BOSANSKA POSAVINA-MITOVI I ČINJENICE
Vrijeme:5 min, 21 sec
Definirajmo pojmove i utvrdimo činjenice da bismo mogli prionuti u raspravu.
RASPAD JUGOSLAVIJE, EKSPANZIONIZAM, SECESIJA:
Netočno je i historiografski nekorektno tvrditi da je rat započeo takozvanim jednostranim odlukama o samostalnosti Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Obzirom da je Ustav SFRJ definirao teritorijalno ustrojstvo države dajući autonomije Kosovu i Vojvodini sa sigurnoti se može reći da su korijeni sukoba u svrgavanju legalno izabranih rukovodstava Kosova i Vojvodine, potom oduzimanja statusa autonomije te zaključno gubitak identiteta unutar Republike Srbije.
PRIPREME, PLANOVI, CILJ:
Tvrdnje o građanskom ratu apsolutno ne stoje. Vojni ustroj SFRJ nedvosmisleno poručuje da je vojska narodna. Teze o sklonosti Republike Srbije da udružena sa JNA brani tekovine Jugoslavije nisu istinite. Kako objasniti memorandum SANU-a i vojni ustroj u kojemu 1. Vojna oblast sa sjedištem u Beogradu zaokružuje planirani teritoriji „Velike Srbije“? Braniti tekovine i teriroriji označava bezkompromisnost. Reduciranje ciljeva i planova pokazuje skrivene namjere koje kronologija ponekad opravda. Osnivanje paradržava sa srpskim predznacima na prostoru priznatih država jednostrana je secesija i teroristički akt. Braniti SFRJ i njene tekovine moralo je značiti bezkompromisnost i isključivost u svakom pogledu suradnje sa osnivanjem nacionalne države u kojoj bi pretendirali isključivo Srbi.
RATNE OPERACIJE HRVATSKE VOJSKE U BOSANSKOJ POSAVINI:
Bosna i Hercegovina nije bila jednonacinalna država već je to bila zajednica triju naroda sa svojim pravima i obavezama. Sudjelovanje Hrvatske vojske u operacijama u BiH, naročito u Bosanskoj Posavini bila je ustavna dužnost Republike Hrvatske prema Hrvatima isključivo u svrhu očuvanja identiteta i prostora kojeg Hrvati zastupaju. Uz samoorganizirano domaće stanovištvo vojni otpor neprijatelju pružale su i kompletne brigade Hrvatske vojske uz neophodnu logistiku izvlačene iz borbenog sektora u Republici Hrvatskoj. Organizirani otpor nikada nije prestajao obzirom da je oraško bojište bilo akivno u vrijeme vojnih operacija: Bljesak, Oluja i Maestral.
„IZDAJA I PRODAJA“ BOSANSKE POSAVINE:
Vratio bih se na početak članka citirajući prvu rečenicu: „Definirajmo pojmove i utvrdimo činjenice da bismo mogli prionuti u raspravu.“
O izdaji i prodaji može se objektivno diskutirati ako stavimo na znanje činjenice.
U vrijeme ratnih operacija predsjednik BiH bio je Alija Izetbegović. 1991. godine uništeno je selo Ravno od strane JNA i srpskih ekstremista u kojem su živjeli Hrvati: predsjednik Izetbegović rekao je da to nije njegov sukob. Možda to i nije bio njegov privatni sukob ali je bio dužan bar deklarativno stati uz građane koje je zastupao, ostao je isključiv. Federalna televizija snimila je dokumentarni film u tri dijela „Izdaja Bosanske Posavine“ u kojem se apostrofira predsjednika Franju Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška i vojni vrh za izdaju i prodaju Hrvata u Posavini. Sa svim dužnim poštovanjem političko i vojno vodstvo BiH nije se obaziralo niti na Hrvate niti na Bošnjake u Bosanskoj Posavini iako je predsjednik Izetbegović rođen u Bosanskom Šamcu, štoviše: general Sefer Halilović naredio je Bošnjacima na oraškom ratištu da izvedu pobunu i puč što je u konačnici spriječeno. Kako objasniti tobožnju izdaju Posavine a ne spomenuti da su poslije vojnog poraza u dijelovima Posavine (općina Derventa, Modriča, Odžak, Bosanski Šamac) vojne snage prešle na oraško bojište i u nekoliko navrata presjecale takozvani koridor u predjelu sela Gorice na komunikaciji Orašje-Brčko? Što dodati na iskaz generala Stipetića koji je organizirao jedno od presjecanje koridora u suradništvu sa tuzlanskim korpusom armije BiH čije se topništvo i pješaštvo nije niti oglasilo? Kako tumačiti, bez ikakvog omalovažavanja borbe i otpora: jake snage armije BiH razmještene na obroncima oko Gradačca sa pregledom teritorija gotovo do same rijeke Save tek su stidljivo djelovale u jeku najtežih borbi u Bosanskoj Posavini na potezu od Modriče prema Orašju isključno situacije kada je uništen „krajiški oklopni voz iz Knina“ u predjelu sela Donje Ledenice, valja napomenuti da je Gradačac imao tvornicu i skladišta oružja koje prije izbijanja sukoba stavljeno u funkciju obrane grada. Kako prokomentirati da je daytonskim sporazumom hrvatska diplomacija vratila najveći dio općine Odžak ako je posrijedi prodaja i izdaja? Valja napomenuti da Hrvatska vojska po tvrdnjama geenerala Pavla Miljavca u operaciji Maestral nije imala samo zadatak osloboditi Banja Luku već osloboditi sve općine Bosanske Posavine i tako zadati pslijednji udarac ekspanzionističkim politikama. Istini za volju: tvrdnje generala Pavlja Miljavca potvrdio je i general vojske tzv. Republike Srpske Slavko Lisica potvrđujući da su sve cestovne komunikacije od Banja Luke do Brčkog bile ztakrčene automobilima u bijegu. Tvrdim da do izdaje, prodaje ili predaje Bosanske Posavine od strane Hrvatske nikada nije došlo, čak štoviše: gradovi Orašje i Odžak sačuvani su kao isključivo hrvatska područja u svojstvu mostobrana za vremena možebitnih vojnih obrata. Za kraj ističem da je bila pokrenuta vojna akcija Hrvatske vojske pod kodnim imenom „Angela“ u svrhu povratka dijelova Posavine: Odžak, Bosanki Brod i dijelovi općine Derventa. Akcija je prekinuta u trenutku kad je forsiranjem rijeke Save pješaštvo ušlo 5 kilometara u neprijateljsku dubinu jer je u toku bilo propuštanje hrvatskih izbjeglica kroz teritorije pod kontrolom VRS u središnjoj Bosni koje su protjerivali mudžahedini zajedno sa armijom BiH. Da je akcija nastavljena bilo bi to vjerolomstvo i životi tisuća ljudi bili bi dovedeni u neiuzvjesnost.
VOJNA OPERACIJA „VRS“ „KORIDOR-92“:
Propaganda o nedostatku kisika u banjalučkoj bolnici bez kojeg je preminulo 12 novorođenčadi najgrublja je manipulacija i svjesno žrtvovanje djece. Netočno je da se kisik nije mogao dostaviti. Pored svih humanitarnih organizacija i političkih pristisaka moglo se mnogo napraviti. Ističem da su predstavnici Srba iz Hrvatske: Martić, Babić, Rašković, Mikelić ,… na dnevnoj ili tjednoj bazi zračnim koridorima odlazili po upute u Beograd nekada iz Banja Luke, nekada iz Udbine i uredno se vraćali. Zračni koridor je postojao i bio je gotovo neometan. Jedini cilj akcije „Koridor-92“ bio je proboj koridora: spajanje istočnog i zapadnog dijela Republike Srpske te njegovo proširenje sve u cilju pripajanja matici Srbiji. 24.6. 1992 koridor je uspostavljen 10 kilometara istočno od Modriče u predjelu sela Čardaka i Kornice (općina Bosanki Šamac).
ZASTUPLJENOST BOSANSKE POSAVINE U MEDIJIMA:
Nadvilo se velo tajni nad Posavinu, monogo je nerazjašnjenih događanja no jedno je sigurno: Sa desne strane rijeke Save od Dervente do Brčkog izginule se ekvivalentno 2-2.5 brigade obranivši u konaačnici dijelove Bosanke Posavine, dijelove istočne Slavonije i najveći dio zapadne Slavonije. Okosnicu obrane Slavonskog Broda činila je obrana Bosankog Broda na obodnom kanalu. Smatram da Posavljacima kad im već povratak nije omogućen treba dati satisfakciju putem medija kroz emisije povodom godišnjica, dokumentarne filmove,..Potrebno je da relevaantni faktori nedvosmisleno daju do znanja da je to bila teška i krvava bitka, da žrtva nije bila uzaludna, da je sačuvala mnoge živote i gradove.
I.B.Š./Hrvatsko nebo
