iznutra postala lepa onako kako je spolja“, kaže ona. Dakle, Hrvatska je primitivna, i to nije uvreda, ali Srbija je primitivna, to jest uvreda!!! Jer, Vedrana je sebi gnijezdo savila u Srbiji, jer nije mogla izdržati to koliko je ova Hrvatska netolerantna i ustaška. Zato je otišla tamo gdje je sve “drugačije i lepše”, gdje vlada empatija i poštenje, gdje politika nije smrdljiva pa čak i četnici mirišu. I Srbija nije primitivna zemlja jer njome vladaju Vučići i njome slobodno šeću Šešelji. A Vedrana Rudan nije primitivna kad piše stvari nad kojima se svakom normalnom bljuje, nego je za intelektualnu ljevicu “provokativna!” Onda je “provokativan” i Zdravko Mamić, a ne primitivac! Da ne govorimo da su i ona i Tomić posljednje osobe u galaksiji koje imaju bilo kome spočitavati vokabular, netaktičnost, i vrijeđanje bilo koga.

Slučaj peti: Dragan Markovina

Još jedan dežurni antifašist koji dobiva više prostora u medijima nego svojevremeno članovi CK, još malo pa će dnevnici započinjati s njim umjesto s Titom. “Srahoviti Milanovićev udar pristojnijem dijelu javnosti”, kaže on: ” načela bilo kakve lijeve pa i narodnjačke politike morala biti u razumijevanju i iskrenoj prijateljskoj suradnji sa susjedima, u prosvjećivanju društva i njegovom odmicanju od ratne retorike, u uvažavaju minimuma civilizacijskih standarda o tome da ustaškom pozdravu nikako nije mjesto u javnosti, neovisno o bilo kakvim sudskim odlukama i da slijedom toga u dosljednoj antifašističkoj politici izvršne funkcije ne mogu imati oni koji slave ustaške atentatore”. Divno!!! Izrvšne funkcije mogu imati oni koji su bili dio represivnog aparata Titove diktature – Markovina je veliki protivnik lustracije, kao i ostali s popisa – ali ne i netko tko podržava dizanje spomenika palom hrvatksom borcu! S druge strane, mi moramo inzistirati na “iskrenoj prijatlejskoj suradnji sa susjedima” koji u parlament biraju Šešelja, a na vlast njegove posilne! Da je i Milošević na vlasti u Srbiji, i da granatira “ustaše” u Zagrebu, Markovina bi valjda govorio kako moramo “njegovati prijateljske odnose”, suzbijati ustaške pozdrave, a pozdravljati valjda sa “Smrt fašizmu”. I naravno, nije problem što se u Srbiji slavi Dražu i Miloševića, nego “ustaški atentator” u Hrvatskoj!

Moglo bi se dosta još reći o njima, moglo bi se tu dodati i Puhovskog i još neke koji su “zgroženi” time da četničkom vojvodi netko skreše da je četnik, no poanta je: Hrvatski antifašisti su zapravo isto što i srpski fašisti. Između njih razlike nema, ono što srpski četnički tisak piše o Milanoviću pišu i oni. Oni će uvijek stati u obranu srpskih fašista od bilo koga, jer unutarnja logika antifašizma je da su Hrvati fašisti, a Srbi antifašisti. Čak i kad su ti “antifašisti” sred Hrvatske obećavali zaklati sto muslimana za jednog ubijenog Srbina. Još u Jugoslaviji se moglo primijetiti da su borci protiv hrvatskog nacionalizma u biti srpski nacionalisti, a ne borci protiv nacionalizma, i većina njih je osvanula u rovovima na Miloševićevoj strani u ratu, ili su bar sabotirali hrvatske ratne napore “mirotvorstvom” poput onog Vesne Teršelić, koja je Hrvate, kad ih je napala tisuću puta bolje naoružana srpska vojska, pozivala da bace oružje.

Hrvatska mora raščistiti neke stvari sama sa sobom. Kad se radi o odnosima sa Srbijom, koja je i dalje jednako u suštini fašistička kao i osamdestih i koji su na granici otvorenog sukoba, u Hrvatskoj ne može biti mjesta nikakvom četničkom “antifašizmu”. I kad se radi o našim ljudima koji su u sukobu s velikosrpskom politikom Srbije, mi trebamo stati iza njih, makar to bio i jedan Milanović, jer sve drugo je ne samo neodgovorna nego i samoubilačka politika. Ali naši “antifašisti” očito ne misle tako: desetljećima odgajani na izdajničkoj paradigmi, na dodvoravanju “dvoru” u Beogradu, i povlačenju beneficija u Hrvatskoj temeljem povlastica koje je “dvor” dijelio, navikli da je uvijek isplativije blatiti Hrvatsku i stati na stranu neprijatelja nego svoje zemlje, oni će i od jednog Milanovića napraviti srboždera i ustašu, i time se nimalo ne razlikuju od četničkih vojvoda u Srbiji, koje ne daju vrijeđati.

Marcel Holjevac/Dnevno.hr/http://www.dnevno.hr/Hrvatsko nebo