Desnica bi morala krenuti u frontalni protunapad!

„Nova ljevica“ (ili „liberalizirani komunisti“), koja je zadržala svoj internacionalistički karakter, udružuje se i frontalno napada. Bilo bi logično i poželjno da se i desnica udruži i obrani i da počne pripravljati frontalni protunapad. U ime istine i pravde, a poradi nacionalnog spasa.

Dana 23. kolovoza obilježen je Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.

Tim povodom Vlada RH priopćila je: „Hrvatska vlada nedvosmisleno osuđuje sve stravične zločine, progone i strahote počinjene u ime i pod okriljem totalitarnih i autoritarnih režima. Očuvanjem povijesne istine i jasnim ograđivanjem od svih totalitarnih zločina iskazujemo pijetet žrtvama i njihovim obiteljima. Posebno nam je stalo do toga da osiguramo adekvatno obrazovanje mladih generacija kako se ta strašna zlodjela ne bi nikad zaboravila i kako bismo, živim sjećanjem na to mračno vrijeme europske povijesti, u budućnosti bili još ustrajniji u izgradnji tolerantnog i uključivog ozračja te nadišli društvene podjele. Kao zemlja koja je i sama prošla kroz tri rata u 20. stoljeću, a danas je odgovorna članica Europske unije i NATO saveza, Hrvatska će i dalje angažirano sudjelovati u rješavanju brojnih globalnih pitanja i izazova, uz privrženost multilateralizmu i načelima međunarodnog prava. Poštovanje ljudskih prava jedan je od najvećih ideala čovječanstva, kojeg negira svaki oblik nasilja, dehumanizacije i ratnih razaranja. Bez jasnog i odlučnog zagovaranja tih vrijednosti, ne možemo ostvariti trajni mir i stabilnost u svijetu, koji je i danas ugrožen uslijed ruske vojne agresije i invazije na Ukrajinu.”

No pustimo prigodnu frazeologiju, miješanje krušaka i jabuka, premijera i ministre koji su se rastrčali po svim stratištima ne bi li pokazali „empatiju“ prema žrtvama i šutnju onih kojih se hrvatski narod najviše sjeća kad se obilježava ovaj Dan. U tijeku je kulturalna bitka ljevice za prisvajanje prošlosti. Pod izlikom da je potrebno održati živo pamćenje, ljevica pokušava ovladati prošlošću. Krivotvoreći sve što se dogodilo, prikrivajući svoje tamne strane, izmišljajući vlastitu veličinu i sotonizirajući svoje neprijatelje agresivnom promidžbenom kampanjom. Toliko da mnogi prevareni mladi (i ne samo mladi) ljudi glasuju za ideje koje su doživjele poraz ili za „nasljednike“ mitologiziranih navodnih heroja. Iako ljevica ne može pokazati nijedan primer uspješne vlade ni u prošlom ni u sadašnjem stoljeću. Stoga je odlučila izmisliti lažne bitke i lažne velikane kako bi opčarala nove naraštaje. A ide im dosta dobro.

Posljedica bi svega toga trebala biti jačanje posuvremenjene desnice kao spontana reakcija s ciljem zaustavljanja prijevara i ambicija “nove ljevice”, koja se više ne predstavlja srpom i čekićem i mrkim govorom mržnje klasnog nadahnuća, nego se sada odijeva šarenom odjećom “inkluzivizma”, “ekologizma” i „multikulturalizma” i koja s hegemoničnom nadutošću propovijeda prošlost koje nije bilo. „Nova ljevica“ (ili „liberalizirani komunisti“), koja je zadržala svoj internacionalistički karakter, udružuje se i frontalno napada. Bilo bi logično i poželjno da se i desnica udruži i obrani i da počne pripravljati frontalni protunapad. U ime istine i pravde, a poradi nacionalnog spasa. (M. O.)

Prethodno:

Ovaj čas za što nije, za što jest?

M. O., Hrvatsko nebo