Šiljo: Mađarska rapsodija i jugoslavenska sinteza

Šiljo: Mađarska rapsodija i jugoslavenska sinteza

 

 

Zagreb – Vidikovac, 8. lipnja 2020.

 

Ministar vanjskih i europskih poslova dr. Gordan Grlić Radman morao je danas vaditi vruće kestenje iz vatre koju su naložili drugi. Ti drugi hrvatski su ljevičarski mediji. Morao je „relaksirati“ hrvatsko-mađarske odnose i ne pokvariti bliskost Plenkovićeve „pravovjerne“ s Orbanovom „krivovjernom“ (suspendiranom kao „desno-nacionalističkom“, po europskim glavnostrujnim kriterijima) članicom EPP-a. O motivima i razlozima tog nastojanja dalo bi se raspredati. No ovdje je tema političko značenje medijskih dezinformacija (fake-news) u hibridnom ratu protiv Hrvatske i tehnologija manipuliranja javnošću što ga proizvode sami mediji.

Čitavim hrvatskim medijskim prostorom vrtjela se je dakle jučer i danas dezinformacija, popraćena žučljivim komentarima i prozivanjima vlade u Zagrebu, po kojoj je mađarski premijer ponovno iskazao teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj.  U mjestu Sátoraljaújhely-u na granici sa Slovačkom (razmjerno blizu Košicama, u kojima su protestanti ubili sv. Marka Križevčanina) komemorirana je stota obljetnica Trianonskog sporazuma. Taj je sporazum bio jedan u nizu versailleskih sporazuma o novima državama i granicama u Europi, a njime je dotadašnja Ugarska izgubila velike dijelove svoga teritorija i svela se na granice današnje Mađarske.

Sve je zakuhala Hrvatska izvještajna novinska  agencija, Hina, od koje je u hrvatski medijski prostor krenula, kao „pouzdana“, dotična dezinformacija. Nju je Hina k tomu komentatorski stavila u kontekst insinuiranih velikomađarskih aspiracija premijera Orbana prema dijelovima Hrvatske. Hina je dakle u nedjelju navečer objavila vijest da je mađarski premijer, „koji je u povodu 100. godišnjice mirovnog sporazuma iz Trianona otkrio ploču s povijesnim prikazom dijelova susjednih zemalja u sastavu Mađarske, uključujući Rijeku, izazvao je u nedjelju reakcije u regiji“.

Ta vijest ogledan je primjer višestruke informativno-političke manipulacije i političkog aktivizma, ako ne eventualno novinarsko-uredničkog diletantizma.

Kao prvo, o tome što se zapravo dogodilo dan prije ta je novinska agencija izvijestila tek u nedjelju navečer, što agencije u pravilu ne čine, nego ili izvješćuju promptno ili ne izvješćuju nikako.

Kao drugo, prvi izvor koji joj je poslužio da bi prikazala što se u Mađarskoj uopće dogodilo bio je Tanjug. Beogradski Tanjug. Velikosrbijanski Tanjug (kratica od: „Telegrafska agencija nove Jugoslavije“). Simbol „regionske“, tj. jugoslavenske sinteze i primjer niza lažnih informacija, bezočne bizantsko-srbijanske propagande, osobito uoči, u tijeku i poslije Domovinskog rata, tj. velikosrbijanskog nastojanja da oružanom silom osvoji i prigrabi tuđa ozemlja.

U Hininoj proširenoj „vijesti“ velik je prostor dan Tanjugovu tumačenju onoga što se u Mađarskoj dogodilo i što to znači za „region“, tj. za one dijelove bivših jugoslavija koji su prethodno pripadali K&K monarhiji!

Drugi izvor na koji se Hina pozvala bio je neimenovani domaći portal. Hina je to sročila ovako: „Hrvatski internetski portal objavio je tekst pod naslovom ’Orban opet svojata pola Hrvatske’ uz fotografiju ploče na spomeniku s natpisom  ’Fiume – tengerre magyar’, ili ’Rijeka – mađarsko more’“.

Guglanjem „spomenutog naslova“ otkriva se da je, najvjerojatnije, portal koji je Hini poslužio kao drugi izvor bio index.hr. Taj je naime, ekstremno ljevičarski, portal u nedjelju objavio gdje je u subotu bio premijer Orban i što je ondje radio: „Tamo je održao nacionalistički govor. Među spomen-pločama, uz već standardnu kartu velike Mađarske, nalazi se i ploča na kojoj piše ’Fiume – tengerre magyar’. U prijevodu bi to značilo ’Rijeka – na more Mađar(i)’.“

Taj portal raširio je, poput drugih, srdžbu prema Orbanu među Hrvatima, izvješćujući pritom i o „standardnoj karti velike Mađarske“. – A zapravo je riječ o zemljovidu nekadašnje Ugarske, koja je bila zaseban entitet u sklopu dvojne, austro-ugarske monarhije, kojega je sastavni dio bila i većina hrvatskih zemalja između Jadrana, Drave i Dunava, između Boke i Petrovaradina.

No taj je portal ipak, začudo, točno preveo ključni izraz zbog kojega se u Hrvatskoj digla bura: „Rijeka – na more Mađar(i)“. Hina je pak – iz razloga koje bi trebala utvrditi interna kontrola i eksterni nadzor – preinačio taj točan prijevod u formulaciju „Rijeka – mađarsko more“. Razlika je u značenju i političkim konotacijama više nego drastična. Rijeku je svojedobno Budimpešta, od Lajosa Kossutha do 1918., vidjela kao svoj izlaz na more, rezultat čega je bila neslavna „Riječka krpica“. Onako kao što je Austrija „imala“ Trst kao svoj izlaz na more. No jedno je ideja da Mađari u Rijeci „izlaze na more“, a posve je drugo ideja da Budimpešte želi Mađarskoj danas priključiti sve što je između nje i Rijeke, uključujući i nju!

Novinar ili urednik u vanjskopolitičkom uredništvu Hine čini se da je svjesno iskrivio prijevod. Ili je u međuvremenu index.hr izmijenio ono čime je izvorno zakuhao kašu. To bi šefovi obaju medija i informatičari mogli s lakoćom utvrditi.

U svakom slučaju, vrijedi vidjeti i ono što i danas stoji u arhivu Tanjugovih vijesti iz „regiona“ s vremenskim određenjem 07 Jun 2020 12:40: „ZAGREB – Na spomeniku koji je povodom stogodišnjice potpisivanja Trijanonskog sporazuma otvorio mađarski premijer Viktor Orban nalazi se i natpis koji govori o tome da Rijeka pripada Mađarskoj, piše hrvatski portal Index. Kako navodi portal, Orban je spomenik otvorio 4. juna na granici Mađarske i Slovačke, a među spomen-pločama, uz mapu ’velike Mađarske’, nalazi se i ploča na kojoj piše ’Fiume – tengerre magyar’, što znači ’Rijeka – Mađarska do mora’.

Tako smo dobili i četvrtu verziju, po kojoj je premijer Orban posegnuo za velikim dijelovima Hrvatske.

Pogledajmo sve četiri inačice:

1) Točna inačica koju je na temelju vlastitih izvora i na temelju obavijesti mađarskog veleposlanstva u Zagrebu iznio danas hrvatski MVEP, a o čemu je Hina danas izvijestila ovako: „Pravi prijevod, tvrdi mađarsko veleposlanstvo, trebao bi glasiti ’Rijeka – Na more Mađari’, a riječ je o navodnom citatu iz istoimenog novinskog članka koji je 1846. napisao pjesnik i političar Lajos Kossuth da bi potaknuo izgradnju željezničke pruge i opisao ljepote mora i primorja.“

2) Hinina prethodna netočna inačica: ’Rijeka – mađarsko more“.

3) Indexova (možda u međuvremenu korigirana) inačica: „Rijeka – na more Mađar(i)“.

4) Tanjugova inačica: „Rijeka – Mađarska do mora“.

* * *

Tko tu laže, a komu noge smrde, to za samu temu nije bitno, otkrivanjem toga neka se bave istražitelji. Bitno je da imamo na djelu eklatantan primjer – i to ne prvi put u posljednjih 12 mjeseci – kako se gotovo nasilu pokušava Hrvatsku zavaditi s Mađarskom, a i s Italijom, na temelju dezinformacija i poluinformacija i putem iskrivljenih interpretacija davnih povijesnih zemljovida i komemoracija onoga što se događalo prije 70 ili prije stotinu godina. Kome je do toga stalo? Najviše je do toga stalo svima koji nisu prežalili propast onoga što je nastalo g. 1918. na ruševinama „podunavske konfederacije“. Dakle velikosrbijancima i jugoslavenima. U strahu da Hrvatska ne okrene leđa Srbiji jačanjem suradnje s drugima u srednjoj i zapadnoj Europi vreba se svaki povod da ju se posvadi sa sjevernim i zapadnim susjedima! To je jedino sigurno i posve nedvojbeno.

A kako medijska mreža u kojoj su dobro raspoređene sluge jugoslavenske sinteze takve ciljeve hibridnog ili specijalnog rata ostvaruje, to nije područje kojim bi se bavilo politički komentator. To je područje kojim bi se morao baviti „sustav domovinske sigurnosti“. U Okviru Strategije nacionalne sigurnosti, koju je Plenkovićeva vlada predložila, a Hrvatski sabor prihvatio. I koja tako „gordo“ zvuči.

No loš je predznak i zoran pokazatelj osposobljenosti čitava sustava domovinske odnosno nacionalne sigurnosti već to kako je reagirao jedan od njegovih ključnih ljudi, ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik vlade dr. Davor Božinović. Po Hininu izvješću, reagirao je ovako:

„Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović kazao je u ponedjeljak da će Ministarstvo vanjskih poslova, ako već do sada nije, na odgovarajući način uputiti poruku Mađarskoj zbog jučerašnjih izjava premijera Viktora Orbana. […] ’Uvijek treba reagirati na takve izjave.’ […] Ustvrdio je da bi službena reakcija Ministarstva vanjskih poslova bila normalna i očekivana, te da on osobno nema nikakav problem svakome tko na bilo koji način, simbolički, povijesno, izrazi takve pretenzije [kakve to pretenzije? – vidjeli smo: nikakve!] poručiti da se drži svoga posla.“

Očekivalo bi se sasvim drukčiju koordinaciju među državnim tijelima i dužnosnicima, a ponajprije temeljitu provjeru činjenica prije no što se o toj stvari daju izjave. I očekivalo bi se, u dobro uređenoj i funkcionirajućoj državi, da izjave ne budu ovako improvizirane. A pogotovu da reakcije ne počivaju na informacijama iz indexovsko-tanjugovskih izvora.

 

  Šiljo/PHB-Pokret za hrvatsku budućnost

 

Facebook Comments