Brisani prostor N. Piskač: Utjecaj antropocena i svemirskih signala na predizbornu kampanju

 Juriš SDP-ovih ustaša i ljubim ruke HDZ-ovih sijuksa

Od 1950. godine ne živimo u holocenu, već u antropocenu – novoj geološkoj epohi. Tvrde geolozi. Vele još kako je razdoblje antropocena počelo ispuštanjem veće količine radioaktivnih elemenata u atmosferu, zagađenjem tla plastikom i otpadom iz elektrana te drugim nepodopštinama. Antropocen obilježava negativno djelovanje na okoliš. Povećana razina CO2, dizanje razine mora, sjeća šuma, izumiranje brojnih životinjskih i biljnih vrsta…

Jedan znanstvenik tvrdi da je Zemlja veliki svemirski brod, čime je potvrdio moju neznanstvenu, poetsku teoriju iz 1986. Sustavi koji vladaju svemirskim brodom omogućuju ljudski život. Posada svemirskoga broda usudila se čačkati po njima, „što je vrlo rizično“, kaže on, i zbog toga evo nas u antropocenu i bez udara velikih meteora. Drugi pak trubi: „Značaj antropocena je u tome da postavlja drukčiju putanju za razvoj prirodnih sustava Zemlje, kojih smo mi, naravno, dio. Svi mi smo veći dio, ili čak cijeli život, živjeli u ovoj novoj epohi, a da je zapravo nismo ni bili svjesni“. Tu smo, dakle! Nismo bili svjesni.

Hrvatska živi u novoj epohi, ali je nije svjesna

Ukratko, čovjek je postao glavnim čimbenikom daljnjega razvitka ili propasti uz pomoć tehnologije koja je u posljednjih stotinjak godinica napravila nekoliko svemirskih skokova, dok mu je svijest o odgovornosti za „svemirski brod“ ostala na razini luka i strijele. Osobito je zanimljiva, pa i opasna, tvrdnja da nismo svjesni života u novoj epohi. Pokušavam shvatiti stvari prije negoli mi nametnu mišljenje. U pomoć dozivam manje apstraktne pojmove ne bih li sebi objasnio o čemu je riječ. I zaustavljam se na pojmu „Hrvatska“, premda i nju jedva shvaćam.

U njoj živimo u novoj epohi a da je nismo svjesni. Kad se ona dogodila? Slobodni u rezervat zgurani Hrvati uglavnom se slažu oko nadnevka. Bilo je to dne 3. siječnja 2000. kad je ispuštena veća količina jugokomunističkoga radioaktivnoga ideološkog otpada. Time je završilo kratko razdoblje slobode na hrvatske malom svemirskom brodu. Njega nam je Svevišnji s povjerenjem dao na upravljanje. Njega su Hrvati stoljećima sanjali, branili i za njega ginuli, davno prije Ratova zvijezda.

Kako bismo i dalje ostali nesvjesni nove epohe u kojoj naša svemirska falkuša ostaje bez vitalnih dijelova, pobrinula se i ljetna predizborna nazovi kampanja. U njoj se ne koriste svekoliki i nesagledivi dosezi Milanovićeve vlade. Recimo, vanjskopolitički utjelovljeni u lex Perković i u kandidaturi Vesne Pusić za kapetanicu svemirskoga broda, naime, Zemlje. Zaboravljen je i vojni antropocentni uspjeh remonta MIG-ova. Iseljenički uspjeh od 100.000 iseljenika. Financijski uspjeh od novih 100 milijarda duga. Aferaški uspjesi Vrdoljaka i Jakovine, Pusićeve… Pravopisni uspjeh povratka na novosadski recept zagorjeloga gulaša od jezika. Tu su i brojni zakonodavni uspjesi sudski odbačeni kao protuustavni. Pa onda silni uspjesi kulturne revolucije odnarođene vlasti, koja se šest mjeseci kasnije u ime naroda i njegovih glasova nazvala Narodnom koalicijom.

U SDP-u su svjesni svojih uspjeha, pa su za kraj kampanje Milanovića kamuflirali u ustašu, a Srbi odmah preuzeli igru kao i obično, vjerujući da na hrvatskoj svemirskoj falkuši ima dovoljno vjerodostojnih bedaka i galijota. Spin su prihvatili i neki branitelji, pristavši na razgovor, tko zna iz kojih razloga, s Poglavnikom Iblerova trga, ali što je još gore i politički protivnici najuspješnijega premijera najuspješnije vlade u Sunčevom sustavu. Da nije najuspješnija, valjda bi je podvrgli temeljitoj kritici barem u predizbornoj kampanji, jer iza sebe je ostavila smeća za dva teretna svemirska broda veličine Zemlje.

Mala izjava o velikom zlu bivšega režima

Zbog toga se u novoj epohi velikima čine i mali potezi, kao što je Izjava skupine hrvatskih Sijuksa, kojom, ljubim ruke, zahvaljuju Predsjednici Republike što je tako hrabro i odlučno odlikovala Nikolu Štedula „za osobite i višestruke zasluge u borbi za nacionalna i socijalna prava hrvatskoga naroda“. Ovaj „emigrant“, koji je napustio naš okupirani svemirski brod kako bi se iz slobodnoga svijeta borio za hrvatska nacionalna i socijalna prava, odlikovan je Redom Stjepana Radića, koji će se po dolasku Milanovića na vlast preimenovati u Red Krešeka Beljaka. Tijekom jugokomunističke okupacije, aparat državnoga terorizma višekratno je i sve dosad nekažnjeno propucao Štedula, dok je Beljak po parkiralištima Lijepe naše učio zanat potreban za „narodnu koaliciju“.

Sijuksi pozdravljaju potez odlikovanja jer ih je, čini se sasvim blago, podsjetio na politiku predsjednika Tuđmana o nužnosti jedinstva iseljene i domovinske Hrvatske. Nije to sve. Naime: „Želimo ujedno zahvaliti gospodinu Štedulu na kristalno jasnim riječima u govoru zahvale za priznanje. U njima je opisao smisao dosadašnjih nastojanja te izrazio nužnost nastavljanja političke borbe za istinu i pravdu, za slobodu i dostojanstvo. Riječ je, uz ostalo, o borbi, kako je rekao, ‘sa zlim duhom bivšega režima’, za koju su pretpostavke politička ideja te hrabro vodstvo i odlučnost u narodu“.

Sijuksi u prvi plan stavljaju političku borbu, hrabrost i odlučnost da nas duh nove epohe preslikan iz jugokomunističke sasvim ne zavede. Štedul je pred Predsjednicom kazao, a Sijuksi podcrtali: „Mi smo danas pred velikim izazovima, želim zato i ovu prigodu iskoristiti da pozovem moj narod da se politički i na izborima opredijeli za slobodu, a ne za ropstvo, za istinu, a ne laž, za ponos, a ne sluganstvo, za hrabrost, a ne kukavičluk. Mi ništa ne možemo postići ako ne znamo tko smo, odakle smo, što smo. Jer bez toga ne možemo znati kamo idemo. Niti ćemo bez svijesti o sebi ikada doći k željenom cilju.“

Sijuksi stop, politički korektni naprijed

Izjava na kraju kaže: „Osobito pozdravljamo i podupiremo riječi g. Štedula u kojima, iako je osobno bio žrtva Udbina atentata, ističe da ‘bez obzira na cijenu, nikada ponosan narod ne smije svoju budućnost graditi na statusu žrtve’, jer da ‘žrtve nemaju smisla ako ne vode pobjedi. Pobjedom i uspjehom se vrednuju naše žrtve.’ – Smatramo da hrvatskom narodu nedostaje više upravo toga: svijesti o ostvarenju slobode i vlastite države, o pobjedi u Domovinskom ratu i drugim velikim postignućima, te više vjere u vlastite snage i u buduće uspjehe.“

Izjava Sijuksa dosad je nešto najbolje što sam pročitao od HDZ-a tijekom ljetne kampanje, iako, ona nije dio nje. Zato i kažem – Sijuksima HDZ-a u HDZ-u predstoji nastavak izumiranja, kao svojedobno i Kroatanima, u prvom su planu politički korektni s glavom dolje i rukama na leđima. Njih jedan običan četnik Vučić vuče za nos kad hoće, kako hoće i dokle god hoće, dok im istodobno Milanović diktira „big shit“ kampanju bez kampanje.

Pokušaj da se tijekom kampanje naš mali svemirski brod svede samo na gospodariju ne čini se politikom cjelovite sinteze. Prije bi se reklo kako je riječ o povijesno pogubnom hrvatskom minimalizmu. Težite samo na gospodarskim temama pretpostavlja Hrvatsku kao društvo ograničene odgovornosti i neograničene političke neodgovornosti. Ona je, međutim, više od toga. Ona je „svemirski brod“ ugrožen sa svih strana, ne samo s gospodarske. Stoga se vraćam u beskraj, ili onkraj. Iz njega je, opet ti nestašni znanstvenici, na frekvenciji od 11 gigaherza na Zemlju stigao signal iz smjera zvijezde HD164595 udaljene od Zemlje 95 svjetlosnih godina. Nemam pojma kolika je to udaljenost, ali pretpostavljam kako je riječ o crnoj rupi dubokoj koliko i onoj između slobodne i pobjedničke, te šesnaestogodišnje kukavne Hrvatske.

Zavrti kotačić nepopravljivih uspjeha

U svezi signala što ga je uhvatio ruski teleskop RATAN-600 neki dopuštaju maštati kako se moguće radi o signalu izvanzemaljske civilizacije. Nisam siguran. I nisam siguran da nisam siguran. Evo zašto. Pretpostavljam na temeljuovozemaljskoga iskustva kako se radi o signalu poslanom sa Zemlje uz pomoć vrtnje kotačića Gordana Marasa, bivšeg ministra vanzemaljskih sposobnosti. Njemu je ideja o slanju signala u svemir pala na pamet, gotovo sam siguran, u Las Vegasu dok je u njemu o hrvatskom trošku popravljao poduzetničku klimu malih i srednjih američkih poduzetnika. Signal svemirom prenosi kozmičke uspjehe „ustaše“ Milanovića i njegovih „ustaških vikara“. Jovanovića, Ostojića, Opačićeve, Grčića… Kako bi nam tek bilo da je Milanovićeva vlada, makar i srpskoustaška, bila neuspješna?!

Kako je, izgleda, malo zaobljen, ne ideološki ćoškasti neotesan Ustaša, već naš svemir, čije maglice HDZ već šesnaest godina neuspješno hvata za rep vozeći nas što u leru, što u rikverc, signal se logikom neometane vrtnje partijskih kotačića vratio natrag na mjesto lansiranja. Na lansirnu rampu jutarnjih i večernjih listova, u kontrolni centar na Iblerovom trgu odakle će ponavljanjem gradiva 11. rujna biti proslijeđen Apisu, zvijezdi udaljenoj od DORH-a onih 95 svjetlosnih godina. Sve kako bi se jugoslavenskoj Partiji (i četničkoj Srbiji) osigurao kružni tijek ponavljanja povijesti i zamaglio linearni, koji jamči falkuši kakav-takav slobodan plovni put u globalnim okolnostima epohe antropocena i nacionalnim okolnostima big shita i šake jada.

Nenad Piskač/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo 

Napomena

SIJUKSI – 1. pov. Jedan od najpoznatijih naroda sjevernoameričkih Indijanaca (Sioux), lovaca na bizone, nastanjen između rijeka Mississippi i Missouri, g. 1890. nad njima je izvršen genocid, malobrojni potomci žive u rezervatima; 2. krat. Skupina inicijatora, javnosnika, utemeljitelja i korifeja iz središnjice HDZ-a 1989.; 3. lit. U hrvatskoj književnosti drugo dosad poznato indijansko pleme hrvatske krvi (v. Dubravko Horvatić, Pleme Kroatana, posljednje izdanje ilustrirao Ivan Vitez, Hrvatsko slovo, Zagreb, 2014.)