Šiljo: Kako nam svijest oblikuju prosrpski „hrvatski“ mediji!
Vrijeme:12 min, 24 sec
Ovaj put kod Šilje nema zasebnog zaključka. Zaključak je naime stao u naslov. A potkrjepe i potvrde nanizane su jedna za drugom na konkretnim primjerima. Preporučuje se prije čitanja svega nanizanoga uzeti kakvo sredstvo za umirenje ili staviti na nos i usta milmirisom tamjana nadimljenu protukoronsku prigušnicu (koju je Šiljo na žalost, u dobroj vjeri i nadi, skinuo prije nekoliko tjedana).
Zagreb – Trg budućega ’vaseljenskog’ (ekumenskog) svetca Porfirija Perića, 22. ožujka 2021.
U petak navečer Hrvatska televizija objavila je razgovor s patrijarhom Porfirijem u središnjem Dnevniku, na katolički blagdan svetog Josipa, koji je prije 333 godine proglašen zaštitnikom Hrvatske (o čemu jedva išta ili ništa). U nedjelju poslijepodne nekoliko hrvatskih (ratnih) generala u miru i intelektualaca, među kojima i jedan višestruki akademik, objavilo je protuizjavu, u kojoj potpisnici reagiraju na to što je bezočno učinio HTV i komentiraju neke Porfirijeve tvrdnje, napose o nekakvim tobožnjim Stepinčevim pismima papi Piju XII., za koja je patrijarh ocijenio da su „duboko problematična“. Tu njihovu protuizjavu, pod naslovom „Porfirijeva dalekovidnica“, prenio je među prvima (i rijetkima) portal Hrvatsko nebo.
Prenio ju je i portal direktno.hr, i narod.hr i MIportal i još neki. Kuriozitet je da su ju u cijelosti prenijele i beogradske Večernje novosti, na latinici i na ćirilici, pod naslovom „SKANDALOZAN NAPAD HRVATSKIH GENERALA NA PATRIJARHA PORFIRIJA: Izneli lažne optužbe, traže smene i ostavke na HRT-u zbog intervjua“.
Bitno za razumijevanje zbilje u kojoj živimo
Nadasve je zanimljivo i bitno za razumijevanje zbilje u kojoj živimo pogledati kakav je bio ukupni medijski tretman jednoga i drugoga. Četiri su vrste reagiranja očite: 1) prenošenje ili prikazivanje onoga što je Porfirije rekao; 2) komentiranje onoga što je Porfirije rekao; 3) prenošenje onoga što su rekli ugledni hrvatski potpisnici spomenute protuizjave; 4) zabijanje glave u pijesak.
Hrvatska televizija prenijela je dakle formalno i sadržajno skandalozan razgovor s „miroljubivim“ i „dobrohotnim“ patrijarhom-„pomiriteljem“ Porfirijem, koji je obavljen tako da ga se i po pitanjima i po odgovorima prikazuje kao „vrhovnog arbitra“ i čovjeka valjda sveta i posve neupitna, na čelu neupitne i dobrohotne Srpske pravoslavne crkve i pripadnika u novijoj povijesti posve neupitnoga i bezazlenoga srpskog naroda.
Ta televizija ima neusporedivo najveći domet, najveću gledanost i time najveći utjecaj. Ona je javna televizija, što znači da se za nju brine država, koja je donijela i zakon po kojoj sve Hrvatice i Hrvati njoj moraju plaćati mjesečnu pretplatu u iznosu od 80 kuna. Tu televiziju kontrolira Hrvatski sabor, koji imenuje njezine nadzornike i izvršitelje. Da ju ne plaćaju pretplatnici, plaćala bi ju hrvatska država iz svoga proračuna, što je po potrebi i činila. Ta ista televizija potrudila se je u svoj izlog staviti i tekstovni prikaz velevažnih misli koje je Porfirije izrekao:
https://vijesti.hrt.hr/svijet/patrijarh-porfirije-za-hrt-1146855
Drugi koji su informaciju o razgovoru na HTV-u prenijeli manje su bitni zbog razmjerno manjeg dosega u publici odnosno u najširoj javnosti. No bilo ih je sasvim dovoljno da se o sadržaju tih izjava može ono glavno i pročitati na portalima i u novinama. Navedimo samo jedan primjer, članak koji je već prije ponoći u petak navečer na svoj portal postavilo uredništvo Slobodne Dalmacije, pod naslovom: „Patrijarh SPC-a Porfirije: Hrvatsku nikad neću napustiti! Kanonizacija Stepinca? Njegova pisma papi Piju XII. duboko su problematična“
To da Orjuna, KOS, Udba i ostale snage nikada nisu napustile Split, a u Slobodnoj Dalmaciji samo su ustuknule u razdoblju vladavine Franje Tuđmana (do ljeta 2000.), kada su se zapravo pritajile i djelovale u konspiraciji, potvrđuje se po tisuću i prvi put. I po tisuću i prvi put i hrvatski dalmatinski domoljubi posežu u džep da bi kupili te „svoje“ regionalne novine. Što se može, takav je taj dalmatinski konzervativni, mekuškasti i mazohistički mentalitet!
I Jutarnji list učinio je navlas isto što i njegova posestrima i „robinja“ istog vlasnika, crvena i nekoć davno, 1945., „oslobođena“ „Dalmacija“.
Naravno, velik publicitet dao je Porfiriju portal srpskih Novosti u Zagrebu, koji je prenio tekst što je sročen i postavljen na portalu HTV-a. I Novosti se izdašno financiraju iz hrvatskoga državnog proračuna. One su tomu što su pomno prenijele s portala HTV-a dale vrlo afirmativan, „pomiriteljski“ i vazdazeleni naslov i podnaslov: „Porfirije: Zločinci iz Jasenovca ne pripadaju nijednom narodu – Svoj boravak i život u Hrvatskoj, koju neću napustiti i nisam napustio, osjećam i kao veliki dug, najprije Bogu, a onda i ljudima koji žive u Hrvatskoj, u tom smislu na prvom mjestu pravoslavnim Srbima, kazao je patrijarh Porfirije za HRT“.
https://www.portalnovosti.com/porfirije-zlocinci-iz-jasenovca-ne-pripadaju-nijednom-narodu
Pozitivan publicitet Porfiriju je dao i, jednako tako kao i HTV i kao Novosti, „notorni“ mrziteljski indeks.hr, mrziteljski i ’antiprotivni’ samo prema hrvatskoj strani, koji je prikaz razgovora donio u petak navečer pod naslovom „Porfirije: Imam pisma Stepinca, tu se mogu naći duboko problematične stvari“.
I portal vijesti.ba prenio je, po FENA-i (Federalnoj novinskoj agenciji) prikaz Porfirijevih odgovora na pitanja koja mu je postavio voditelj HTV-a, koji je očito skupa sa svojim filosrpskim šefovima sve učinio da mu ne postavi nijedno pravo pitanje koje bi ga suočilo s prešućenim istinama o srpsko-pravoslavnoj krivnji, zločinima, zločincima, agresijama, osvajačkim ratovima i njihovim pokvarenim i perfidnim politikama prema susjedima najmanje stotinu i pedeset godina unatrag.
Tko je dosad i kako komentirao Porfirijev nastup na tzv. Hrvatskoj televiziji
Komentiranjem pak postupka Hrvatske televizije, i to kritičkim, jedva da se je itko pozabavio. U tu prazninu hrvatskog nereagiranja, u tu još jednu potvrdu epidemije hrvatske šutnje, u koju su se uklopile i saborske stranke i zastupnici, uz možda poneku iznimku, uskočili su spomenuti generali i intelektualci. A na sam sadržaj nekih Porfirijevih izjava danih u tom razgovoru reagirali su malobrojni. Izdvojimo ove reakcije:
Darko Pavičić, novinar-stručnjak za religijsko-crkvene teme, uznemireno je u svom Večernjem listu komentirao navode koji se odnose na Stepinca: „Patrijarh Porfirije treba objaviti Stepinčeva pisma da javnost vidi što je sporno – Nijedna od strana u katoličko pravoslavnoj komisiji koju je zbog pisama osnovao papa Franjo nije odstupila od polaznih stavova“.
Taj komentar argumentirano postavlja stvari na čistac što se tiče kanonizacije bl. Alojzija i protivljenja njoj SPC-a, ali se ne bavi ni HTV-om ni političkim ili širim povijesnim kontekstom. Riječ je samo o još jednoj obrani Stepinca od svetosavskih podmetanja – iako se ovaj put uopće ne zna od čega bi ga se to trebalo braniti. O razumnoj obrani, dakle, i to u dobroj i poštenoj namjeri, ali bez protunapada. (Da je tako igrao Dinamo, nikada ne bi svladao Tottenham!)
Znatno odlučniji, borbeniji i ofenzivniji bio je istup mons. Jurja Batelje. U sinoćnjoj vijesti IKA-e (Informativne katoličke agencije) čitamo: „Postulator kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca mons. prof. dr. sc. Juraj Batelja na predstavljanju svoje nove knjige ’U Gospodina polažem svoje nade’ – prilozi za životopis svećenika Josipa Vranekovića, u nedjelju 21. ožujka u Krašiću, odgovorio je na navode patrijarha Srpske pravoslavne Crkve Porfirija o ’duboko problematičnim mjestima’ u pismima bl. Alojzija Stepinca papi Piju XII.“
Tu Ikinu vijest prenijelo je jutros Hrvatsko nebo (a i još poneki portal):
Iako je Bateljino izlaganje bilo većinom odbacivanje neizrečenih i ničim konkretnim neargumentiranih Porfirijevih napada, uz opetovano spominjanje onoga dobra koje je bl. Alojzije činio prema srpsko-pravoslavnima, i za koje su mu neki od njih pošteno i uzvratili, u njemu se, dosta sramežljivo i u vrlo ograničenim vremenskim odsječcima, ispucalo i poneku loptu u protivničku polovinu terena. Primjerice kada je mons. Batelja rekao i ovo: „Patrijarh bi više pridonio povijesnoj istini i pomirenju da je spomenuo kako se SPC borila protiv jednakosti katolika i pravoslavaca u Kraljevini Jugoslaviji; da se SPC zalagala za ukinuće Banovine Hrvatske; da je SPC u državnom puču 1941. i sama pripomogla rušenju države kada je osjetila da u njoj gubi dotadašnju poziciju.“ Prije naime toga i poslije naime toga, sve do danas, naslagalo se u povijesti SPC-a toliko toga problematičnoga, negativnoga i zloga da to ni u stotinu ovakvih predavanja ne bi moglo biti ni pobrojeno, a kamoli temeljito rasvijetljeno.
Jedine prave komentare objavili su do ponedjeljka ujutro, koliko se moglo utvrditi, samo M.O., kao prvi, u rubrici Dnevni bljesak pod naslovom: „Porfiriju i tzv. HTV omogućio da nam soli pamet u Dnevniku“,
te Vjekoslav Krsnik i Zvonimir Hodak na portalu Projekt Velebit:
Tim komentarima (a moguće je da je u međuvremenu pristigao još poneki, no Šiljo se morao u jednom trenutku sredinom ponedjeljka zaustaviti u pregledanju portala) nema se što prigovoriti: oni su mnogo širi od teme „Stepinac“, koju SPC s Porfirijem na čelu opet upotrebljava tako da osporava opravdanost kanonizacije. Hodak i Krsnik zahvaćaju i dubiozne nacionalno-političke dimenzije svega toga skupa što dosad imamo i onoga što nam upravo Porfirije i drugi bratstvo-jedinstveni kuhari kuhaju.
Oni četvrti i oni treći
Oni četvrti svakako su najzanimljiviji, a to su nebrojeni mediji koji niti su prenijeli izjavu generala Tolja i ostalih potpisnika, niti su ju opće spomenuti, a niti su se kritički osvrnuli na Porfirijeve i HTV-ove perfidnosti. Njihove vlastite tražilice otkrile su da su problematizaciju i Porfirija i njemu posve neprimjerena ustupanja minutaže u Dnevniku HTV-a, dakle u prime time-u, posve izbjegli ovi utjecajni mediji (koji nisu ni slova napisali o protuizjavi uglednih generala i akademika, nego su ju ignorirali kao posve nevažnu i irelevantnu):
Hina (javni medij), Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Glas Slavonije, Zadarski list, Novi list, Glas Istre i drugi. Kada se pomoću tražilice pregleda što su uopće dosad pisali o Porfiriju, vidi se da su svi naslovi i sva oprema njihovih dosadašnjih tekstova postavljeni tako kao da je Porfirije nedodirljiv autoritet i čovjek kojemu se skupa s njegovom svetosavskom tzv. Crkvom nema što prigovoriti niti se ima u što tu posumnjati. Ima, srećom, i poneka iznimka. Tako je primjerice Slobodna Dalmacija zimus problematizirala ono Porfirijevo pjevanje pjesma u počast četničkom koljaču Momčilu Đujiću i ostalomu: „Opet skandal s četnicima: patrijarh Porfirije u prvom planu, sjedi za stolom, a iza njega portret četničkog komandanta Draže Mihailovića?!“
a Glas Slavonije neke podatke iz Porfirejeva životopisa, u članku “Spašavanje vojnika Pupovca u režiji Vučića i Vojske Srbije“.
No Jutarnji list ima sve tako pozitivno intonirane tekstove o Porfiriju da se stječe dojam kako je riječ o hodajućem, još doduše neproglašenom srpsko-pravoslavnom (valjda i vaseljenskom, tj. ekumenskom, dakle ’katoličkom’) svetcu. I kako je riječ ne samo o „patrijarhu Srba, Hrvata i Slovenaca“, nego i o vrhovnom autoritetu za ta tri i za ostale jugosferske narode ( i “narodnosti“) u procesu njihova daljnjeg mirenja, usklađivanja i povezivanja:
https://www.jutarnji.hr/pretraga?q=porfirije&time_range=2021
Non plus ultra iliti: Stepinac je neupitno kriv, ali bi mu Porfirije trebao progledati kroz prste!
Panegirik Porfiriju uz istodobne ozbiljne pokude bl. Aloziju iznio je jučer ljevičarski zagrebački portal Telegram, iz pera svoga komentatora Ivana Violića.
Taj komentar počinje ovako:
Ne mislimo da je Alojzije Stepinac bio osobito dobar svećenik, nadbiskup i kardinal. Između dva svjetska rata, Stepinac se ponašao kao ultrakonzervativni seoski župnik, koji nije ni pokušao razumjeti potrebe nadolazećeg vremena. Tijekom Drugog svjetskog rata, Stepinac je pokazao da ne razumije kontekste i snagu magistralnih povijesnih procesa.
Stepinac je, nesumnjivo, počinio bezbroj pogrešaka u svom odnosu prema ustaškom režimu. Afirmativni Stepinčev stav prema proglašenju NDH može se razumjeti, jer su u ono vrijeme svi Hrvati, od Josipa Broza, preko Vladka Mačeka, do Ante Pavelića, bili zakleti neprijatelji kraljevske Jugoslavije, pa je logično da je te osjećaje i političke stavove dijelio Alojzije Stepinac.
Prije toga, u podnaslovu, sva zemaljska i nebeska očekivanja povezuju se uz hagiografski lik patrijarha Porfirija. Ovako:
Omogući li Porfirije da Stepinac postane svetac, novi će srpski patrijarh ući u povijest kao najpozitivniji svećenik s ovih prostora unatrag jako dugo vremena, vjerojatno još od Strossmayera. No, mnogo je važnije što bi Porfirije tim potezom mogao promijeniti povijest. Na bolje. Takve se prigode sasvim rijetko ukazuju bilo kome i bilo kad.
Drugim riječima, Stepinac je bio čovjek s mnogo ozbiljnih i krupnih mana, slabosti, pogrješaka, zabluda i loših postupaka, no Porfirije bi mu – kao najviši sudac u stvarima ćudoređa, vjere i povijesne istine i pravde – trebao progledati kroz prste. I tako ukloniti, makar i opravdane, blokade koje su dosad dolazile od svetosavske tzv. pravoslavne Crkve!
Zucker kommt zu letzt – iliti Poskok-cukar dolazi na kraju
Taj arogantni i lažljivi i nekompetentni i perdifni i ignorantski prosrpski i filosrpski i bratstvo-jedinstveni komentar iz jugoslavensko-ljevičarskog Telegrama prenio je bez ijedne kritičke riječi be-ha portal poskok.info:
Zanimljivo je da taj portal ima hrpu pohvalnih članaka o Porfiriju, među kojima bi se moralo izdvojiti i ovjekovječiti ovaj članak iz pera zagrebačke ’istoriografske’ antifa-zakrpe za svaku novopovijesnu potrebu, Hrvoja Klasića, od 19. veljače ove godine:
U tom članku, prenesenom iz još jednog ljevičarskog zagrebačkog portala, net.hr, posredovanjem Hrvatskog medijskog servisa (tako tamo piše!), za novog se patrijarha kaže u naslovu: „Srbe i Hrvate usporedio je s dva bodljikava praseta, a njegov bi izbor bio kao onaj pape Franje“. Eto, ostvarila im se želja: Sada imamo i „pljunutoga“ srpsko-pravoslavnog „papu“ Porfirija!
Zaključak
Ovaj put kod Šilje nema zasebnog zaključka. Zaključak je naime stao u naslov. A potkrjepe i potvrde nanizane su jedna za drugom na konkretnim primjerima. Preporučuje se prije čitanja svega nanizanoga uzeti kakvo sredstvo za umirenje ili staviti na nos i usta milmirisom tamjana nadimljenu protukoronsku prigušnicu (koju je Šiljo na žalost, u dobroj vjeri i nadi, skinuo prije nekoliko tjedana).
Šiljo/Hrvatsko nebo
2 thoughts on “Šiljo: Kako nam svijest oblikuju prosrpski „hrvatski“ mediji!”