Drugo zavjetno hodočašće Marijanskog zavjeta za Domovinu -Tomislav Horvat : Hvala Vam

Prije par dana u Dubrovniku, završeno je drugo zavjetno hodočašće Marijanskog zavjeta za Domovinu. Netom prije toga mnogi smo osjetili kako se kraj uskoro bliži, i malo tko je istovremeno mogao razdvojiti sreću što smo napokon nakon tisućusedamsto kilometara na odredištu i tugu što se dogodine nećemo viđati.

Imamo prekrasnu Domovinu s vjekovnim krajolicima i prirodnim ljepotama, imamo prekrasne ljude sa stoljetnim običajima i tradicijama, i imamo zavidnu povijest dostojnu mudrih naroda.

Rastanak je uvijek dio emotivne priče, koju svatko doživljava ovisno o trenutku na sebi svojstven način. Imamo svoje Domove i Obitelji, vratismo se svakodnevnim obvezama, životu u zajednici koju ćemo oplemeniti svojim iskustvima. Imamo vjeru u Boga koja nas je dovela na iste puteve, i koja će nas idućih godina iznova sastavljati u zavjetu koji dadosmo Domovini.

Ove godine upoznah predivne obitelji, mještane, župnike, gradonačelnike, zastupnike, zajednice, ali i slučajne prolaznike, koji su nas okrijepili vodom, kruhom, pa čak i samo pozdrav je bio dovoljan da se osijetimo primjećenima i potrebnima. Upoznah mnoge hodočasnike, svatko je želio pridonijeti na svoj način, i svatko je imao svoju namjeru i priču sudbine, svatko je bio dio Marijinog kruga bez kojega priča ne bi bila potpuna. Svakodnevno se na stotine molitvi slijevalo u jednu misao ka Domovini, bolesnima, onemoćalima, nesretnima, obespravljenima, ubijenima, nestalima…

Hvala svim prekrasnim ljudima s kojima sam imao životnu čast prohodati dijelove Lijepe Naše, mogu se samo nadati kako će u skoro vrijeme Istra, Vojvodina, Bosna i Boka biti uključene u dionice. Hvala Vam na sudjelovanju u obogaćivanju povijesne knjige koja će biti ukoričena zlatovezom. Hvala Vam na svakom trenutku koji ste odvojili da bi se priključili zavjetu za Domovinu, i Oprostite ako sam koga nenamjerno bilo kojim postupkom uvrijedio. Hvala Vam na svim svojim izgovorenim riječima, na svakoj kaplji znoja, hvala za svaki probijeni žulj, za sve ogrebotine, za svaki korak uzbrdo i nizastranu, poneku razbijenu glavu, za svaku boru na licu, na osmjesima i suzama, buđenjima s molitvama, nikoga od Vas neću posebno spomenuti ali ni zaboraviti.

 Tomislav Horvat /Hrvatsko nebo