Zagreb – Iblerov trg, 5. lipnja 2020.

Treba li zabraniti SDP-ov predizborni slogan kao ustaški? To je pitanje koje se danas ozbiljno nametnulo ozbiljnim ljudima koji su pod snažnim dojmom današnjeg priopćenja što ga je u ime Ustavnog suda potpisao njegov predsjednik, dr. sc. Miroslav Šeparović. U priopćenju se reagira na jučerašnju presudu Visokog prekršajnog suda te se podsjeća: „U odnosu na pozdrav ,,Za dom, spremni“, Ustavni sud je u nekoliko svojih odluka izrazio jasno stajalište da je riječ o ustaškom pozdravu Nezavisne Države Hrvatske te da taj pozdrav nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.“

A po čemu bi SDP-ov slogan odnosno slogan predizborne koalicije „Restart“ koju predvodi Bernardićev SDP bio istovjetan ustaškomu? To je na svom FB-statutu otkrio Frano Čirko, mladi desničar i predsjednik stranke Generacija obnove. Ovako:

„Prijatelj mi je poslao originalnu promotivnu naljepnicu Hrvatskog oslobodilačkog pokreta iz 90-ih godina. Predizborni slogan te stranke, koju je 1956. osnovao sam dr. Ante Pavelić, bio je ’Naše ime naš je program’. Inače, taj je slogan 60-ih godina koristio i Maks Luburić za svoj časopis ’Drina’. ’Naše je ime naš program, a zovemo se DRINA’, isticao je Luburić.“

 

* * *

 

Besmislica!“, reče sustolniku Antifa čim sjede za stol u kavani blizu sjedišta SDP-a. „Svakom je jasno da se ta dva slogana slučajno poklapaju.“

Zapravo se ne poklapaju posve. Pavelićev i Luburićev proglas sročen je u skladu s pravopisom i pravogovorom hrvatskoga jezika, enklitičko ’je’ nalazi se na pravomu mjestu, a Bernardićev nije, jer se enklitičko ’je’ nalazi na krivomu mjestu. („Kao i njegova stranka“, moralo bi se dodati.)

To nipošto nije besmislica!“, uzvrati Antifi Hrvoje. „Slogani se poklapaju, SDP je slogan očito uzeo od ustaškog HOP-a. Zato ga treba sudski zabraniti, a njegovu uporabu kažnjavati.“

Ali podudarnost je očito slučajna. Pa svaka budala znade da je SDP u svemu protivan ustaškom pokretu. HOP je htio obnovu NDH, a SDP se protivi i samoj pomisli na NDH“, poče se srditi Antifa.

Da je samo to, još bi i razumio. Ali nije samo to. SDP skupa sa svojim bivšim predsjednikom na čelu današnje hrvatske države prezire i demontira i prvog Predsjednika i sve simbole, insignije i svetinje demokratske Republike Hrvatske, nastale u obrambenom i oslobodilačkom ratu protiv onih s kokardama i crvenim petokrakama na kapama“, dopuni ga Hrvoje.

Recimo da je tako, iako nije, to su te vaše desničarske missinterpretations. A što se tiče našeg imena i našeg programa, svaka je podudarnost između slogana HOP-a i slogana SDP-a apsolutno slučajna. Ne može se zbog slučajne podudarnosti zabranjivati nešto što sadržajno nije ni u kakvoj svezi s… ustaštvom i fašizmom.“

E, tu sam te čekao“, skoči s kavanskog stolca Hrvoje, a desnu ruku podiže uvis s ispruženim kažiprstom. „Zar ne bi onda isto tako i poklič ’Za dom spremni’ trebalo tretirati kao posve slučajnu, i to samo djelomičnu, podudarnost s ustaškim pokličem ’Za dom i Poglavnika spremni’?’ Kao nešto što nije ni u kakvoj sadržajnoj svezi s NDH i ’poglavnikom’ Pavelićem?!

Ne, to nipošto nije i ne može biti isto. Za hosovce se naime zna da su…“ i tu Antifa naglo zastane i ugrize se za jezik.

Što da su?!, što da su?!“, poskoči Hrvoje, već jako uzrujan, spreman zgrabiti za vrat… pivsku bocu.

 

* * *

 

Ostavimo sada njih dvojicu da tu svoju umirovljeničku spiku u kafiću dovrše ako uspiju. Ovdje se mora odgovoriti na ozbiljno pitanje s početka: „Treba li zabraniti SDP-ov predizborni slogan kao ustaški?“ Odgovor glasi: Ne treba! Zašto? – Zato što podudarnost u riječima nipošto ne mora značiti podudarnost u značenju. Ali – po načelu jednakosti pred zakonom – tada ni podudarnost pokliča onih koji su branili hrvatsku od jugo-srbo-fašizma ne treba tumačiti kao njihovu žal za ustaštvom ili nacionalsocijalizmom. Kao što ni pridjeve „socijalistička“ ni „njemačka“ ni „radnička“ ne treba zabraniti u današnjoj uporabi zato što su oni kao pridjevi stajali u nazivu Hitlerove stranke NSDAP.

U svemu što ljudi čine bitna je nakana (namjera) s kojom to čine! Pravnici dobro znaju da je za utvrđivanje individualne krivnje za neko djelo, odnosno „bića kaznenog djela“, nužno sa sigurnošću utvrditi motiv, nakanu s kojom je to djelo učinjeno ili se i dalje čini. Pucati, primjerice, u drugog čovjeka u redovnim je okolnostima kazneno djelo i težak zločin, a pucati u ratu nije kazneno djelo, nego je znak hrabrosti i za nj se dobivaju državna odličja.

Biti „za dom spreman“, „biti za dom svoj spreman mrijeti“ i slično najnormalniji je iskaz stanja i najnaravniji poklič onoga kome je napadnut njegov dom, selo, zavičaj ili domovina. Isto je tako najnormalnije reći da se ime npr. Branimir daje kao znak spremnosti da taj muškić jednog dana kad odraste bude spreman braniti svoje. Isto je tako posve legitimno za „Branimira“ ustvrditi da je „njegovo ime i njegov program“, bez obzira upotrebljavali tu sintagmu nekoć ustaše, domobrani, partizani ili eugeničari.

Svi koji tvrde da su branitelji Hrvatske u Domovinskom ratu upotrebljavali pozdrav „Za dom spremni“ kao „ustaški“, a ne kao vlastiti, morali bi najprije dokazati da su ovi imali za namjeru: 1) upotrebljavati ga baš zato što je bio ustaški i što su imali ustaše (u onom ružnom smislu riječi) za uzor vlastitog ponašanja, 2) upotrebljavati ga s ciljem obnove „zločinačke“ NDH (no hrvatski branitelji nisu se bavili politikom, nego su samo izvršavali zapovijedi i snalazili se i hrabrili se i oružano premoćnog i barbarskog neprijatelja u borbama strašili kako su znali i umjeli), te da su 3) imali namjeru veličati i nasljedovati hrvatske ustaše, njemačke nacionalsocijaliste i talijanske fašiste i postupati u ratu šovinistički, rasistički, zločinački i suprotno ratnom pravu.

Tek ovo treće bila bi prava osnova za kazneno gonjenje njih i onih koji – s takvim negativnim motivima – i danas ističu znakovlje, pokliče ili slogane koji se u cijelosti ili djelomice podudaraju sa znakovljem ili sloganima bivših nedemokratskih, diktatorskih, okupacijskih ili totalitarnih režima.

U protivnomu, i Bernardića i njegove „drugove i drugarice“ moralo bi se prekršajno i kazneno goniti zbog posezanja za sloganom Pavelićeve i Luburićeve stranke. Kad ih se već ne kažnjava zbog posezanja za simbolima, sloganima i pokličima jednog drugog totalitarno-zločinačkog režima, kojeg se ni danas ne odriču.

A austrijske vlasti? – One neka najprije zabrane aktivnosti svoje organizacije Heimatdienst i dokraja osvijetle i sankcioniraju vlastiti doprinos hitlerizmu i njegovim zločinima, a zatim tek neka se pozabave hrvatskim sloganima i bojama hrvatskoga grba. Ne obrnuto. I svakako ne služeći se metodama u duhu nacističkog zastrašivanja i prijeteće represije kakvima se ovih godina počela na Bleiburgu služiti austrijska redovna, interventna i specijalna policija prema mirnim i pitomim tisućama vjernika koji su onamo dolazili komemorirati žrtve poratnog pokolja i moliti se za duše zločinački pobijenih rođaka i sunarodnjaka.

 

Šiljo/PHB-Pokret za hrvatsku budućnost

 

 

Facebook Comments