Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač : ŠTO JE NOVO U TOME DA JE MILANOVIĆ NEPRISTOJAN I PRIČA GLUPOSTI?

 
Svi su se uskokodakali oko Milanovićevih izjava s nekog sastanka kao da je Predsjednik svemira, dok je činjenica je da je predsjednik jedne stranke organizirao nekakav sastanak s nekim predstavnicima nekih skupina i da je brbljao nepristojne blesavoće.

Prvo, to da je brbljao blesavoće i to još nepristojno bilo bi čudno samo pod uvjetom da inače nije takav, no kako jest, to je redovito, pa samim time i pomalo dosadno. Čudesno bi bilo da je rekao nešto pametno i pristojno, a kamoli državnički. Naime, čovjeku koji za vlastiti potez mora reći da je „državnički“, jer ga nitko drugi ne želi pohvaliti, ambicije znatno nadilaze sposobnosti.

Drugo, sastanak je snimljen pod čudnim okolnostima. Najvjerojatnije su snimili sami sebe kako bi napravili reklamu. To je najjeftinije i najučinkovitije, tim više što je baš JL došao u posjed snimaka razgovora. Zašto? Ako barem 5% potencijalnih i neodlučnih birača sad ima zbrku u glavi misleći kako je Milanović postao Karamarko, a Plenković Milanović, cilj je postignut. Zanimljivo je također kako u ovo vrijeme tehnološkog napretka kad je lakše snimiti i zvuk i sliku postoji samo zvučni zapis. Mislim da bi facijalne ekspresije govornika pri spominjanim izjavama bile neprocjenjiv izvor vica još desetljećima.

Treće i daleko najvažnije, to je razgovor predsjednika jedne stranke s predstavnicima samo nekih udruga. Opće je poznato da sve moguće udruge u RH imaju politička nagnuća, što je za udruge branitelja i dragovoljaca posebno neugodno već samim time što se treba rabiti plural pri njihovom spominjanju. Od onih koji pozivaju na zajedništvo nacije očekuje se da barem svojim primjerom pokažu to isto zajedništvo, koje ne pokazuju. Nadlaje, to nisu izjave službenog predstavnika RH, čak niti predstavnika najjače stranke u RH, nego uzrujanog čovjeka koji ako izgubi ove izbore, doslovno odlazi u ropotarnicu političke povijesti. Od čovjeka sklonog vrijeđanju, prijetnjama, fizičkom obračunu i podržavanju kazneno dvojbenih čina za očekivati je barem elementarno poštenje i priznavanje poraza što je dio ulične kulture, ali čak i to izostaje.

Ukratko, cijela situacija je međunarodno, pa i unutardržavno potpuno nevažna i sporedna, štoviše dosadna. Zanimljiva je jedino u kontekstu Milanovićevog redovitog predizbornog glumatanja ocvalog desničara što je svakako neprirodno, jer čovjek s godinama postaje umjereniji, a ne korjenitiji. Dakle, sve preko i iznad navoda činjenice da je jedan pomalo neodgovoran političar ponovno nepristojno bubnuo glupost i ostao živ, tj. podrobno komentiranje, analiziranje, nedajbože hvaljenje ili kuđenje, blesavo je jednako ako ne i više od samih njegovih izjava.

Izv . prof . dr . sc . Kristijan Krkač/Hrvatsko nebo