M. Dubravac: Ne zaboravimo komunističko krvoproliće i kobnu BURIĆA ŠTALU U GAREVCU (Bosna, 23 – 28. svibnja 1945.)
BURIĆA ŠTALA U Bosni našoj kod Modriče, selo Garevac – lijepa slika. Tu ‘‘Hvaljen Isus” svatko kliče, tu živalj čistih katolika Ljubomorno...
Marija Dubravac: BLAGO KATARINE ZRINSKI (Kazna sveć. koji je izdao ispovijednu tajnu)
U spomen na pogibiju Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana, 30. travnja 1671. godine, u Bečkom Novom Mjestu. Neka je vječna slava našim hrabrim...
Marija Dubravac: JUDINI SREBRENJACI (Krvnik Tito: Pustio sam Srbima neka se izdovolje nad Hrvatima).
Godine 1946., kad grješni sinovi Josipa Broza učvrštiše sotonsku vlast, zatvarali su i ubijali svakoga tko im bijaše imalo sumnjiv. Zbog Judinih srebrenjaka, rodbinskih...
Marija Dubravac: BISERI (Mama, oprosti! Priča iz dijaspore)
Pokojna moja mama imala je red skupocijenih bisera. Mlađa sestra i ja uporno joj postavljasmo isto dosadno pitanje - koja će od nas...
Marija Dubravac: KRVAVI USKRS (U sjećanje na hrabroga Ivu Baotića, sina Donje Mahale)
KRVAVI USKRS (U sjećanje na hrabroga Ivu Baotića, sina Donje Mahale) Pred titovcem Ivo stoji, visoko mu gordo čelo; Niti trepće nit se...
Marija Dubravac: USKRSNUĆE (Priča iz dijaspore. Isuse, uskrsnuo si Lazara, smiluj se i mojemu nevinom djetetu!)
U travnju, godine 1977., nedjeljom ujutro budila sam svojih četvero djece neka doručkuju, a potom ću ih spremati u crkvu. Došavši do krevetića mojega...
Marija Dubravac: JEDAN BOŽANSKI POGLED (Priča iz dijaspore)
Otkako znadoh za sebe, u kući moje obitelji Ime Božje bijaše nadasve veliko i sveto. Hrvatski sinovi hercegovačkoga krša, stoljećima vjerno slijediše stope...
Marija Dubravac: KUĆA STARE VJEŠTICE (Priča iz dijaspore)
U mojoj ulici u predjelu Melbourne-a živjela je usamljena žena sedamdesetih godina. Hodala je u pohabanim stvarima gledajući pred sebe. Muž i ja...
Marija Dubravac: JEDNO LIJEPO ČUDO (isprošeno molitvama tete u đakovačkom samostanu).
»Trudna sam dva mjeseca. Molim te oženi me. Ubiti ću se od stida pred roditeljima. U našemu srodstvu nitko tu sramotu nije učinio osim...
Marija Dubravac: ŠEPULJA (Mama, je li i mene donijela roda? Priča iz dijaspore)
Moj mlađi sin ugledao je svijet zahvaljujući jednoj sićušnoj sivoj patki. Sedamdesetih godina, živeći na farmi, imali smo mnogo peradi. K njima se...
Marija Dubravac: GRJEŠNI VOĐA (Svi sveci i svetice Božje, molite za nas!)
U doba »kad su stari svinje žirovali«, moje selo ubrajalo se je u najpobožnija sela slavonske ravnice. Imali smo nekoliko zavjetnih kapelica. Podigoše ih...
Marija Dubravac: DUGI, DUGI PUT (Gospo, koliko je još puta ostalo? Muke jedne žene)
Dvadeset šest godina bijah svojemu mužu ništa drugo do li pokorna sluškinja, mučena, tučena, psovana i svakodnevno nazivana najsramotnijim imenima. S trbuhom do zubi...
Marija Dubravac: CIGANSKA KĆI (Jao meni na sudu Božjem! Priča iz dijaspore)
Učinila sam dvjema osobama teški grijeh. O njemu znaju samo pojedinci. Iako anonimno, želim taj grijeh iznijeti na vidjelo kako bi ostali roditelji bili...
Marija Dubravac: LIJEPA NAŠA DOMOVINO… (Vjera stare majke)
»Dosta je bilo ovih nepravda! Pune tri godine djeca i ja živimo kao mučenici! Srce mi puca kad ih takve nejake ranim jutrom vučem...
Marija Dubravac: SINE, OPROSTI MAMI! (Ženo, ženo, što si uradila? Priča iz dijaspore).
Muž i ja živjesmo u malom zaseoku u Bosni, u prekrasnoj Božjoj prirodi kakvu mnogi nisu vidjeli. Dan i noć šumoriše oko naše kućice...
Marija Dubravac: UKLETA NJIVA (Čuvajmo se prokletstva.)
Svemu bijaše kriv ništavni komad zemlje u Slavoniji. Smrću roditelja moj brat i ja trebali smo pravo i pošteno riješiti pitanje roditeljske ostavštine. Kuću...
Marija Dubravac: Duša dida Ive
DUŠA DIDE IVE Sićaš li se, cvitale su šljive, U voćnjaku tužno si mi reko: ‘‘Pamti dite priču dide Ive, Smrti mojoj, još nije...
Marija Dubravac: Čuj, ori poklik k’o i nekad prije: ‘Hrvata ima, ima Kroacije!’
Dragi prijatelji, primjećujem kako se od tek minulih izbora do sada, pririječiše, pa čak i zaozbilj posvadiše dosta naših dobrih Hrvata, prijatelja na feisu....