Ana Herman : Što je bitno kod glasovanja

Kada donosimo odluku kome dati svoje povjerenje na izborima, imajmo da umu da su bitni ljudi, pojedinačan čovjek, a ne program. Programi strankama, napose velikima, služe za mazanje očiju jer su davno shvatile da ih ništa ne obvezuje da ga se drže. Ljudi bez obraza naglašavaju program, a čestiti ljudi bez problema stoje iza samih sebe i svojih uvjerenja jer ne pristaju ni na kakvu stranačku stegu, koja je drugo ime za korupciju i ograničenje Bogom danih sposobnosti i talenata. Čovjekov životni put, uvjerenja, djela, zalaganja, hrabrost i široka vizija izborni su program zdravih ljudi. Politika je prirodna ekstenzija moralnih ljudi jer je politika rad na općem dobru. Dakle, netko kome opće dobro, ljubav prema domovini, Bogu, bližnjima, prirodi i budućnosti svog naroda nije dio vlastite osobnosti, ne može pomoći nikakav program, ma kako privlačno izgledao, jer nije proizašao iz njega i ne može biti dio njega.

Želim se posebno osvrnuti na razne lobije, partikularna interesna udruženja koja će se na ovih izborima javiti u velikom broju. Na žalost, ta su udruženja posljedica protuhrvatske devastacijske politike koja se provodi zadnjih desetljeća i kao takva su legitimna. No, kako strančarenje i partikularizam bilo koje vrste vode u asimetriju (društvenu nepravdu, vanjskopolitičku ranjivost, pravnu lakrdiju, demografsko i gospodarsko propadanje), tako i lobiji inkarnirani u raznim necjelovitim strankama, interesnim udrugama, organizacijama i sl., iako mogu vratititi i osigurati ravnotežu i napredak na pojedinom polju, ne žele niti mogu biti nositelji ili izvršitelji nacionalne državnicke ideje – cjelovite zamisli i provedbe svih sastavnih dijelova politike. Osim izdajničkih velikosrpskih, pro-britanskih, pro-briselskih i yugo-tajkunskih lobija, niti jedna takva udruga, organizacija ili stranka ne baštini nimalo, ili bar ne dovoljno, uvida, znanja ili interesa, pa čak niti osobnih kontakata s poznavateljima, o razumijevanju međunarodnih odnosa, diplomacije, tajnih i obavještajnih službi, geopolitike, strateškog promišljanja i pozicioniranja Hrvatske unutar državnih i međudržavnih okvira i odnosa. Ne mogu se opće dobro i zajednički dugoročni interesi cjelokupnog hrvatskog naroda graditi na partikularnim ciljevima jer je politika umijeće cjelovitog promišljanja. Cjelovit se čovjek rađa, a ne postaje. To tvrdim temeljem svog životnog i poslovnog iskustva po svijetu. Onaj tko u malom, u sebi, ne vidi veliko, cjelinu, jednostavno ne može vidjeti ni cjelinu od koje je sazdana politika.

Stoga stavljam naglasak na čovjeka kao nositelja svake suvisle ideje i cilja. Čovjek odgaja druge ljude, a ne programi. Cjelovit čovjek rađa, tvori i jedini može širiti cjelinu. Cjelovit čovjek inkarnira program, a ne obratno. Time stranka ne može biti nasljednik čovjeka, kao sto ni čovjek ne može biti sljedbenik stranke. Čovjek moze slijediti i pouzdati se jedino u samoga sebe, u drugog čovjeka i u Boga i Božje zakone. A gdje je tim zakonima mjesto u strankama? Zamijenili su ih stranačko mudrovanje i pojedinačni interesi. Zamijenili su ih nesavršene i asimetrične udruge, lobiji i partikularni pogledi na stvarnost života koji rezultiraju razlomljenim i duhovno opustošenim društvom i neizvjesnom budućnosti.

Ana Herman/Hrvatsko nebo