Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih“ (3)
Vrijeme:11 min, 27 sec
Globalni tsunami homoseksualizma, dženderizma, trans-seksualizma, trans-humanizma te neumorne agitacije u tom smjeru bitna je označnica i odrednica suvremenog svijeta. Temeljni zahtjev koji se postavlja jest: pravo na otkrivanje u sebi drukčijeg spolnog/“rodnog“ identiteta, na donošenja odluke o promjeni spola odnosno „roda“ te na zakonsko priznanje novoga spolnog identiteta. Odatle proizlaze i druga prava, kao što je pravo na unošenje takve odrednice u osobne dokumente i tretiranje takvih osoba u praksi. Sve skupa ima i sve veće političke,
socijalne, ekonomske, religijske, kulturološke, diplomatske, međunarodne i sigurnosne reperkusije.
Trans-humanizam kao bitna dimenzija ’velikog preoblikovanja’ svijeta
Globalni pokret s mnogo raznovrsnih i vrlo moćnih aktera koji pobuđivanje i oslobađanje inospolnih (trans-seksualnih) sklonosti i poriva u ljudima ima za apsolutni cilj postaje alatom za ’veliko preoblikovanje’ (the Great Reset) suvremenoga svijeta i čovječanstva. Riječ je o jednoj, ali možda ključnoj dimenziji ’velikog preoblikovanja’ svijeta, koje je proglašeno nužnim lani na ekonomsko-socijalnom i ideologijskom planu (Klaus Schwab – Svjetski gospodarski forum u Davosu). Ono se pred našim očima događa i rapidno buja u dimenziji spolnosti, morala, pravila i sloboda ponašanja i izražavanja.
Pokret relativizacije biblijskoga i općenito tradicionalnog morala u svim civilizacijama na području spolnosti i odnosa među spolovima, braka i obitelji zasijeca i u samu srž i bȋt naravi samog čovjeka odnosno čovjekovo razumijevanje samoga sebe i svijetqa koji ga okružuje. Zasijeca u „antropologiju“, u razumijevanje kategorije braka i prokreacije, obitelji i porodičnog stabla, identiteta, vrijednosnih sustava i uređivanja odnosa u državama, među državama i na razini multilateralne suradnje i povezivanja.
Taj pokret, taj plimni val neizravno, ali oštro i bolno zasijeca i u načelo suverenosti i jednakopravnosti država, unatoč tomu što je načelo državne suverenosti zajamčeno i u Povelji Ujedinjenih naroda iz g. 1945.
Težište aktivizma prebacuje se na djecu te na odgoj i obrazovanje
Težište aktivizma pritom se sve više prebacuje na maloljetne, na djecu. Zbog toga je sada iznimno važno što će se djeci govoriti, čemu će ih se poučavati i što će im se nuditi, sugerirati i propagirati u vrtićima te u osnovnim i srednjim školama, u udžbenicima, lektiri, priručnicima i multimedijalnim pomagalima, u prostoru njihova kretanja i primanja vanjskih sadržaja i podražaja. Naravno, u igri su i filmovi. Sporo doduše, ali sve više, u filmsko promicanje heteroseksualne ljubavi i sličnim motiva uključuje se izričito i Hollywood (iako su filmovi i serije već postali ’nezamislivi’ bez istospolnih i inospolnih likova), o čemu se obavijesti donose na ovoj poveznici:
Odatle je lako razumjeti odakle tolika žestina u osudi mađarske vlade i u oštrim kritikama nekih propisa u Poljskoj kojima se ograničuje dostupnost dženderističkih sadržaja na nekim područjima. To da mađarska vlada namjerava zabraniti sadržaje kojima se dječje duše puni istospolnim i inospolnim sadržajima, opcijama i mogućnostima kao nečim između čega mogu birati i svoj spolni/“rodni“ identitet izazvalo je složan odgovor i kategoričko protivljenje europskog i svjetskog establišmenta. Koji očito zna da je spolnu/“rodnu“ strukturu naroda i čovječanstva najlakše temeljito izmijeniti posredstvom odgoja i obrazovanja mladih i najmlađih. A u svoj toj vici i skici na svakoga tko se drzne globalnom tsunamiju dženderizma stati na put, njegovi apologeti i promicatelji pozivaju se na načelo „ne-diskriminacije“ u svezi s vrlo široko i proizvoljno tumačenim i primijenjenim načelima univerzalnih (pojedinačnih) „ljudskih prava“.
Ta dva pojma – „ne-diskriminacija“ i „ljudska prava“ – ishodište su, opravdanje, izlika i pomagalo u velikom „projektu“ mijenjanja spolne strukture društava, izokretanja čovjekove slike o sebi, redefiniranja međuljudskih odnosa, svjetonazora, temeljnih vrjednota, norma etike i morala i vjerskog naučavanja u društvima, državama i u svemu čovječanstvu.
Pet načina promicanja inorodnih (transgender) prava kao ljudskih prava
Devetoga srpnja ove godine pokret Global Citizen [Globalni građanin] objavio je na svom portalu tekst „Pet načina na koje zemlje mogu promicati inorodna (transgender) prava kao ljudska prava“.
https://www.globalcitizen.org/en/content/trans-rights-countries-policies-united-nations/
Zanimljivo, Global Citizen, kojem je sponzor Svjetska banka, sam sebe inače prikazuje kao „pokret angažiranih građana koji se služe svojim kolektivnim glasom da bi do g. 2030. ukloniti krajnje siromaštvo“. U kakvoj su svezi krajnje siromaštvo s pravima inorodnih osoba?, zapitat će se mnogi. No takva pitanja mogu postavljati samo oni koji su još starog kova; u današnjem svijetu sve sa svime ima ili može imati veze i sveze, a prava inorodnih osoba izvode se iz općih ljudskih prava, dok opća ljudska prava obuhvaćaju praktički sve: od prava na hranu i rad, na zaštićenost izbjeglica i migranata pa do građanskih i manjinskih prava. Naravno, nije tu riječ samo o temeljnim i istinskim, nego i o dodanim i preferiranim ljudskim pravima i povlasticama. Za Zapad je trenutno neusporedivo važnije „pravo“ na zaštitu „rodnih“ prava nego na hranu i pitku vodu, na posao, na ravnopravnost u raspodjeli svjetskog bogatstva, na pravednost, istinu, vjersku slobodu, slobodu savjesti, na život (ugrožen pobačajima, ratovima, oskudicom, teškim siromaštvom), na zaštićenost djece od zlostavljanja, otmica, ubijanja i terorizma ili recimo na mir u svijetu.
Članak počinje žaljenjem što neke vlade idu za zakonima koji su protivni interesima inorodnih osoba (LGBTQ), koje zbog toga trpe „veliku stigmu“ (negativnu opečaćenost) i diskriminaciju. Tu izrazitu manjinu u svijetu najviše se hoće zaštititi. Ranjivost tih ljudi povećana je s pandemijom, tvrde; ubija ih se, napada, obespravljuje i trpe još više siromaštvo. Dodatno je za njih nepovoljno odbacivanje od obitelji, koje pridonosi visokoj stopi njihova beskućništva. Mreža koja se bavi zastupanjem njihovih prava u Europi, Transgender Europe, bori se protiv diskriminacije inorodnih osoba promicanjem njihove jednakopravnosti i bilježenjem zločina iz mržnje. A po podatcima iz projekta te mreže, Trans Murder Monitoring, najmanje 250 inorodnih osoba i ljudi koji ne pripadaju nekom rodu bilo je ubijeno između siječnja i rujna 2020.
Naravno da su takve djelatnosti za pohvalu. Za pohvalu je svako djelovanje kojim se štite slabiji i ranjiviji, ugroženi i u društvima neprilagođeni. No ima tu i niz drugih dimenzija o kojima se ne govori.
Globalni nadzor nad državama – poput onoga u biltenu Srpskoga narodnog vijeća nad Hrvatskom
S druge strane, prava spomenutih osoba općenito promiču se i jačaju, piše dalje u članku. Međunarodna asocijacija lezbijki, gejeva, biseksualaca, inorodnih i međuspolnih osoba (ILGA) izvijestila je da je u lipnju ove godine 27 članica UN-a pozvalo visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) neka zaštiti ljudska prava inorodnih (trans) osoba. Člankopisac pak iz Global Citizen-a brine se za budućnost njihovih stečenih prava nakon što prođe aktualna ’pandemija’ pa zatim daje upute kako bi zemlje mogle promicati prava inorodnih osoba. Prvo protiv čega se treba boriti jest stanje u 37 država u kojima se takve ljude progoni zbog toga što jesu takvi kakvi jesu.
Na danoj poveznici,
donosi se treće izdanje (iz g. 2019.) tog pregleda u kojem se po državama, razvrstanima po kontinentima, donose što teža, što lakša kršenja prava istospolnih i inospolnih osoba, stanje zakonodavstva u pogledu njihova tretiranja i slično. Taj bilten podsjeća ponešto na godišnji bilten Srpskoga narodnog vijeća, u kojem se svaki put navodi svaki stvarni, tobožnji, kao takav prikazani ili prenapuhani, uglavnom verbalni, izgred ili nepovoljna ocjena iznesena na račun nekih pripadnika te manjine.
Najveći je za Global Citizen problem 13 afričkih i azijskih zemalja koje još uvijek „inorodne identitete“ i njihovo javno iskazivanje i pokazivanje tretiraju u zakonima kao nedopuštene i kažnjive radnje. Ljude se ondje može kazniti i zato što se obuku u odjeću njima suprotnog spola. Globalne nadzornike muči i stanje u državama koje „nemaju dokumentirane zapise o manipuliranju zakonskim sustavom tako da to nerazmjerno više pogađa inorodne osobe. Kao primjer navode SAD, zemlju u kojoj mnoge takve osobe zbog neformalnog i pritajenog obespravljivanja ili odbacivanja od obitelji i društva izlaz traže u bavljenju raspačavanjem droge ili prostitucijom [ona se sada naziva drukčije] kako bi preživjele, i time nerazmjerno povećavaju izglede da budu uhićene i kažnjene. Takve situacije treba otklanjati.
„Omogućiti ljudima da po zakonu promijene svoj rod na službenim dokumentima“
Druga zadaća koju se u dokumentu iznosi glasi: „Omogućiti ljudima da po zakonu promijene svoj rod na službenim dokumentima“. Tu se primjećuje da je priznavanje inorodnih identiteta posljednjih godina uzelo zamah, a kao najnoviji pozitivan primjer navode Španjolsku. No odmah se žale na to je da je Britaniji, gdje je (’konzervativna’) vlada lani uvela slobodno određivanje vlastita spola/“roda“ došlo do protuudara feminističkih aktivistica.
Općenito, snažan otpor brkanju fizičkoga spola sa psihološkim „rodom“ nailazi na otpor dijela feminističkih skupina, pa se feminističke organizacije i pokreti zbog različitih stajališta i raspadaju. Mnoge feministice tvrde da će priznavanje ljudima prava na slobodan izbor spola/roda otvoriti vrata muškarcima koji će svoje pravo na psihološki izbor ženskog spola zlorabiti za ulazak u prostorije u koje smiju ulaziti isključivo žene (zatvori, prihvatilišta, svlačionice; nužnici, toaleti i ženski klubovi, npr.).
Međunarodne konvencije, piše dalje u dokumentu. daju pravo ljudima da slobodno, a zapravo: i proizvoljno, promijene svoju spolnu/“rodnu“ identifikaciju; ondje gdje se to ne ostvaruje, takve osobe češće su „diskriminirane“. Jako je pohvalan i prijeloman, kažu, trend da se političari i državni dužnosnici otvoreno očituju kao inospolci (trans). Drugim riječima, tko se kao političar ili dužnosnik želi pred globalnim nadzornicima dokazati kao podoban i dobivati njihovu potporu, neka dade sve od sebe tako da – promijeni spolnu odnosno „rodnu“ istobitnost.
Kako u bolnici tretirati muškarca kojem u dokumentima piše da je „žensko“?
Treća zadaća koju ino-aktivisti imaju pred sobom jest „spriječiti da zakonodavstvo ima za metu inorodne ljude“, tj. da im u svemu ne ide niz dlaku. U tom pogledu kritički se spominju dvije zemlje: Gana, koja je zakonski spriječila zagovaranje prava takvih osoba, te Mađarska, koja je donijela zakon (zapravo je riječ o amandmanima) kojim se zabranjuje „LGBTQ-sadržaj“ za maloljetnike odnosno za djecu u obrazovnom sustavu.
U pokretu Global Citizen smatraju da to „otežava afirmaciju“ takvih osoba i da im ne pomaže kako bi naišle „na potporu svojih (misli se na sredine u kojima obitavaju i prebivaju) zajednica“. Žale se na trend u SAD-u protiv novog zakonodavstva o inorodnim osobama kad je riječ o mladima; tvrde da i to otvara mogućnost „povećane diskriminacije“, to da političari daju potporu „neutemeljenim zahtjevima“ pod izlikom da se njima štite djeca. U toj točki ino-aktivisti pozivaju se na Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima iz g. 1948., praveći se da ne znaju kako je ta deklaracija strogo definirala popis i opseg ljudskih prava koja zaslužuju zaštitu država, a među kojima nisu i inorodna „prava“ na koja se suvremeni aktivisti pozivaju.
Četvrto područje na kojem je potreban angažman jest područje zdravstva, osobito u eri borbe protiv covid-19. Aktivisti se boje da inospolne osobe ne bi imale problema pri tretmanu u zdravstvenim ustanovama kada se pokaže da njihove fizičke značajke ne odgovaraju spolu ili rodu koji je naveden u njihovoj osobnoj iskaznici. Zbog toga bi zdravstveni djelatnici trebali više toga znati i naučiti o „specifičnim izazovima“ s kojima se suočava LGBTQ-zajednica i „kako na njih odgovoriti“. Pritom je važna i „ispravna upotreba zamjenica“ (on, ona, ono…) pri oslovljavanju tih osoba i „potvrđivanje rodnog identiteta inorodnih ljudi“ pri njihovu zdravstvenom tretmanu i općenito u sredini u kojoj žive. Zato je „važnije nego ikada dosad“ da države podupru reforme obrazovanja. Djeca školske dobi trebala bi imati mogućnost stjecanja znanja o inorodnim identitetima i spolnom zdravlju, u protivnomu inorodni će opet češće doživljavati „diskriminaciju“. Za razliku od (kršćanske) Mađarske, koja je na udaru kritika zbog sprječavanja obrazovanja o toj temi, pohvaljen je Pakistan (izrazito islamska zemlja, koja već u svom nazivu ima: „Islamska Republika“); ta
je država u Islamabadu kao prva na svijetu uvela „prvu uopće islamsku školu za inorodne učenike“.
Kao petu zadaću sastavljači ovog dokumenta navode „zaštitu ljudi od diskriminacije zasnovane na njihovoj spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu“. Ako zakoni štite ljude s obzirom na njihova religiozna vjerovanja, rasu i spol, vlade bi morale pojačati svoju potporu ’trans-rodnoj zajednici’ time što će njezine pripadnike zakonski zaštititi od diskriminacije. U tom pogledu kao osobito važno iznijeli su sljedeće: „Vrhovni sud SAD-a presudio je g. 2020. da je diskriminacija na temelju spolne orijentacije ili rodnog identiteta nezakonita sukladno Poglavlju VII. Zakona o građanskim pravima. A prijedlog Zakona o ravnopravnosti (Equality Act), koji će dopuniti Zakon o građanskim pravima kako bi zaštitio LGBTQ+-osobe od diskriminacije, prihvaćen je u Zastupničkom domu u ožujku 2021. te sada mora proći u Senatu prije nego što bude proglašen zakonom.“
Equality Act – prijedlog Zakona o ravnopravnosti zapeo u američkom Senatu
S time u svezi mora se čitateljima donijeti noviju informaciju, iz koje se vidi da je Equality Act – prijedlog Zakona o ravnopravnosti zapeo u američkom Senatu – zapeo u američkom Senatu, tj. u gornjem domu Kongresa. Nakon dvogodišnjeg „kiseljenja“ u kongresnim procedurama u mandatu predsjednika Trumpa i republikanske većine, prijedlog je sada pogurala nova Bidenova administracija i tanka većina demokrata u obama domovima Kongresa. Ali u Senatu on i dalje ne prolazi. Da prođe svu zamršenu zakonodavnu proceduru, potrebno je osim pola svih senatora, dakle 50 demokrata, i 10 glasova republikanskih senatora, a to se ni u snu ne može očekivati.
Postoji i jedna druga mogućnost, a za nju je potrebna samo apsolutna većina, dakle glasovi svih 50 demokratskih senatora. No za metodama filibustering-a [izgovara se u hrvatskoj uporabi: filibastering, a znači raznovrsno ometanje i otezanje postupka unedogled)] posegnulo je dvoje demokrata: senator Joe Manchin i senatorica Kyrsten Sinema (prikazani na fotografijama).
Time je do daljnjega, ili možda posve, zaustavljen postupak donošenja zakona kojim bi se širom otvorila vrata iskazivanju svakog zamislivog ’rodnog’ identiteta, njegovu pravnom identificiranju te zaštiti u praksi svačijeg prava da se proglasi kojim god hoće dosad poznatim i dosad nepoznatim ili nezamislivim ’rodom’ odnosno da mu vlasti priznaju taj novi ’rodni’ identitet.
Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih“ (1)
(Nastavit će se)
Zdravko Gavran/Hrvatsko nebo
One thought on “Zdravko Gavran: Globalni tsunami protiv „Muško i žensko stvori ih“ (3)”