Nenad Piskač: Ab ovo!
Vrijeme:5 min, 18 sec
Uvertiru u uvijek iznova najavljivanu „vruću jesen“ – koja se u pravilu ubrzo pretvori u mlaku vodicu – ove godine po izboru režima dobila je bačena kost za glodanje i razbibrigu – „prešutni minus na tekućem računu građana“. Oporba je, dakako, po običaju zagrizla temu (o medijima da i ne govorimo), a kako i ne bi kad ništa pametnijega nije smislila pa mora vezati konja gdje joj gazda kaže. Iako su banke odavno uvele taj „novi proizvod“ s pripadajućom enormnom i nereguliranom kamatom, dosad nitko nije reagirao, ni režim, ni oporba, ni HNB.
Novi proizvod, stare smicalice i mandat spasitelja
Sad pak, krajem ljeta i „uspješne turističke sezone“, pučanstvo treba dodatno zastrašiti i odvratiti mu pozornost od gorućih problema države i nacije. Sustavno zastrašivanje „ukidanjem minusa na tekućem računu“ trajalo je desetak dana, a onda se pojavio spasitelj, utjelovljeni režim, predsjednik vlade hrvatsko-srpske koalicije Andrej Plenković. On će, interpretativno zabrinut za građane, pronaći „rješenje“ i „izlaz iz situacije“. Uvjeren sam da je imao rješenje u džepu i prije negoli je „problem“ izašao u javnost. Nešto slično, kao i kod covida – prvo cjepivo u svijetu registrano je prije negoli se virus pojavio!
No, tko će snositi političku odgovornost za rupu u zakonu koja je omogućila bankama da na tržište uvedu „novi proizvod“? Nitko. I tako tema po tema, neodgovornost po neodgovornost i evo nas u banani iz koje se ne nazire izlaz. Inače, pod režimom „prešutnoga minusa“ nalazi se više od pedeset posto zaposlenih u Hrvatskoj. U tom kontekstu penziće još nitko ne spominje. Kad režim odluči, ova će tema sići s naslovnica i tv zaslona. Zamijenit će je neka druga tema za nacionalnu razbibrigu, no, pouzdano znam iz dobro obavještenih krugova da će spasitelj ostati isti najmanje do kraja svojega drugoga mandata s oskudnim legitimitetom od 16,5 posto.
Što će djeca sutra misliti o svojoj državi i naciji?
Umjereni optimist pogleda uprtog u srednjoročnu budućnost gleda u nove naraštaje kao mogući spas. No, i na tom području šepamo zbog poticanja iseljavanja i drugih programiranih rupa u prekobrojnim „strategijama“ i strančarsko-voluntarističkim umotvorinama, kao što su „škola za život“, Judita s hrvatskoga „prevedena“ na hrvatski i tomu slične diverzije kojima nas obdaruje „liberalna demokracija“ na hrvatski neojugokomunistički način. Ono malo školaraca koji se zajedno sa sve malobrojnijim odgovornim roditeljima odupiru režimskom zaglupljivanju, prolazi od malih nogu boso po trnju Istanbulke i Škole za život, pa je realno očekivati da će i ta pamet (ako ju ne skuhaju) jednoga dana odlučiti rad i kreativnost ponuditi globalnom „tržištu rada“, to jest otići u režimu mrsku „neprijateljsku emigraciju“. Režim koji potiče iseljavanje umjesto useljavanja, nije hrvatski i amen.
Čitam, naime, kaj, kako je jednom učeniku u Krapinskim Toplicama zabranjen ulazak u osnovnu školu (Krapinske Toplice) budući da ne nosi „preporučenu“ besmislenu prigušnicu, od milja nazvanu „maskica“. Kaj si taj učenik, koji je samozvanom autoritetu pretpostavio zdravu pamet, može misliti o „državi“ koja ga, ne samo guši, već i diskriminira zbog toga što se pod deminutivom maske, neustavno uvedenom pod rubriku „obavezno“, osjeća zdravstveno gore negoli da je dobio gripu? A što li će tek misliti o „naciji“ koja već dvije godine trpi totalitarnim virusom cijepljeni besmisao?
Sve se to događa pred našim očima kojima nisu dostupne namjerno ugrađene zakonske rupe duboke države, čiji su neki potezi postali toliko plitki da izazivaju šok i nevjericu građanstva i državljana. Jedan od najplićih poteza jest najava da će pripadnici srpske nacionalne manjine na predstojećem popisu stanovništva popisivati sami sebe i sve pravoslavne državljane. Samo Srbin Srbina spašava (CCCC). Može li hrvatska država niže pasti? Može li duboka (srpskohrvatska ili hrvatskosrpska) država izmisliti plići potez kako bi pridonijela ubojstvu pobjedničke nacije i države? I pridonijela afirmaciji „srpskoga sveta“ u koji je Beograd uračunao i hrvatsku državu i hrvatske državljane? Bude li se takvo jednonacionalno popisivanje doista i provodilo u praksi – mislim da ću bojkotirati popis stanovništva i tako se barem mentalno pridružiti „neprijateljskoj emigraciji“. Iako nisam e-Hrvat, ni kuhana žaba, ni reakcionar, a možda baš i zato, držim da svaka protudržavna akcija mora doživjeti demokratski izraženu reakciju. Moguće bi opći hrvatski bojkot popisa stanovništva pridonio općoj stvari?
Ozbiljna znanost stop, neozbiljni politikanti naprijed
Na kakvu li će reakciju režima naići ono što je nedavno dr. Tado Jurić iznio u svom intervjuu objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji s istaknutom tezom u naslovu: Političarima na vlasti uvijek odgovara iseljavanje? Ovaj je znanstvenik proveo istraživanje u hrvatskom iseljeništvu u Njemačkoj (2018. i 2021. godine) i rezultate objavio u knjizi (na engleskom!) pod naslovom „Gastarbeiter Millennials. Exploring the past, present and future of migration from South-eastern Europe to Germany and Austria with approaches to classical, historical and digital demography“. Da se razumijemo, nije riječ o znanstveniku tipa svenazočnoga Borisa Jokića, što se nazire već iz prve Tadićeve rečenice: „’Gastarbajteri milenijci’ je pokušaj da nekako dam naziv novim iseljenicima, koji su za mnoge nažalost samo brojke. Jedan iseljeni je tragedija, 370 tisuća iseljenih je samo statistika. Milenijci su, naime, upravo generacija koja se najviše iseljava, a to su mladi rođeni između 1985. i 1999., koji sada imaju između 22 i 35 godina“.
Koga zanima cjeloviti intervju, ne dr. Jokića, već dr. Tadića može ga pročitati na poveznici – Slobodna Dalmacija – Hrvatski znanstvenik napravio je veliko istaživanje o iseljenicima i tvrdi: ‘Političarima na vlasti uvijek odgovara iseljavanje, a rad od kuće može nas spasiti od demografskog sloma‘ . Mene ovdje zanima poveznica s tekstom. Naime, kaj. Nisam znanstvenik, ali ipak me zanima ima li neka tajna sveza s iseljavanjem činjenica da iseljavanje nikad nije bilo temom „vruće jeseni“. U kakvoj su svezi iseljavanje i odnos duboke države prema plitkom obrazovanju, radu, korupciji, samovolji banaka, životnom standardu, poreznom sustavu, konkurentnosti, investicijskoj klimi, rupama u zakonu…?
Već je nekoliko vlada trebalo na toj temi svih tema jednostavno – pasti. Pa i ova hrvatsko-srpska, navodno zabrinuta za stanje tekućih računa građana, još zabrinutija za procijepljenost i nošenje „maskice“, i napokon najzabrinutija za to da se srpska nacionalna manjina popiše u skladu s parolom „jedan narod, jedna vera, jedna crkva, jedna država“. Zašto o enormnom iseljavanju šute vlast i oporba? Nude li ikakva sustavna rješenja? Nude! Ali, to su rješenja koja potiču iseljavanje. U nas vrijedi pravilo – kakva oporba, takva vlast. Odnosno, kud vlast, tud i oporba. Režimsko-oporbenom samozavaravanju jednom treba reći dosta i početi sve iznova. Prije toga treba priznati da smo u miru (opet) izgubili državu izborenu u ratu. Ab ovo.
Nenad Piskač/Hrvatsko nebo
