EU IZBORI 2019: “EVENTUS STULTORUM MAGISTER” Ili Iskustvo je učitelj budalama
Vrijeme:3 min, 12 sec
Ako detaljno proučite postotke i omjere koje su pojedine hrvatske stranke na upravo održanim izborima za Europski Parlament dobile u dijaspori, pred očima će vam se ukazati stvarna slika političke percepcije cjelokupnog hrvatskog naroda.
Naime, u Njemačkoj, Americi, Australiji, u državama koje desetljećima čine centre hrvatskog iseljeništva, nadzor nad izbornim procesom, listićima i brojanjem glasova nemaju APIS i Državno izborno povjerenstvo – DIP.
Samim time, rezultati pokazuju stvarnu sliku i nekrivotvoren odraz biračke volje, što se u konačnici pretvara u istinsku pobjedu naroda koji je naklonjen svojoj Domovini.
Da pojasnim, u sve tri spomenute države uvjerljivo najveći broj glasova dobili su “HRVATSKI SUVERENISTI” Ruže Tomašić, a drugi su “NEOVISNI ZA HRVATSKU” Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića.
Netko će spomenuti i Irsku, ali ona još uvijek nije stoljetna “druga domovina” Hrvata. Možda jednog dana postane, ali za sada zainteresiranost naših građana na radu u Irskoj za promjene u Domovini, nije osobita pa izlaznost i rezultati ne mogu činiti nikakav ogledni obrazac.
Vratimo se na “domaći” teren.
Izvjesno je, a to su SDP/HDZ odavno shvatili, da bi uvođenjem obveze glasovanja i ukidanjem D’Hondtove prevarantske metode izračuna broja mandata, te dvije fiktivno sukobljene stranke, odnosno pokreta, već odavno predstavljali političke marginalce, a njihovi “istaknuti” lideri i kolovođe hrvatske moderne tragedije, gledali bi sunce “na šnite” praveći društvo Sanaderu na izdržavanjima dugogodišnjih zasluženih robija. Stoga su zajednički oformili tijelo u vidu tvrtke APIS te preko nje i drugih nezakonitih i netransparentnih postupaka i manipulacija drže kompletan izborni proces “u magli” te ostavljaju sumnju da se rezultati podešavaju prema njihovim željama i potrebama.
Jasno je da se desnica konsolidira i jača, da je njena kvaliteta danas primarno u intelektu i viziji kvalitetnog života za SVE, a svaki pokušaj njenog razbijanja i izdvajanja iz “stada” pojedinih desnih stranki, ubuduće bi valjalo uzeti sa dozom opreza i skepse prema pojedincima koji takva izdvajanja promiču.
Istinska domovinska snaga koja leži u neiskvarenoj građanskoj većini, nasuprot beskrupulozne izdajničke, pohlepne i diktatorski nastrojene despotske manjine, moći će se pretočiti u kvalitetniji i bolji život građana samo ako se njen potencijal pretvori u kapacitet, u bujicu koja će zauvijek odnijeti drvlje i kamenje koje narodu onemogućuje plivanje najčistijom rijekom, rijekom slobode.
Napisao sam prije nekoliko godina, dok sam analizirao tadašnje političke poteze vlasti koja je ograničavala građanske slobode i od Hrvata stvarala robove, da će “postati gore prije nego postane bolje”.
I postalo je…
Danas nije ništa bolje nego tada, štoviše gore je i prijeti pogoršanje. Ograničenja koja postavljaju naizgled suprotstavljeni SDP i HDZ, a u naravi dva kraka iste kumrovečke škole i njihovih potomaka, sve su radikalnija i sve je važnije čiji je netko igrač, a ne koliko je sposoban i kvalitetan.
Za njih je važnije biti naklonjen stranci, nego težiti općem dobru i to je najveći krimen kojeg nose i za kojeg nema opravdanja.
Naprosto, u sustavu vrijednosti razumnog čovjeka koji voli svoj narod i Domovinu, nemoguće je postavljati stranački statut i njegovu stegu ispred prava građana na slobodu, pravdu i istinu, ali vidimo da se i ta epoha bliži kraju.
Trenutno se upiru zadnji mehanizmi u cilju održanja na vlasti te zlonamjerne mašinerije, a pokušaji njihovih stranačkih čelnika da se prikažu korifejima moderne europske agende, raspada se poput nekadašnje jezgre černobilskog reaktora….
Nastoje onemogućiti referendumsko izjašnjavanje, proglašavaju nečitkima potpise koje nitko osim njih nije vidio, prikrivaju nejasnim i netransparentnim načinima stečenu ogromnu imovinu, na mjesta ključna za funkcioniranje društva IMENUJU svoje poslušnike, kao da živimo u monarhiji, umjesto da se svaki od njih BIRA direktno od građana…
Uglavnom, čine mnogo toga na štetu naroda kojem su se lažno obvezali služiti… Nisu naučili ništa, a iskustvo ih uči da će nekažnjeno nastaviti svoje haranje Hrvatskom, ali… kraj se nazire.
Kažu da je “najmračniji sat onaj koji prethodi izlasku sunca”, a jedina stvar koja se toj i takvoj “vlasti” na odlasku može poželjeti i obećati jest POŠTENO SUĐENJE…
Tomislav Tomečić/Hrvatsko nebo
