Nikako se ne može poimanje slobode i demokracije stavljati van konteksta državotvornosti jednog naroda.Bilo bi to jedno vlastito uništenje. Živeći u današnjem svijetu punom kontraverzi , spletki, moramo se barem na trenutak zapitati jesmo li kontradiktorni u svom poimanju i djelovanju prema društvu koje izgrađujemo. To društvo nismo samo mi kao trenutni prolaznici u bezvremenskom poimanju slobode, već su to i naši nasljednici..Koji bi trebali barem pokušati te naše nesavršenosti i često puta naivne greške ispraviti.Kada pogledamo tu društvenu ljestvicu svih članica Europske unije možemo neke stvari uvidjeti i razlučiti..U prvi plan upada u oči sama zamisao oblikovanja jedne društvene zajednice, koja trenutno zajedno, ipak ne može sakriti tu očitu razliku među staležima..Očitovana kao kreacija sretnih ljudi, temeljena na stoljetnoj tradiciji, Europa se trudi napraviti društvo i zajednicu prihvatljivu svima..
Nikako tu ideju zajedništva ne smijemo gledati kao nekakv odmak Europe od svog iskona. Sigurno da nam trenutni događaji i razvoj situacije u Europi(teroristički napadi,izbjeglice) nude jednu dozu skepticizma i sumnje u ideju stvaranja jedne moćne društvene okoline..U krajnoj liniji ta želja je bila i u srcima ogromnog dijela njenih stanovnika. Nastala kao ekonomska zajednica, ona se i nije previše odmakla od svog iskona..Ugljen i čelik kao veza prvotnih zagovornika izgradila je i ponudila temelje za još jedno zbližavanje naroda. U ekonomskom smislu, autori ovog udruženja gajili su nade da ono nije nemoguće, jer ni ratovi iz prošlosti nisu se činili kao prepreka.Taj zanos postupnog povećanja blagostanja i sreće njenih stanovnika bio je razlog za daljne širenje te ekonomske zajednice..Sa radošću i veseljem se prihvaćalo nove članice na koje se nije gledalo kao na slučajne goste već kao nositeljice još jednog napretka u ekonomskom razvoju cijelog društva..
Problemi na koje Eurpska unija pokušava naći rješenje su u tome da je ona suočena sa neskladom očekivanja novih članica i “starih”, jer mora se biti fer Europa nije izričito rekla odreknite se svog suvereniteta u ime i poradi nas.Globalizacija za Zapadnu Europu nije sudbina , već razvojni put koji je ona sama (s drugima) pokrenula. Naprotiv, srednjoeuropska gospodarstva i društva što se transformiraju iz totalitarnog sustava izložila su se odmah i bez zaštite cijelom opsegu globalizacije u njenom najnaprednijem stadiju.
Četrdeset su godina bila izolirana od dinamike globalizacije; nisu raspolagala ni vlastitim konkurentnim proizvodnim kapacitetima ni socijalnim sustavima sigurnosti koji bi bili dorasli uvjetima konkurencije.Nevolja je za pojedine nove članice u tome da su relikti iz prošlosti bili i ostali nerješiva enigma..Imati ponuđenu asocijaciju u trenutku raskida sa totalitarnim režimom i naslijeđem u kojem je Hrvatska živjela i živi nisu djelovala obećavajuće i djelovala su pomalo odbojno..No,je li postoji nekakva zamjena ili mogućnost? Nje jednostavno nema, jer ako su stare članice(Njemačka, Fracuska) uspjele zatomiti i potisnuti svoja stoljetna neprijateljstva u ime slobode, demokracije i blagostanja mi moramo slijediti njihov primjer…To je put koji neće biti lagan..I jedino nas on može izvesti iz desetljeća nemira,nesigurnosti i ekonomskog nazadovanja..
Vrijeme je da se iziđe iz bunkera prošlosti…
Ivan Botica /Hrvatsko nebo
