Bidenova jugoinkluzivna Uredba

Bidenova jugoinkluzivna Uredba

 

Predsjednik SAD-a J. Biden potpisao je u utorak 8. lipnja 2021. Uredbu o sankcioniranju odgovornih za destabilizaciju Zapadnog Balkana. Ono što zaslužuje našu pozornost jest to da se u Uredbi navodi kako situacija “na teritoriju bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Republike Albanije (zapadni Balkan) tijekom posljednja dva desetljeća – uključujući podrivanje poslijeratnih sporazuma i institucija poslije raspada bivše SFRJ, kao i rasprostranjenu korupciju u raznim vladama i institucijama na zapadnom Balkanu – sprječava napredak prema učinkovitoj i demokratskoj upravi i punoj integraciji u transatlantske institucije”.

Još pamtimo Pakt o stabilnosti za jugoistočnu Europu (1999.), Zagrebački „summit“ (2000.), itd, odnosno pokušaje tzv. „međunarodne zajednice“ (osobito SAD+EU) da rekonstruira raspadnutu Jugoslaviju bez Slovenije i sa Albanijom. Slovenski političari umišljali su si da su se izvukli iz balkanske močvare, čak su se odnosili prilično arogantno prema svojim hrvatskim kolegama. „Hrvatski“ političari nakon ulaska RH u EU i NATO, iako u manjoj mjeri u odnosu na svoje slovenske kolege i s velikom dozom jugonostalgije, također su si umišljali da se Hrvatska izvukla iz balkanske močvare, pa čak i da je „lokomotiva“ koja će povući Zapadni Balkan u EU (i NATO). Ali Bidenova „inkluzivna“ uredba brutalno ih je vratila u okvir od kojega tzv. „međunarodna zajednica“ nikada nije definitivno odustala.

U Tuđmanovom destljeću (1990.-2000.) Hrvatska je postala država u punom smislu riječi, njegovi nasljednici u dva iduća desetljeća pretvorili su je opet u republiku (bivše SFRJ) koju je sada Biden i formalno „inkluzivirao“ u Zapadni Balkan pod prijetnjom sankcija. Samo neupućeni su iznenađeni, naime, to je ista politika koju su američki „demokrati“ provodili 2000., kad su uspješno doveli na vlast binomij Mesić-Račan i započeli proces demontaže hrvatske države i rekonstrukcije južnoslavenskog prostora. Danas imamo binomij Milanović-Plenković, koji se međusobno svađa oko puno toga uglavnom nebitnoga, ali koji nije ni „guknuo“ na ovaj grubi nasrtaj na hrvatski suverenitet, na pokušaj novog balkaniziranja i jugoslaviziranja Hrvatske.

„Američki predsjednik Joe Biden nije bio sklon Franji Tuđmanu. Tijekom devedesetih u raznim ga je prigodama nazivao ‘autoritarnim razbojnikom’, ‘antidemokratskim vođom’, faktorom nestabilnosti na Balkanu, ‘gramzivim moćnikom’ koji je ‘satkan od istog materijala kao Milošević’ i koji je s njim radio na podjeli Bosne i Hercegovine, čovjekom koji ‘ne spada među pozitivce’ i koji će vjerojatno biti procesuiran za ratne zločine. Zbog ponašanja prvog hrvatskog predsjednika, Biden je tražio i obustavu pozajmice Svjetske banke Hrvatskoj. Na koncu je potpisao pismo u kojem je od Tuđmana zahtijevao da prestane s proustaškim revizionizmom u bivšem logoru Jasenovac“, napisao je Hrvoje Šimičević za tjednik Novosti a premijela je Slobodna Dalmacija od 17. veljače 2021. Da je hrvatski građanin bio bi član SABA i Možemo!, ili Plenkovićevog HDZ-a, prijateljevao bi s Mesićem, Manolićem, Josipovićem, Lončarom, Vesnom i Zoranom Pusić, Pupovcem i ostatkom „rodoljubne“ falange.

Predsjednik SAD-a naveo je i to da zbog podrivanje poslijeratnih sporazuma i institucija kao i zbog korupcije situacija na Zapadnom Balkanu “predstavlja neuobičajenu i iznimnu prijetnju za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku Sjedinjenih Država”. Malo je vjerojatno da bilo tko u Bidenovom Zapadnom Balkanu prijeti nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici SAD. Stoga valja pretpostaviti da je mislio na Rusiju i na pridobivanje Vučićeve (i Porfirijeve) Srbije koja bi za dobru cijenu i u današnjim okolnostima mogla odigrati ulogu kakvu je odigrala Jugoslavija od 1948. do 1990. za vrijeme hladnog rata i time se pretvoriti u središte Bidenovog Zapadnog Balkana.

Poruka Bidenove Uredbe jest da će biti uklonjeni iz javnog života svi oni koji ne budu bespogovorno prihvatili politiku SAD „na ovim prostorima“ ili na prostoru Zapadnog Balkana, to jest svi mi koji smatramo da „hrvatska država jest i mora biti jedini nezamjenjivi cilj svake hrvatske političke djelatnosti“. Loše nam se piše, osim ako među nama sazrije svijest o potrebi ujedinjenja oko temeljnih pitanja i organiziranja kako bismo prisiliti naše bespolnike na pružanje otpora ovoj gruboj relativizaciji hrvatske državnosti, ili na ostavku.

 

(M.O.)/Hrvatsko nebo

Facebook Comments