Šiljo: ’Nacionalne manjine’ kao nacionalna besmislica!

Vrijeme:10 min, 28 sec

 

 

 

U Hrvatskoj – formalnopravno i jezikoslovno gledano – ne možemo imati „srpsku“ manjinu, nego samo hrvatsku manjinu srpske narodnosti (etničke pripadnosti). Isto tako ni talijansku ni mađarsku ni bilo koju drugu. Možemo imati (ozakonjene) hrvatske manjine srpske, talijanske ili mađarske narodnosti odnosno srpskog, talijanskog ili mađarskog porijekla ili narodne pripadnosti. U tom slučaju ne bi to bile nikakve „nacionalne manjine“, nego „nacijske manjine“, još određenije: „manjinski dijelovi hrvatske nacije“.

Đurđevački Pijesci, 7. kolovoza 2020.

U ovim dvama tjednima toliko se po medijima spominjao izraz „nacionalna manjina” da je nacionalnomanjinski medijski val zapljusnuo i ove daleke i inače mirne i apolitične otočiće u „jedinoj hrvatskoj pustinji”, za koju mnogi nisu ni čuli (ali su svi već čuli za tamo neke Grubore). Nije to doduše nikakva pustinja, ali ima tu mjesta gdje možeš uživati pustinjački mir. Ne možeš od tolike manjinske halabuke više ni u ovoj predivnoj pustinji pustinjački meditirati u miru. Trublje i fanfare službene propagande i tu su dakle stigle do Šilje i potresle zidine njegova unutarnjeg, osobnog „Jerihona“. I uznemirile ga.

Kritičko pismo iz Istre na račun manjinskog nazivlja

A onda je do Šilje u toj osami stiglo i jedno pismo što ga je PHB-u poslao pristaša iz Istre, koje ga je isto tako ponešto uznemirilo. Napisao ga je PHB-ov pristaša, ne ustaša, ni nastaša, iako očito borbeša. Kojemu je zasmetao i sam izraz „nacionalne manjine” u posljednjem priopćaju PHB-a. On je time potaknut uz ostalo kritički napisao:

  1. U RH ništa ne može u svom nazivu/imenu nositi prefiks “srpsko” jer je samim time što pripada RH, “hrvatsko”!

2. Podupirem stav Karoline Vidović Krišto (to je izvorno i moj stav) da u RH ne postoje nekakve i nečije “nacionalne manjine”. U RH je samo jedna “nacija” – Hrvatska! Postoje pripadnici hrvatske nacije koji su podrijetla iz drugih etničkih skupina, a žive u RH, tj. državljani su RH (drugi, treći ili ini naraštaj useljenika, posrbljeni Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti i Hrvati islamske vjeroispovijesti). Dakle, pripadnike srpske etničke skupine koji su ujedno i državljani RH možemo kao skupinu nazivati “hrvatskim državljanima /ili/ hrvatskom manjinom – etničkih Srba”. Uz to, stava sam da netko tko je za vrijeme SFRJ došao raditi u RH ne može biti pripadnik bilo koje hrvatske etničke manjine jer nije autohtoni žitelj RH. (Zoran primjer je Kajtazi, Rom s Kosova koji je kao jugo oficir došao raditi u RH! On ne može biti pripadnik etničke manjine hrvatskih Roma, nego kosovskih Roma.) U RH takav useljenik može biti samo ekonomski imigrant! Naravno, ako međudržavni ugovori bivših republika Jugoslavije reguliraju drukčije, povlačim ovo!

Potpisani potpisnik na kraju svoje mini-analize zaključuje – kritički se očitujući o PHB-ovu prijedlogu da Hrvatski sabor donese dvije nove deklaracije – ovako:

  1. Dakle, predlažem da se “Deklaracija o uvjetima normalizacije odnosa sa srpskom nacionalnom manjinom”, nazove, “Deklaracijom o uvjetima normaliziranja odnosa s pripadnicima pobunjene etničke skupine Srba u RH”.

RH nema problem s etničkom skupinom Srba u RH, već samo s onima koji ne prihvaćaju i ne uvažavaju RH, a to pak nisu samo Srbi, ima i naših izdajnika i jugonostalgičara, bivših komunjara koji možda i snažnije iskazuju nesnošljivost prema RH! A bojim se da u ovakvim slučajevima ne će pomoći nikakva Deklaracija, nego samo politika s “mudima”! Tko ne prihvaća, ne poštuje i ne uvažava RH i Hrvate onako kako to prosječan Hrvat čini, može slobodno vratiti državljanstvo/Domovnicu!

Šilju je to pismo natjeralo da se (meditativno) zamisli nad izrazom „nacionalne manjine“. Svi se njime služe kao uvriježenim nazivom (terminus technicus). No što on uopće znači? Čega bi to zapravo dijelom bile „nacionalne manjine“? Misli li se da su to te manjine „detaširani“ dijelovi svojih matičnih nacija odnosno naroda koji svoje nacionalne i matične države imaju drugdje? (U tom slučaju, Romi i Rusini ne bi to mogli biti, zato što svojih država nigdje nemaju.) Ili se misli na manjine unutar hrvatske nacije? 

Postoji li i „anacionalne“ ili „antinacionalne“ manjine?

Nadalje, ako postoje „nacionalne manjine“, zar ne bi morala postojati i biti definirana i „nacionalna većina“?, moramo se pitati dalje. A može li postojati i „anacionalna manjina“? „Antinacionalna manjina“? „Nacionalna većina“? „Anacionalna većina“? „Protunacionalna većina“ i „protunacionalna manjina“? Itd.

Na što se dakle pridjev „nacionalna“ uopće odnosi?

Ne odnosi se ni na što. Točnije, odnosi se na još jedan neprikladan prijevod s engleskoga, u ovom slučaju na prijevod izraza „national minority“. Uh, kako samo taj izraz „samorazumljivo“ zvuči! No 99,9 posto onih koji ga upotrebljavaju i prevode ne razumiju da pridjev „national“ ne znači u hrvatskomu isto što i u engleskomu. Da se ne odnosi na narodnu ili etničku zajednicu ili skupinu, nego na imenicu „nation“. Ta imenica može doduše značiti i „narod koji je došao do svijesti o sebi kao nositelju suverene volje“. No ona se u suvremenoj praksi u pravilu odnosi na društva oblikovana u države. Odatle i izrazi kao što je „United Nations“ (UN), koji se u Hrvatskoj krivo preveo kao Ujedinjeni narodi. Nije riječ o „ujedinjenim narodima“. U Srbiji su taj izraz preveli kao „Ujedinjene nacije“, što je mnogo bliže izvornom smislu, ali ni to ne izriče dokraja smisao te organizacije. Riječ je zapravo o „Ujedinjenim državama“. Ta organizacija osnovana je 24. listopada 1945. (najesen će obilježiti tričetvrtstoljetnicu) i doista se je po izvornom prijedlogu trebala zvati „United States“. No Kako se „Ujedinjene/Sjedinjene Države Amerike“ odnosno „Sjedinjene Američke Države“ (SAD) zovu upravo tako, „United States of America“, nazvana je na njihovo inzistiranje malo drukčije, da se ne stvori zbrka: United Nations.

Tako, dakle, ni „national minority“ ne znači ništa drugo doli to da gdje postoji određena, spram većinskog stanovništva razmjerno malobrojna, manjinska skupina koja ima svijest o svojoj narodnoj ili etničkoj ili jezičnoj ili kojoj sličnoj posebnosti, podrijetlu ili specifičnosti. Kod nas se pridjev „hrvatski“ odnosi i na ime matičnoga te većinskoga naroda – po kojem je i zemlja, kneževina, kraljevina, banovina, republika, država Hrvatska dobivala svoje ime – i na ime nacije (ukupne zajednice odnosno svih državljana neovisno o njihovu etničkom porijeklu, vjerskoj, jezičnoj ili kojoj drugoj pripadnosti) i na naziv zemlje/domovine/države Hrvatske. 

U hrvatskom jeziku „nacionalne manjine“ ne znače ništa određeno

Što bi dakle bile „nacionalne manjine“. U hrvatskom jeziku takve manjine zapravo ne znače ništa. Ne iskazuju ništa određeno, pa i ništa suvislo. Zato bi taj izraz trebalo ukinuti i zamijeniti ga izrazom bližim duhu hrvatskoga jezika, koji će točno iskazati na što se uopće misli kada ga se upotrijebi.

Pogledajmo to – s potrebnim odmakom i radi usporedbe – na primjeru Gradišćanskih (ili: gradišćanskih) Hrvata. Njih Wikiwand definira ovako:

Gradišćanski Hrvati (njemački: Burgenlandkroaten, mađarski: Burgenlandi horvátok) skupni naziv za pet malenih hrvatskih etničkih skupina nastanjenih na području Burgenlanda (Gradišća) u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Mađarske i Slovačke.

Njemački jezik za određivanje manjinskih skupina obično se služi imenicom „manjina“ (Minderheit) ili „narodna“ odnosno „etnička manjina“ (Volksgruppe). Naravno, u novije doba, pod utjecajem engleskoga i globalističke uravnilovke koja promiče ljudska i manjinska prava, u uporabi je, osobito u Njemačkoj, i izraz „nacionalna manjina“ (Nationalminderheit), koji ima drukčije značenje od „etničke manjine“. No tradicionalno je duh njemačkog jezika nalazio izraz u brojnim definicijama poput ove iz jednog austrijskog izvora:

Minderheit ist der völkerrechtliche Begriff zur Bezeichnung einer Bevölkerungsgruppe mit zahlenmäßiger Unterlegenheit, nicht herrschender Stellung, ethnischer, religiöser oder sonstiger Besonderheit, die die Minderheit von der anderen Bevölkerung unterscheidet, sowie dem gemeinsamen Wunsch nach Bewahrung der eigenen Kultur, Religion und Sprache. Minderheiten in Österreich: Slowenen in Kärnten und in der Steiermark, Kroaten, Roma und Ungarn (Ungarn – Österreich) im Burgenland und Tschechen in Wien; zusammen weniger als 1% der Gesamtbevölkerung.

U prijevodu:

Manjina je pojam međunarodnog prava za označivanje određene skupine stanovništva s brojčanom inferiornošću, koja nema dominantan položaj, s etničkom, vjerskom ili kojom drugom posebnošću, koja dotičnu manjinu čini drukčijom od ostaloga stanovništva, te sa zajedničkom željom za očuvanjem vlastite kulture, vjeroispovijedi, jezika. Manjine u Austriji: Slovenci u Koruškoj i Štajerskoj, Hrvati, Romi i Mađari (Mađarska – Austrija) u Gradišću te Česi u Beču; zajedno manje od jedan posto stanovništva.

Hrvatski povjesničar Mirko Valentić u svom znanstvenom članku „Obilježja povijesnog razvitka Gradišćanskih Hrvata“ ovako je definirao Gradišćanske Hrvate:

Najvitalnija hrvatska narodna manjina Gradišćanski Hrvati – smještena u istočnoj pokrajini Austrije, Burgenlandu, koju su sami Hrvati prozvali Gradišće – danas je gotovo jedina preživjela veća zajednica Hrvata iseljenih u XVI stoljeću.

Nijedan jezik nije savršen, i svaki ima svoje slabe točke. Tako i hrvatski kada treba izraziti razlike između nacije i naroda, nacionalnoga i narodnoga, narodnoga (narodnosnoga) i etničkoga itd. No u vlastitom jeziku svatko mora nastojati što razumljivije iskazati razlike među pojmovima, da ne bude nikakve zabune ni osnove za zlonamjerna tumačenja. A zabunu izaziva već svako spominjanje „nacionalne manjine“, zato što iz tog naziva nije razvidno što točno izražava, pa je stoga promašen i ljude može zbunjivati. 

Misle li Radin i Pupovac da su talijanska odnosno srpska „nacionalna manjina“ strana tijela?

Jesu li Talijani u Hrvatskoj „nacionalna manjina“ kao dio brojčano velike talijanske nacije, dakle dio druge, strane nacije, ili su oni zapravo etničko-identitetska manjina koja živi u zajednici s većinskim hrvatskim narodom te je time dio hrvatske nacije kao svih državljana? Jesu li Srbi u Hrvatskoj „nacionalna manjina“ kao dio srbijansko-srpske (svetosavske) nacije, ili su etničko-identitetska skupina koja živi u zajednici s većinskim hrvatskim narodom unutar hrvatske nacije, unutar države koja se zove „Hrvatska“, a koja je njihova i domovina i država kojoj su lojalni i odani. (Nepriznavanje vrhovništva hrvatske republičke odnosno državne vlasti bio je glavni pokretač pobune dijela Srba u Hrvatskoj!) 

Jesu li Talijani i Srbi u Hrvatskoj kao „nacionalna manjina“ lojalni Rimu odnosno Beogradu ili Zagrebu? Jesu li oni pomireni sa statusom manjine kojoj većina (demokratski) dodjeljuje i jamči nediskriminaciju, ili Radin i Pupovac misle da su Talijani i Srbi zapravo strana tijela – postavljeno kao antipod ili čak sudac većinskim Hrvatima i ostalim lojalnim državljanima – koja će se prvom prigodom pridružiti Rimu i Beogradu u nedajbože nekom budućem osvajačkom pokušaju da teritorijalno raskomadaju ozemlje Hrvatske odnosno većinski hrvatskih zemalja te svatko prigrabi i pripoji njezine dijelove „svojim“ nacionalnim državama? Kao što smo to unatrag stotinu godina doživjeli drastično najmanje tri puta. 

Pridjev „nacionalna“ u sintagmi „nacionalna manjina“ ne znači na hrvatskomu ništa određeno, ne doživljava se onako kao recimo u engleskomu. Ako se njime hoće reći da je riječ o pripadnicima hrvatske nacije/države koji imaju određene subordinirane posebnosti, tada bi se moralo govoriti o „manjinama (u sklopu) hrvatske nacije/države“. O hrvatskonacijskim manjinama.

Problematičnost naziva „Srpska pravoslavna Crkva“ i njezine nadležnosti izvan Srbije

Problematičnog tog nazivlja najbolje je vidljiva po nazivu „Srpska pravoslavna Crkva“ i po njezinoj nadležnosti. Ona – iako po definiciji autokefalna, dakle jedno-državna, jedno-nacionalna – po etničkom kriteriju drži sve pravoslavne Srbe pod kontrolom patrijarha u Beogradu, koji je sastavni dio i sam supstrat jedne, i to srpske države-nacije. Riječ je zapravo o srbijanskoj pravoslavnoj Crkvi koja svoje izdanke i službenike ima posvuda „gdje ima Srba“. To je oblik penetracije srbijanske nacionalne države i svesrpske ideologije i politike u druge države i zajednice.

Tomu analogno može se i mora se razmišljati i o položaju manjinske skupine Srba u Hrvatskoj, te hrvatska država mora i jezično točno definirati priznaje li toj skupini status izdanka srpsko-srbijanske nacije (i ideologije, i politike) ili joj daje status podređene i u ljudskim pravima zaštićene manjine u okviru hrvatske nacije, tj. unutar zajedništva sviju koji pripadaju hrvatskoj državi i imaju državljanstvo Republike Hrvatske. 

U Hrvatskoj ne može postojati „srpska“, nego samo hrvatska manjina srpske narodnosti

Pristaša iz Istre, citiran na početku, u neku je ruku u pravu kada tvrdi: U RH ništa ne može u svom nazivu/imenu nositi prefiks “srpsko” jer je samim time što pripada RH, “hrvatsko”! Sela u kojim žive etnički Srbi nisu srpska, nego hrvatska sela (pripadaju Hrvatskoj), zemlje i nekretnine koje posjeduju Srbi nisu srpske zemlje i nekretnine, nego hrvatske nekretnine u vlasništvu Srba, stjegovi koje u Hrvatskoj postavljaju nisu – strogo rečeno (iako ih se kolokvijalno može slobodno tako nazivati) – „srpski stjegovi“, nego stjegovi etničke/narodne manjine hrvatskih Srba / Srba u Hrvatskoj. Itd.

U Hrvatskoj – formalnopravno i jezikoslovno gledano – ne možemo imati „srpsku“ manjinu, nego samo hrvatsku manjinu srpske narodnosti (etničke pripadnosti). Isto tako ni talijansku ni mađarsku ni bilo koju drugu. Možemo imati (ozakonjene) hrvatske manjine srpske, talijanske ili mađarske narodnosti odnosno srpskog, talijanskog ili mađarskog porijekla ili narodne pripadnosti. U tom slučaju ne bi to bile nikakve „nacionalne manjine“, nego „nacijske manjine“, još određenije: „manjinski dijelovi hrvatske nacije“.

Kako takve manjinske dijelove nazvati i kojim se nazivom služiti u Ustavu i zakonodavstvu? Ako tko nema bolji prijedlog, tada ovako: „manjinske narodne, narodnosne ili etničke zajednice (hrvatskih Talijana, Srba, Austrijanaca, Čeha, Slovaka, Ukrajinaca, Srba, Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca, Makedonaca itd.)“.

Ustav, uostalom, ionako treba temeljito izmijeniti!

 

Šiljo/Poticajna skupina PHB/Hrvatsko nebo

 

 

Odgovori