Šiljo: Bečka gospodo, sram vas bilo!
Vrijeme:14 min, 50 sec
Tumačiti nama kako stvari ovdje u BiH stoje nema smisla. Nema ni potrebe po tisućiti put dokazivati kako glavni pokretač hrvatskih zahtijevanja nije nikakav „etnonacionalizam“ ni želja za novim balkanskim obračunima, nego sve suprotno
tomu, a ponajprije legitimna politička borba za najobičniju ravnopravnost i jednakopravnost Hrvata s ostalima. No zagriženi, jednostrani, zaslijepljeni, fanatični, nepošteni i bezočni duhovi poput ove austrijske novinarke i onih kojima ona služi sve izokreću naopako i truju svoje javnosti fake news, manipulacijama, prešućivanjima i notornim glupostima. Takvi su glavni krivci što se stanje u BiH nije još davno normaliziralo. Takvi su glavni krivci i mogućih sutrašnjih ratova. Uostalom, nekim Bečanima to ne bi bilo prvi put: ako ne prije, znali su jako dobro kako i gdje izazvati veliki europski rat još 1914. Da bi jedno stoljeće poslije toga nama držali lekcije o ratobornom „etnonacionalizmu“ i proglašavali nas narodima koji valjda ni na što drugo ne misle nego kako iznova posegnuti za čakijama, damaškinjama i kuburama. Bečka gospodo koja plaćate i „futrate“ svoju Adelheid Wölfl, i koja tako zadrto i primitivno gledate na našu stvarnost i ove tu ljude i narode, sram vas bilo!
Mostar – Trg hrvatskih velikana, 12. ožujka 2021.
Kada razmišljamo i raspravljamo o unutarnjem političkom uređenju ili ustroju Bosne i Hercegovine i zauzimamo se za puninu propisivanja i ostvarivanja legitimnih prava hrvatskog naroda kao konstitutivnoga, moramo biti svjesni da osim muslimansko-bošnjačkog protivnika imao za protivnika i prevladavajuću ideologiju i političku orijentaciju u određenim zapadnim krugovima. Glavna joj je značajka inzistiranje na individualnim pravima građana/državljana i neprijateljstvo prema kolektivnim identitetima i entitetima kao što su nacionalna, vjerska, jezična, kulturološka i tradicijska svijest, pripadnost i legitimna posebnost.
Ideologa međunarodnih političko-birokratskih krugova
Takva ideologija vrlo je jaka u međunarodnim političko-birokratskim krugovima, počevši od UN-a pa do EU-a, Vijeća Europe, OESS-a, regionalnih inicijativa, medija i velike većine „udruga civilnog društva“. Koje su smišljene, koje postoje i koje se financira zato da bi pružale otpor politikama koje počivaju na volji, svjetonazoru i osjećajima matičnog naroda ili većine naroda. Kao jedan od glavnih neprijatelja označen je „etnički nacionalizam“, dakle svaka svijest o posebnosti nekog kolektiva u široj zajednici ili u „regiji“ kakva je „Zapadni Balkan“, „bivša Jugoslavija“ ili „Jugosfera“, a koji kolektiv polaže, bezobraznik jedan, i prava na svoju političku artikulaciju ili na stranke koje su identitetske, a ne „građanske“.
Možemo zapravo reći da dominantne snage Zapada, a vrlo utjecajne i u ostatku svijeta, imaju „borbu protiv nacionalizma“, osobito u složenim društvima, državama, „regijama“ ili na području Europe, jednako za cilj kao što su ju nekoć imali za cilj titoistički komunisti. I jedni i drugi primjenjuju metodu „uravnilovke“, dakle sravnjivanja svih takvih razlika do mjere obezličenja, odnosno navlačenja na „Prokrustovu postelju“.
Prokrust je bio mitski antički razbojnik, zločinac i psihopat kojeg Hrvatska enciklopedija ovako opisuje: „Putnike je stavljao u krevet, pa ako su im noge bile preduge, odsjekao bi ih, a ako su bile prekratke, rastezao bi ih dok ne bi umrli. Svladao ga je i ubio Tezej. U prenesenom značenju Prokrustovom posteljom naziva se neka prisilna mjera kojoj se nešto mora prilagoditi; izvrtanje činjenica da bi odgovarale shemama; mučna situacija s teškim ograničenjima.“
Povijesna i današnja navlačenja na „Prokrustovu postelju“
Hrvati u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvati u Hrvatskoj, a i pripadnici drugih naroda u manjoj ili većoj mjeri, osjećaju se već jako dugo tako kao da ih se hoće navući na „Prokrustovu postelju“, ili na kalup po tuđoj mjeri. Taj kalup uvijek je određen voljom, razlozima, sebičnim potrebama i osvajačkim ciljevima porobljivačkih sila. U srednjem vijeku na krivovjerne su bosanske krstjane, osim iz vjerskih, najžešći nasrtaji dolazili iz političkih razloga, i to iz Ugarske. Od 1521. do 1918. hrvatske je zemlje na svoju „Prokrustovu postelju“ navlačila austrijska habsburška vlast. Istodobno, osmanlijsku osvajači ognjem, mačem, povlasticama i drugim neljudskim metodama nastojali od 15. do 19. stoljeća izmijeniti na okupiranim područjima zatečene vjerske, narodne i druge identitete po svojoj volji i želji. Poslije su se „Prokrustovim posteljama“ služili Beograd, Moskva i Beograd (u ime ideje komunizma), pa prije, tada i poslije toga Beograd poradi „velike Srbije“. Služili su se pritom metodama istiskivanja, uništavanja ili „prekrštavanja“ naroda i ljudi koji se nisu osjećali niti željeli postati Srbima, ili „komunistima“, ili u prijelaznom razdoblju makar „Jugoslavenima“. Ili su jednostavno ne-Srbe uklanjali, izgonili, masovno ubijali, kako bi okupirana područja „očistili“ od onih koji nisu Srbi ili koji nisu dovoljno pokorni ni odani svesrpskoj vlasti.
Nakon tih i drugih, nespomenutih „mjerila“ po kojima se vršila represija i kršila skupna i osobna, prirodna i uljudbena prava, današnje mjerilo po kojem se u miru, po mogućnosti bez primjene sile, nastoje ostvarivati određeni ciljevi jest mjerilo ljevičarsko-globalističke, tzv. „liberalne demokracije“. Ona se posljednjih godina toliko otvoreno razmahala da sve grubljom metlom mete sve što joj se nađe na putu. Srećom, ima i važnih i utjecajnih ljudi i u „međunarodnoj zajednici“ koji uviđaju da ni u čemu nije dobro, ili je dapače pogibljeno, pretjerivati; oni ublažuju takva nastojanja ili im se suprotstavljaju. A što hoće „liberalna internacionala“ (dominantna u svim matičnim strankama, od lijevih ekstrema pa do tzv. desnog centra), i što na svu sreću ipak ne uspijeva dokraja ostvariti, dobro se vidi po svježem komentaru objavljenom u austrijskom listu „Der Standard“ od 10. ožujka ove godine.
„Hrvati u EU-u agitiraju za nacionalističke stvari u Bosni“
Naslov u prijevodu glasi: „Hrvati u EU-u agitiraju za nacionalističke stvari u Bosni“, a napisala ga je Adelheid Wölfl, novinarka koja dugo godina prati zbivanja „na području bivše Jugoslavije“ i o njima – kao nekakav „ekspert“ – piše prikaze i komentare za neke austrijske i njemačke novine. Kada bi se za nju ustvrdilo, onako intuitivno, da se ona tim svojim „novinarstvom“ zasigurno bavi tako da je ujedno u službi i da postupa po instrukcijama austrijske ili njemačke vlade, ili da je produžena ruka neke obavještajne službe, političke grupacije ili tajne lože, dignula bi se velika povika, tražili dokazi, podnosile možda i tužbe, pa se to ovdje ne će ni učiniti. Važnije od toga jest pogledati kakva ona mjerila i stavove iznosi, a urednici joj objavljuju, na kakvu modernu „Prokrustovu postelju“ hoće pošto – po to navlačiti ljude i narode u BiH, a „i šire“ od BiH. Ona je odabrana kao jedna u nizu nebrojenih takvih novinara, publicista, komentatora, urednika, institutskih istraživača, profesora, diplomata, zastupnika, dužnosnika, političara i sivih eminencija koji na stvari, odnose, prava i očekivanja „kod nas“ gledaju na isti takav ili na tomu sličan način.
U podnaslovu članka istaknuto je ovo: „Trenutačno se pregovara o reformi izbornog zakona. Riječ je o osnovnoj orijentaciji države, o tomu trebaju li ojačati nacionalisti ili građani“.
Već odatle vidljivo je kako se sva kompleksna politička, ekonomska, socijalna i identitetska problematika BiH svodi na primitivni crno-bijeli obrazac „nacionalisti-građani“. Iako već i ’svaka (međunarodna) budala’ znade da su u Bosni i Hercegovini, po tim istim njihovim mjerilima, najmanje 95 posto građana/državljana – „nacionalisti“. Pa kako se onda može njih suprotstavljati same sebi?! Nacionaliste – građanima? To je toliko umjetno postavljena dvojba da u nju ni malo dijete rođeno prije dvije-tri godine u Srebrenici, Brčkom, Zenici, Sarajevu, Križančevu Selu ili Mostaru ne bi povjerovalo.
Udar na Željanu Zovko, potpredsjednicu Odbora Europskog parlamenta za vanjsku politiku
U prvom dijelu teksta udar je na Željanu Zovko, koja se kao potpredsjednica Odbora Europskog parlamenta za vanjsku politiku „očito se ne može odlučiti koju bi državu zastupala: prije je bila veleposlanica Bosne i Hercegovine, sada kao predstavnica susjedne Hrvatske sjedi u Europskom parlamentu. Mentalno je ona očito još uvijek u svojoj domovini: u Mostaru u Hercegovini. U Europskom parlamentu lobira za nacionalističke pozicije hercegovačkog HDZ-a. Ljudi poput Zovko već godinama pokušavaju uvjeriti ostatak Europe da su Hrvati u Bosni i Hercegovini diskriminirani. A zapravo je riječ o tomu da HDZ sebe shvaća kao jedinog predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini.“
Takvu podmuklu manipulaciju mogu proizvesti samo plaćenici ili pokvarene osobe. Stranom se čitatelju sugerira to da nije interes hrvatskog naroda u BiH jednakopravnost, nego da je to u interesu jedne od stranaka, stranačke klike, a ne čitavoga hrvatskog naroda, s rijetkim iznimkama tobožnjih Hrvata kao što je Željko Komšić. Hrvatski narodni sabor – kao zajednicu gotovo svega što je hrvatsko – gospođa Wölfl uopće ne spominje. Ona ne analizira ni rezultate izbora, ne govori o tomu da su Bošnjaci planski i perfidno izabrali Komšića za člana Predsjedništva suprotno volji goleme većine Hrvata, a ne samo suprotno volji HDZ-a. Ne kaže da nisu Komšića izabrali „građani“, nego tako organizirani i instruirani „Bošnjaci“. No pogledajmo kako tekst teče dalje:
„Prije završetka najnovijeg izvještaja Europskog parlamenta o Bosni i Hercegovini Željana Zovko uložila je brojne prijedloge promjena. Ona primjerice želi da se u zemlji ne osuđuje samo revizionizam nego i ’unitarizam’, dakle nastojanje da se ojača bosanska središnja država. Jer mnogi od tih velikih nacionalista do danas žele – a to su htjeli i za vrijeme rata (1992.-1995.) – svoj vlastiti ’hrvatski’ dio unutar Bosne i Hercegovine zvani Herceg-Bosna. Oni zastupaju ideologiju po kojoj ljudima treba upravljati međusobno razdvojenima po nacionalističkim kriterijima. U ljudima ne vide građane, nego pripadnike etnije. U izvornoj verziji izvještaja Europskog parlamenta od bosanskih se vlasti traži da osiguraju nediskriminirajuće i inkluzivno obrazovanje, a Zovko traži da se bosansku djecu poučava na njihovu ’materinskom jeziku’. Ona pritom ignorira to da svi Bosanci govore istu ijekavsku verziju jezika. I dok se u izvornoj verziji izvještaja upozorava na ’etnonacionalističku’ retoriku, Zovko je i tu zamijenila riječi i umjesto toga upozorava na ’unitarističku’ retoriku.“
Takvu papazjaniju kojom se kao negativno kvalificira ono što je pozitivno, kao pozitivno se zastupa ono čega nigdje nema, takvo što može iznijeti samo zaslijepljeni i krajnje nepošteni um. Stječe se dojam da bi sve „nacionaliste“ trebalo ili kazneno goniti, ili strpati u logore na preodgajanje, a u svakom slučaju da ih treba gledati kao na „neprijatelje naroda i države“, vlastitog naroda i države, dakle samih sebe, kako je to bilo postavljeno i od titoističkih komunista i zločinačkih represivaca.
No, na užas gospođe Wölfl, takva politička nastojanja u kojima se eksponirala gospođa Zovko daju i neke rezultate, pa se ona prva austrijskoj i europskoj javnosti, a posebice političko-ideološkim nadzornicima na koje računa, žali na ovu drugu:
„Potpredsjednica Odbora za vanjske poslove u Europskom parlamentu tražila je i da se u izvještaj stavi odlomak da se izborni zakon mora promijeniti. Čini se dakle da njezino lobističko djelovanje u EU-u donosi plodove. Jer sada se i u samoj Bosni i Hercegovini – uz potporu EU-ova izaslanstva i američkog veleposlanstva – među dvjema strankama pregovara o reformi izbornog prava. Riječ je zapravo o provedbi odluke Ustavnoga suda iz g. 2016. u kojoj je riječ o podjeli mjesta u Domu naroda Federacije. Bosanski HDZ želi iskoristiti tu odluku da sačuva i učvrsti svoju vlast. Govori se čak o bojkotu izbora sljedeće godine ako ona to ne progura.“
Hrvatski narod kao da i ne postoji
Svu problematiku krnje i ugrožene i nikada dosad u praksi uredno ostvarivane jednakopravnosti jednoga od triju konstitutivnih naroda austrijska novinarka svodi na interes „bosanskog HDZ-a“, kojemu je stalo da „sačuva i učvrsti svoju vlast“. Za tu vrlu analitičarku, očito, hrvatski narod kao da i ne postoji, niti ima ikakva zahtjeve, potrebe i ciljeve, niti postoje druge stranke, niti postoje hrvatski biskupi, niti itko i išta čega u stvarnosti i te kako ima. Samo je tu „vlastohlepni“ HDZ, koji skupa s europarlamentarkom u ime Republike Hrvatske i takvima narušava željenu građansku idilu. Strahota!
Da bi iz tog bljutavog austrijskog gulaša koji je sama skuhala nekako isplivala, dohvaća se novinarka omiljene teme sviju koji nama i drugima drže lekcije i tuku nas po glavi zbog toga što, eto, volimo diskriminirati druge – dohvaća se „diskriminiranja Židova i Roma“. Ne daj Bože da bi se moglo pomisliti kako bi Hrvati mogli u bilo čemu biti diskriminirani. Ma ne, takvo što u takvim prepariranim umovima nije ni zamislivo! Naprotiv, sada će um novinarke Adelheid, stručnjakinje za „region“ koja čitateljima s njemačkoga jezičnog područja otkriva kako stvari zapravo stoje, napasti i Ustavni sud BiH. Ne spominjući, naravno, ni argumente ni razloge, a ni to da u njemu sjede i da su odluku koju spominje donijeli i ugledni pravnici stranci koji su njegovi članovi. Ma ne, sve se to prešućuje kako bi se stvorila totalno iskrivljena slika čega u ovoj zemlji uopće ima:
„Provedbom odluke Ustavnoga suda u svakom bi slučaju ojačali nacionalistički zahtjevi, ali druge presude Europskog suda za ljudska prava, koje su dijelom starije i isto tako nisu provedene, idu u posve obrnutom smjeru, naime da Bosna i Hercegovina polako treba postati građanska država u kojoj se sa svim ljudima postupa jednako i u kojoj Židovi i Romi mogu biti birani u predsjedništvo, što dosada nije slučaj. Najpoznatija takva presuda jest Sejdić-Finci iz godine 2009. Ljudi koji se ne mogu staviti u etničke skupine i jednostavno žele biti individue isto tako nemaju šanse doći na tu dužnost.“
Blasfemija na račun Židova i Roma
E, dakle, toliko bezočno muljati mogu sami rijetki „stručnjaci“ poput te štandardovke. Ona se naime zauzima za prava onih koji se „ne mogu staviti u etničke skupine“, a pritom se poziva ne na dva građanina BiH, nego na jednog Židova i jednog Roma, dakle na pripadnike svojih etničkih skupina: židovske i romske! Pa ispada da su Hrvati krivi zato što su Hrvati, a da su Židovi i Romi pravi zato što tobože nisu ni Židovi ni Romi, nego su – „građani“. Ne bi li se židovska i romska zajednica morale zbog takve blasfemije na njihov račun oglasiti?
A onda dolazi „maestralna“ rečenica gospođe novinarske suditeljice i presuditeljice, iliti po naški „kade“ (kadijine žene ili ženskog kadije, kako tko više voli): „Miješanjem u susjednoj državi predstavnici Hrvatske u EU-u Bosnu i Hercegovinu ne žele učiniti modernijom i sličnijom EU-u, nego još čvršće zabetonirati etnonacionalizam, koji tu regiju truje već više od stotinu godina.“
„Etnonacionalizam“ kriv je dakle za sva zla unatrag „više od stotinu godina“. Ma je li? A tko je kriv za zla unatrag petsto, tisuću i pet tisuća godina – na to nam pitanje velika poznavateljica i tumačiteljica povijesti ne odgovara. Osim toga, odakle njoj pravo da napada Republiku Hrvatsku i njezine (od naroda izabrane) zastupnike zbog stajališta koja zastupaju? Odakle još pravo s visoka činiti nešto po našim glavama što je time zaslužila da se izlije po njezinoj glavi? (Svaka pomisao na ’kiblu’ slučajna je.)
Muči ju i držanje izaslanstva EU-a i američkog veleposlanstva
No ne muči nju samo HDZ BiH ni Hrvatska. Nju sada muči i držanje izaslanstva EU-a i američkog veleposlanstva u BiH, čije ponašanje ona prikazuje ovako:
„EU-ovo izaslanstvo u Bosni i Hercegovini i tamošnje američko veleposlanstvo ukazuju na to da se izborni zakon mora i poboljšati da bi se ubuduće izbjeglo smicalice i prijevare (Tricksereien).“ Komentatorica pritom ne pomaže čitatelju razumjeti na čije se Tricksereien to odnosi. A odnosi se, kao što znamo, na bošnjačke, kojima su birali trećeg člana Predsjedništva i činili druge trikove kako bi što manje zastupnika Hrvata bilo u gornje domove izabrano ili imenovano po volji Hrvata. Ona nastavlja: „I ustavnu reformu koja čeka od 2009., po kojoj svi građani trebaju imati pristup Predsjedništvu, a ne samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, treba provesti, kažu. Ali tek u drugom koraku, dakle nakon što se za nacionalističke predstavnike Hrvata promijeni izborni zakon. Mnogi promatrači misle da to tim redoslijedom ne će funkcionirati. I u jednom internom EU-ovu dokumentu kaže se: ’Ako se promijeni samo izborni zakon Bosne i Hercegovine, to će otežati provedbu presude Sejdić-Finci.’“
Što zapravo čini ta gospođa: Ona lije krupne suze nad promilima onih koji ne mogu ostvariti svoje „pravo“ da imaju svog predstavnika u Predsjedništvu BiH, a ide joj na jetru da takvo pravo ostvaruje 95 posto ostalih „građana“ BiH! To je stvarno bezočno i odaje prijezir prema svim trima konstitutivnim narodima, kako su oni definirani u samom ustavu ove zemlje, koji ona očito isto tako ne poštuje. Evo njezinih riječi: „Jer ustavnu reformu koja bi jačala prava svih građana nacionalisti odbijaju. Dosad su propali svi pokušaji da se to učini.“
Oni su glavni krivci što se stanje u BiH nije još davno normaliziralo
Komentatorica u nastavku govori o tomu da je Izetbegović „za otvoreni pregovarački format“ (Bošnjaci su uvijek „good guys“) i prikazuje opće poznate stvari o sudbini, ovlastima, smislu i sadašnjem izboru visokog predstavnika, žaleći što taj nije i prije „stao na kraj upornim prijetnjama odcjepljenjem, napadima na državu i potkopavanju pravosuđa“. Kao za posljednju slamku „građanskoga“ spasa hvata se za Washington, ali s velikom nevjericom i spremna na novo, za nju, razočaranje: „Zato svi napeto gledaju i kako će nova američka vlada Joea Bidena postupati u BiH, ako uopće želi što poduzeti.“
Tumačiti nama kako stvari ovdje u BiH stoje nema smisla. Nema ni potrebe po tisućiti put dokazivati kako glavni pokretač hrvatskih zahtijevanja nije nikakav „etnonacionalizam“ ni želja za novim balkanskim obračunima, nego sve suprotno tomu, a ponajprije legitimna politička borba za najobičniju ravnopravnost i jednakopravnost Hrvata s ostalima. No zagriženi, jednostrani, zaslijepljeni, fanatični, nepošteni i bezočni duhovi poput ove austrijske novinarke i onih kojima ona služi sve izokreću naopako i truju svoje javnosti fake news, manipulacijama, prešućivanjima i notornim glupostima. Takvi su glavni krivci što se stanje u BiH nije još davno normaliziralo. Takvi su glavni krivci i mogućih sutrašnjih ratova. Uostalom, nekim Bečanima to ne bi bilo prvi put: ako ne prije, znali su jako dobro kako i gdje izazvati veliki europski rat još 1914. Da bi jedno stoljeće poslije toga nama držali lekcije o ratobornom „etnonacionalizmu“ i proglašavali nas narodima koji valjda ni na što drugo ne misle nego kako iznova posegnuti za čakijama, damaškinjama i kuburama. Bečka gospodo koja plaćate i „futrate“ svoju Adelheid Wölfl, i koja tako zadrto i primitivno gledate na našu stvarnost i ove tu ljude i narode, sram vas bilo!
Šiljo/Hrvatsko nebo
One thought on “Šiljo: Bečka gospodo, sram vas bilo!”