45.
NEKOLIKO DOKUMENATA KOJI
GOVORE O HTIJENJU I POSTUPCIMA
„UDRUŽENOG ZLOČINCA“
GENERALA SLOBODANA PRALJKA

U PRILOGU KNJIGE, IMATE ISKAZE
PREKO 160 SVJEDOKA NA ISTU TEMU

ČINJENICE

SVJEDOK TUŽITELJSTVA BM – UNAKRSNO ISPITIVANJE GENERALA
PRALJKA 21.09.2006 – IZVADAK IZ SUDSKOG ZAPISNIKA

Antonetti: gospodine Praljak, što prestavlja ovaj dokument?

P: To je telefax. To je fax. Od A BiH. 25.10.1992 iz Mostara za Igman. To je taktička grupa 1, Konjic. Spominjali smo ovo. I zamjenik zapovjednika 4. Korpusa, gospodin Budaković, ga je poslao. Njegov nadimak je Tetak, a tekst glasi – da ga ja pročitam ili da ga svjedok pročita? On može kontrolirati. Poruka iz Mostara od Tetka, Mostarska brigada. General Praljak nas je obavijestio da bi se snage A BiH i HVO snage na teritoriju općine Jablanica i Konjic trebale udaljiti jedna od druge kako bi se izbjegao sukob. Dostavljen je dr. Rusmiru i štabovi u Konjicu i Jablanici su bili obavješteni o tom faksu. Znate li tko je dr. Rusmir?

O: Da, znam. On je bio načelnik općine Konjic. Dr. Ruzmir.

P: Hadžihuseinović?

Antonetti: Mogu li kabine prevesti jer ja ne dobivam nikakav prijevod.

P. Dr. Ruzmir Hadžihuseinović?

O. Da. On je bio načelnik općine Konjic.

P: Hvala. Da li je ovaj datum, dva dana nakon sukoba u Prozoru – i možemo li se složiti da sam ja već održao sastanke u Mostaru i da sam zatražio da se jedinice iz Konjica i Jablanice udalje jedne od drugih kako se sukob u Prozoru ne bi proširio preko tih granica? To tu piše. Slažete li se sa mnom?

O: To ovdje piše.

P: Hvala lijepa. Htio bih samo utvrditi datum svog dolaska u Ramu.

Trechsel: Oprostite. Samo da razjasnimo jednu stvar, vi ste gospodine svjedoče rekli: “Tako ovdje piše.“ Znači
li to da ste za saznali čitajući ovaj dokument ili ste to znali tada
1992.?

O: Što se tiče sadržaja ovog dokumenta, nisam bio upoznat s tim, ali znam da je bilo kontakta na nivou Armije i HVO-a kako bi se to moglo napraviti i to što kaže gdin Praljak to je bio cilj – cilj je bio to što gdin Praljak kaže. Nisu htjeli da se sukobi prošire preko tih granica.

***

P: Hvala. Možemo li pogledati dokument 3D00418. Evo ga. Imamo i engleski prijevod naravno, za suce.
Želite li da vam pročitam ili ćete vi?

O: Ja ću.

P: Naglas…

O: „Vlada veliki košmar i napetost od Igmana-Konjica-Jablanice-Prozora-Gornjeg Vakufa-Bugojna-Novog
Travnika uočava se nagla promjena u držanju HVO-a na cijelom potezu, ali i druge veoma mutne aktivnosti u
redovima nezavisnih vodova – ili ne, nezavisnih vođa kao i praznina –

P: Piše:“ kao J. Prazina“ ako ja mogu reći što ovdje piše.

A: U redu. „Juke Prazine, MUP-a i svugdje – i svugdje, u svakom mjestu po jedan-dva osamostaljena
komandira iz redova Armije koja intenzivira—intenzivira svoje destrukcije“
Prevoditelj: Može li engleski primjerak biti prikazan na ekranu, molim. Hvala.

P: Moje pitanje glasi: Kao prvo, bilo je napetosti. Pročitali smo to. Zatim, Juka Prazina uzrokuje probleme i ima brigadu, skoro cijelu brigadu u ABiH, je li tako?

O: Pa, Juka Prazina je neko vrijeme bio vrlo pozitivna osoba, ali kasnije postao je više kao odmetnik i radio je
i djelovao prema uputama drugih ljudi.

***

P: Hvala. Pogledajte još par točaka. Mogu li vidjeti paragraf 8 na sljedećoj stranici. 8 molim. Da, hvala. Možemo li zumirati točku 8. Evo ga. Čitat ću polako. „u nekoliko navrata general je istaknuo da HVO i on uvažavaju samo Izetbegovića i Vrhovnu komandu – on ne poznaje Vrhovnu komandu oružanih snaga BiH i očekuje vidjeti Sefera Halilovića sutra ili prekosutra na sastanku u Jablanici. Također je naglasio da je zapovjedništvo A BiH—da će tražiti od zapovjedništva ABiH da isključe određene članove vojne komande i da se poduzmu energične mjere da se to izvrši, očito je da je aludirao na Sefera a od nižih komandi osobito na Zejnila.“ I u zagradama piše, „ Što bi bila dobra usluga što se mene tiče“, kaže potpisnik ovog teksta. On
se slaže da trebamo riješiti problem zajedničkih komandi uključujući i izdvojeno zapovjedno mjesto.“ Sada, možemo li vidjeti iz ovog teksta da smo uložili veliki trud da na bilo koji način stupimo u kontakt sa Seferom Halilovićem i da ja tvrdim da Zejnil, koji je kasnije bio uhićen i pobjegao je u Njemačku, vjerojatno nije radio—nije obavio dobar posao u zbližavanju Muslimana i Hrvata? Da li bi to bilo točno?

O: Mogu prihvatiti neke ovih tvrdnji. Međutim, nemam pouzdanih informacija da je Zejnil Delalić bio zapreka za suradnju, ali ne mogu reći da nije bilo prepreka na obje strane i nedostatak povjerenja na obje strane.

P: Hvala. Suci mogu sami pročitati tekst, samo bih htio pročitati točku 11. Kaže:“U Jablanici gdje se general— gdje referiraju na nas—general Praljak je rekao da treba biti sastanak s izbjeglicama iz Prozora u 21:00. Bio je smiren i da je garancije da se odnosi u Prozoru brzo srede.“ I onda točka 10.: „U Gornjem Vakufu su dvije ranije komisije nastavile za Bugojno, a mi smo, Amidža i ja, krenuli za Prozor gdje je odmah pušten jedan zarobljeni borac iz Gornjeg Vakufa prema obećanju u Vakufu.“
Znate li koliko sastanaka sam imao u to vrijeme i na tom području u Vakufu, Jablanici, Konjicu, Prozoru sa svim stranama kojih se tiče?

O: Ne mogu vam reći broj sastanaka. Ne znam, ali znam da ste bili aktivni u to vrijeme.

P: Hvala. Želio bih vidjeti drugi tekst na ELMO-u.

Alaburić: Časni sude, ispričavam se što moram intervenirati, ali mislim da je došlo do pogreške u prijevodu
na strani 12 red 5. Svjedok je odgovorio da je bilo ometanja i nedostatka povjerenja s obje strane, mislim da je
riječ „ometanje“ izostavljena.

Prevoditelji: Prevoditelji ljubazno mole ako postoji engleski tekst da ga se stavi na ELMO kako bi mi mogli
čitati tekst koji već postoji. Hvala.

P: Možemo li dobiti 3D00291, molim. Možemo li uvećati tekst, molim. U prethodnom dokumentu smo vidjeli—prethodni dokument pokazuje da se situacija na tom području promijenila. Očito je da se poboljšala u odnosu na odnose među vojskom itd. Možemo li pročitati izvješće? Vjerojatno ga je sastavila informativna služba i kaže: “U zanjih par dana, nakon doslaka generala Praljka, mnoge se stvari u Prozoru mijenjaju. General Praljak 30.12.1999. (tako stoji u transkriptu, op.a.) dolazi u
Prozor i odmah po dolasku zapovijeda puštanje grupe zarobljenika, uključujući Saliha“ i onda ime itd. S obzirom da ovome opsežno govorite u svojoj izjavi, o tome kakva je bila situacija, pitat ću vas dvije stvari. Sjećate li se da kad ste bili u Prozoru ste bili vraćeni i kada su vas pretukli na putu za Here i kada ste bili vrijeđani od mladića iz HOS-a, sjećate li se da sam trčao za tim idiotom s pištoljem u ruci i da sam skoro bio spreman ga upucati? Sjećate li se toga?

O: Gospodine, sjećam se, ali on nije bio pripadnik HOS-a nego pripadnik HVO-a i znam kako se prezivao. Znam tko je to bio.

P: Hvala. Nažalost, ja nisam bio obavješten.

O: Ja znam njegovo ime.

P: Hvala. Znate li ...

Antonetti: Samo trenutak, molim. Kažete da znate ime tog idiota. Možete li nam reći njegovo ime?

O: Nikola Marić, zvani Niđo. Bio je moj učenik.

P: Znate li da su nakon tog sukoba pokupili sve aute Muslimana i odvezli ih. Znate li da što se tiče zelenog mercedesa koji je pripadao istaknutom Bošnjaku iz Prozora, istaknutom građaninu, ja sam ga oduzeo i vratio auto gospodinu i da je to zamalo uzrokovalo pucnjavu između mene i onih ljudi koji su bili protiv toga što sam ja učinio. Znate li da se to dogodilo?

O: Znam i čiji je to auto bio također.

P: Pa recite ako želite.

O: Ako želite da kažem, reći ću. Auto je pripadao Emiru Deliloviću. To je bio mercedes. Njegov mercedes je bio oduzet, pripadnik HVO-a se sjurio u garažu kako bi to učinio. Znate li da je bio—ne znam za to, ali ne sumnjam. Siguran sam da je bio spreman učiniti što je htio. Htio vas je spriječiti da vratite auto jer to za njega bio veliki plijen.

***

P: Hvala puno. Možemo li sada odgovoriti na sljedeće: Znate li da sam od 29. ili 30. listopada, pa tijekom naredna dva mjeseca, bio u području Jablanice, Konjica, Prozora, Novog Travnika, Travnika i Busovače, i koja je bila moja uloga tamo do Božića 1992.? Imate li kakvu informaciju o tome?

O: Imam djelomičnu informaciju. I sreli smo se jednom. Ako sam u pravu oko datuma, bilo je to 17. studenoga u muzeju u Jablanici. Pričali smo detaljno tada –

***

Optuženi Praljak: (prijevod)

P: Možete li okarakterizirati moju aktivnost, energiju koju sam uložio kao nešto što je pridonijelo ili bitno pridonijelo rješenju nesporazuma i sukoba sa Armijom BiH od 23. listopada do kraja godine?

O: Vaše javne izjave, one za koje znam, vodile bi takvom zaključku, da.

P: Nakon 23., kada je izbio sukob u Rami, do kraja 1992, je li bilo ikakvih sukoba u Jablanicu, Konjicu, Prozoru, Vakufu, Travniku, Novom Travniku ili je situacija bila relativno dobra i mirna?

O: Pa…situacija bi mogla biti opisana, uvjetno rečeno, kao tolerirajuća.

P: Hvala puno. Da sam se, tada, tako ponašao i ovi ljudi koji su sada optuženi bili su—ili, radije, ispravak prijevoda. Da su se tada ovi ovdje optuženi suprotstavili mojim aktivnostima, ne bi li bili poslali nekoga da me uhiti ili spriječi ili pita za ovlast i zaustavili me da ne napravim sve ovo? Ne bi li to bilo normalno da se nisu složili s mojim postupcima?

O: Osobno sam uvjeren da su gospoda koje ste spomenuli znala za Vaše aktivnosti. To je moje mišljenje, jer da nije bilo tako, Vi bi bili uklonjenim isto kao što su neki drugi ljudi bili uklonjeni.

P: Hvala puno.

***

***

***

***

JASMIN JAGANJAC

Z A G R E B
12. 02. 1993.
18,45 h
NA RUKE g. PREDSJEDNIKU PREDSJEDNIŠTVA R BiH
Aliji Izetbegoviću

1. U toku današnjih kontakata sa generalom Praljkom i generalom Čermakom dogovorio sam da krene određena količina MTS za Pazarić (tj. Istočnu Bosnu) i to:

a) metaka 7,62 x 31 komada 300.000

b) RPG-7 komada 200

c) Maljutki komada 20
Sva količina stane u 2 kamiona –šlepera. Kada stigne navedena količina krenut će sljedeće.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

Sredstva su simbolična, ali ipak govore o popuštanju. Dao sam g. Praljku i Šušku Vaš prijedlog IZJAVE koju ste predložili g. Bobanu. Smatraju da je dosta približna i priznaju da je nisu dovoljno proučili. Na moj upit da li su se odrekli HZ Herceg-Bosna, gen. Praljak je odgovorio da to ne postoji više i da je potreban jedan prelazni period.

Kako Boban dolazi iz Njemačke tek sutra obećali su da će izvršiti pritisak na Bobana da se dođe do potpisa. Mislim da se zapelo na točki 5 a to su bila obilježja. Praljak misli da ni to neće biti sporno, da pored BOSANSKE (državna zastava) stoji zastava provincije. Ukoliko bude što sporno izvjestit ću Vas sutra.

3. Kako general Praljak sutra putuje u Hercegovinu, a zatim put Srednje Bosne to je molio da Vam prenesem da odredite jednog do dva viđenija političara (muslimana) koji bi zajedno s njim obišli srednju Bosnu i uticali na daljnje smirivanje stanja. Ljude koje odredite neka se jave u Mostar. VEZA bi trebao biti Zijo ili Safet.

4. Za onaj posao u Njemačku uradio sam pripremne radnje. Očekujem da u ponedjeljak POHARA dobije pasoš i u utorak ću Vam se javiti iz Kelna.

5. Iz određenih izvora dobio sam informaciju da je g. ADIL ZULFIKARPAŠIĆ prije tri dana bio na prijemu kod predsjednika SAD g. KLINTONA. Takođe, da su u dnevnom kontaktu ADIL i SEFER ili ADIL i ŠIBER.

Gospodine predsjedniče, ja ne znam koje su to sve šeme, zato Vam i šaljem ove informacije. One su sigurno pouzdane.
Izjave čelnih vojnika posljednjih dana nisu slučajne, nego imaju podršku od ADILA.

Navodno im je obećao dati veliki novac za oružje i opremu koja bi išla u Bosnu. Za ovo drugo znam jer se jedan trgovac naoružanjem u mom prisustvu pohvalio za taj posao. Posao je ipak propao jer ADIL nije dao novac.

ZULFIKARPAŠIĆ je prije SEDAM DANA U FRANKFURTU DAO INTERVJU Listu Globus (zagrebačko izdanje) koji se očekuje u slijedećem broju. U tom intervjuu optužuje Vas za stradanja našeg naroda i za probleme Bosne. Ne znam njegov krajnji cilj, ali analize govore da mu nije stalo do dogovora i suživota između našeg muslimanskog naroda i hrvatskog.

U tom smislu nije zgoreg da vojni vrh SEFER – ŠIBER – DIVJAK držite na oku.

Šiberu je ADIL za držanje, koje ima, obećao da će uticati da dobije generalski čin i visoku poziciju nakon rata.

Poznajući njegov (Šiberov) karakter za kratko vrijeme mislim da to nije daleko od istine.

Molim da moje informacije i briga za Vas budu shvaćeni kao izraz podrške i iskrenih namjera da istrajete i uspijete.

Na Božijem ste putu.

Vi ćete uspjeti.

SELAM!

J. Jasmin.

***

IZVADAK IZ PREDSJEDNIČKOG TRANSKRIPTA 27.3.1993.

***

Svjedok Stanko Šarić

***

Svjedok Ivanišević Mira 

 

***

***

Izjava Željko Rogošić

 

***

DIREKTNO ISPITIVANJE SVJEDOKA TUŽITELJSTVA EDA VULLIAMYJA – izvadak iz
sudskog zapisnika 08.05.2006, predmet Prlić i dr., MKSJ

* * *

P: Da vas pitam gospodine, što ste poduzeli u rujnu 1993. da bi posjetili bilo koji od logora o kojima smo maloprije razgovarali; Dretelj, Gabela i Rodoč.

O: Vozili smo direktno u Grude kako bi pronašli– ili kako bi se pokušali sastati s Matom Bobanom i pitati ga možemo li ići. Mislim da je Dretelj bio taj koji smo odabrali. Mislim da je za njega UNHCR rekao da je najviše zabrinut i u njega smo zadnji put pokušali pa što ne bi i sad.

P: Jeste li u Grudama s bilo kim razgovarali vezano za ulazak u ovaj logor?

O: Da. Ponovo s Kanađaninom Georgeom. Tražili smo susret s Matom Bobanom. Nisam siguran je li on bio tamo kada smo mi stigli u kasno prijepodne. Rečeno nam je da se vratimo to poslije podne i onda je Kanađanin George rekao: „Ne, ne možete u Dretelj.“

P: Sjećate li se približno datuma i vremena kada ste vodili tu raspravu s Kanađaninom Georgeom?

O: Posljednja je bila poslije podne.

P: Približno, kada je to bilo, datum, godina, mjesec?

O: Rujan 1993. Mislim da je bio rani rujan 1993.

P: Što ste poduzeli nakon što vam je Kanađanin George rekao da ne možete u Dretelj?

O: Odlučili smo da je stvar pritiska i ostali smo u Grudama i mislili smo sutradan pokušati ponovo.

P: Jeste li uistinu sutradan pokušali ponovo?

O: Da.

P: Gdje?

O: Na istom mjestu, u uredu Mate Bobana.

P: Koga ste taj dan susreli?

O: Prvo smo se sastali s Kanađaninom Georgeom. Mislim da je on otišao pitati Matu Bobana možemo li mi u Dretelj i mislim da nam je opet rekao da ne možemo pa smo ga zamolili da ode i pokuša ponovo. Sjedili smo u uredu koji je uz taj kompleks, štogod to bilo, ne znam što je to bilo, na periferiji Gruda, i onda je netko ušao u sobu ili prošao kraj nas, koga smo svi troje prepoznali, iako nisam ja bio taj koji ga je prvi prepoznao, nego jedan od mojih dvoje kolega, mislim da je s BBC-a. Rekao je: „Eno generala Praljka, zašto ne bismo njega pitali?“

P: I što se onda odogodilo?

O: Pitali smo ga. Ne mogu se točno sjetiti je li nas ostavio neko vrijeme, mislim da je i onda se vratio ali ne predugo nakon toga, i rekao, moram reći na moje iznenađenje, „Da, što se mene tiče možete.“ ili parafraziram, nisam vodio bilješke.

P: I nakon tog razgovora s generalom Praljkom, što ste učinili?

O: Sastavljeno je „odobrenje“ na papiru. Iskreno, ne sjećam se da li se general Praljak vratio u prostoriju s tim ili se tipkalo u našoj prisutnosti. Stavljen je pečat i potpis, s iznenađujuće malo buke oko toga, i mislim da nakon toga i nismo puno razgovarali s generalom Praljkom. Uputili smo se prema Dretelju.

P: Kako ste znali kuda treba ići?

O: Naš prevoditelj je znako kuda ići. To je bilo prema Čapljini. Mislim da smo ga već tada našli na karti.

P: Taj dokument koji ste dobili, čiji je potpis bio na njemu?

O: Koliko se sjećam, generala Praljka.

* * *

***

Izjava Bienenfield Jakov

 

***

22/09/2009 – svjedočenje MIROSLAVA CRNKOVIĆA, u predmetu Prlić i dr., MKSJ

* * *

Crnković: U rujnu / listopadu 1991., grupa mladih je došla iz Zagreba i osnovala radio servis u Sunji kako bi ljudi na frontu mogli primati pozdrave od svojih bližnjih. Tamo je bila jedna djevojka. Ona je također došla s tom grupom ljudi i sa sobom je iz Zagreba donijela mačku, to je bila njezina mačka. Četiri pripadnika HV-a su se u to vrijeme vraćala iz Zagreba. Vratili su se iz Zagreba, otišli na radio postaju i željeli su naručiti neke pjesme, a ona im je rekla da moraju malo pričekati. Jedan od vojnika uzeo je mačku i bacio je u radijator i ubio mačku. Djevojka je počela plakati i došla do mene. Ja sam to sve prenio generalu. Istog trena, general se tamo pojavio, razoružao svu četvoricu vojnika. Maknuo je njihove oznake i uniforme i poslao ih je da se spakiraju i odu u Zagreb i ti ljudi nisu više nikada bili pripadnici HV-a u Sunji.

Pinter: I kako ste vi to shvatili? Kako ste si objasnili generalovu reakciju?

Crnković: To je bila poruka. A poruka je glasila, ako možeš biti uklonjen iz HV-a zbog mačke, moraš biti svjestan što ti se može dogoditi zbog ljudskog bića.

* * *

KOMENTAR general – pukovnika Slobodana Praljka :   SRBIN

Iskaz Alojz Arbutina 

 

***

KOMENTAR general – pukovnika Slobodana Praljka : Izbjeglice su Muslimani-Bošnjaci

Iskaz Vanči Mimica 

 

* * *

KOMENTAR general – pukovnika Slobodana Praljka :  SRBIN

Iskaz Bogoljub Zurovac

 

* * *

KOMENTAR general – pukovnika Slobodana Praljka :   SRBIN

Iskaz  Nenad Zurovac

 

* * *

KOMENTAR general – pukovnika Slobodana Praljka :   Muslimanka-Bošnjakinja

Iskaz Šabhaza Sidran 

* * *

KOMENTAR general – pukovnika Slobodana Praljka :   SRBIN

Iskaz Goran Moro

 

* * *

1. ZAVRŠNA RIJEČ SLOBODANA PRALJKA NA SUDU U
HAAGU (MKSJ), 21.02.2011.
2. IZJAVA – ARHIMED-PRALJKOV ZAKON
3. DVIJE TVRDNJE ZA KRAJ

1. ZAVRŠNA RIJEČ SLOBODANA PRALJKA NA SUDU U HAAGU (MKSJ),
21.02.2011.

 I

Obuka policajaca iz BiH u Hrvatskoj, a koje šalje SDA još 1991. godine.

Obuka pilota A BiH u Republici Hrvatskoj.

Obuka i opremanje čitavih postrojbi A BiH u Hrvatskoj.

Zbrinjavanje stotina tisuća muslimanskih izbjeglica u RH.

Organiziranje eksteritorijalnog školstva za muslimane izbjeglice u RH i to na, tada još nepostojećem,
bosanskom jeziku.

Vremenski neprekinuto naoružavanje A BiH.

Municija, nafta i lijekovi, i hrana i ostala potrebna logistika A BiH za vođenje rata.

Liječenje više od 10 000 ranjenih boraca A BiH u hrvatskim bolnicama.

Omogućavanje dolaska više tisuća Mudžahedina u A BiH.

Regularni logistički centri A BiH u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Samoboru – tijekom cijelog rata. Itd., itd.

I sve to besplatno.

Nikada u povijesti ratovanja jedan narod – (Hrvati) – nije tako i toliko pomogao drugi narod – (Bošnjaci –Muslimani) – i onda kada su potonji okrenuli svoju vojsku – (A BiH) – protiv Hrvata – (HVO) – u BiH.

Nikada u povijesti ratovanja zapovjednik jedne vojske (HVO-a) nije propuštao konvoje oružja (i ostalog) drugoj vojsci (A BiH) i onda kada je ta vojska (A BiH) to oružje (i ostalo) koristila za napade na one koji su joj to propustili.

a) A što je s referendumom Hrvata za BiH, koji je preduvjet za postojanje te države?

b) Priznanje BiH od Republike Hrvatske.

c) Imenovanje veleposlanika RH u BiH.

d) Potpisivanje svih prijedloga međunarodne zajednice o unutarnjem uređenju BiH a prvi koji su potpisivali bili su predstavnici HZ-HB i Republike Hrvatske.

To je bila politika Dr. Franje Tuđmana, predsjednika RH, to je bila politika Vlade RH i Sabora RH i MORH-a, to je bila politika HVO-a.

To su za tužiteljstvo ovog suda elementi UZP-a (UDRUŽENOG ZLOČINAČKOG POTHVATA).

Takva optužnica služi se logikom koja je uvredljiva i za kognitivni sustav patogenog virusa.

I – 1

Kakvo mišljenje i koji stavovi prethode ovakvoj optužnici?

1. Simon Leach, bivši kvartovski policajac u Velikoj Britaniji, član tužiteljskog tima koji je istraživao zločine Hrvata u Lašvanskoj dolini, na jednom sastanku u tužiteljstvu 1996. godine, izvadio je papir na kojem su pisala imena: Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Vice Vukojević. Tumačio je i objašnjavao da su to ciljevi do kojih će dovesti njegova istraga.

2. Citiram iz knjige Williama Montgomeryja: „KAD OVACIJE UTIHNU“ (naslov izvornika: „Struggling with democratic transition: After the cheering stops“, Dan Graf, Beograd, 2010.):

***

A. Stranica 114:

„Specijalni ambasador SAD-a za ratne zločine Pierre Prosper pozvao je trojicu američkih ambasadora iz regiona (iz Srbije, Hrvatske i Bosne) da dođu u Haag kako bi se sastali s predstavnicima MKSJ. Dvije uspomene naročito su upečatljive. Prva se odnosi na to da smo direktno od Carle del Ponte čuli da se zvaničan pristup njene kancelarije temelji na stavu da su svi ratni lideri svih strana krivi za ratne zločine, a da zatim razmatra koji su to određeni zločini i kako da dokaže njihovu krivicu. Takvo gledište tada mi se učinilo – i još mi se čini – pogrešnim po mnogim osnovama.“

***
Je li gospodin Montgomery vjerodostojan svjedok?

Kakva je reakcija ostale trojice?

Stavovi Carle del Ponte nisu „pogrešni po mnogim osnovama“, to je imperijalna bahatost, degradacija prava na komunističke čistke i nacističke pogrome.

3. U svojoj knjizi „La Caccia – Io E I Criminali di Guerra“, u 10. poglavlju „Zagabria, dal 1999 al 2001“, na stranici 254. piše:

***

B.

„Jedan od tužitelja Suda, Kanađanin, dobro poznat u krugu po svojoj duhovitosti i dosjetkama, služio se aforizmom kojim je dobro isticao razliku između Srba i Hrvata koji su pokušavali ometati rad Suda: „Srbi su kopilad“ govorio je „Dok su Hrvati podmukla kopilad.“
***
1. Taj tužitelj suda, Kanađanin, služi se govorom mržnje.

1.1. Del Ponte upotrebljava trajni glagol „služiti“ (upotrebljavati). To znači da to nije bila „dosjetka“, jednom upotrijebljena, već uobičajeni način šovinističkog i rasističkog karakteriziranja HRVATA – „podmukla kopilad“.

1.2. Carla del Ponte prenosi riječi jednog od tužitelja suda bez ikakvih ograda, a to znači da se ona s takvim mišljenjem u cijelosti slaže. I to trajno u skladu sa značenjem glagola „služiti“ (upotrebljavati).

2. Potpuno mi je nejasan izostanak bilo kakve reakcije na takav profašistički način govora o jednom narodu. Mene interesira da li je u ozračju takvog mišljenja napisana optužnica protiv mene.
Da sam, kojim slučajem, ja – Slobodan Praljak, napisao ili izrekao takvu kvalifikaciju bilo kada, u bilo kojoj formi prema bilo kojem narodu ili skupini u vrijeme rata na prostorima bivše Jugoslavije, dobio bih samo zbog toga pet godina zatvora. Želim saznati da li na sudu u Haagu vrijedi: „Quid licet lovi, non licet bovi“. Želim saznati da li međunarodne organizacije koje su osnovale sud i koje se brinu o njegovoj pravičnosti, podržavaju taj stav, izrečen u spomenutoj knjizi.

II

Tužiteljstvo me uspoređuje s nacistima, a moje djelovanje s holokaustom.

Pa da opišem ulogu Göringa s kojim likom bi, po Tužiteljstvu, ja trebao biti sukladan.

– Taj je Göring smjestio svoje Židove (Muslimani) u svoju vikendicu i brinuo se o njima.

– Smjestio je svoje Židove u stan u Zagrebu, hranio ih i liječio.

– Išao je na snajpersku vatru kod vojarne JNA u Grabovini kako bi spasio žene svojih neprijatelja.

– Tijelom zaštitio zarobljene vojnike JNA i brinuo se da sretno stignu svojim kućama.

– Izvukao zarobljene civile Srbe iz logora u Dretelju pod prijetnjom oružja. Ne sam. Logor su držali
pripadnici HOS-a – pretežito Muslimani.

– Izvlačio ranjene Židove –Muslimane iz bolnice u istočnom Mostaru. Ne sam.

– Organizirao izvlačenje i prebacivanje i smještaj 15.000 Židova – Muslimani iz Stoca i Dubravske Visoravni splavom preko Neretve + 3.000 automobila. Ne sam.

– Prevezao ranjenu Muslimanku – Židovku helikopterom iz istočnog Mostara u Split. Ne sam.

– Židovsku (Muslimansku) obitelj s djetetom oboljelim od leukemije preuzeo kod Uskoplja i prebacio u Split na liječenje. Omogućio im stjecanje hrvatskog državljanstva kako bi na teret hrvatskog proračuna mogli otputovati u Švicarsku na liječenje. Ne sam.

– Organizirao gradnju ceste spasa za Židove – Muslimane kako bi mogli otići u drugu domovinu. Göringovu, u Hrvatsku. Ne sam.

– Vodio ih i borio se sa Židovima – Muslimanima, braneći i oslobađajući Mostar i Čapljinu, i Travnik i Konjic, itd. Ne sam.

– Pustio na svoju ruku zarobljene Židove – Muslimane, zarobljene poslije sukoba u Rami – Prozoru.

– Spriječio osvetu nakon što su Židovi – Muslimani počinili zločin u Uzdolu. Ne sam.

– Isto to vrijedi i za Doljane i Grabovicu. Ne sam.

– Kad je trebalo i osobno provodio konvoje s hranom za Muslimane – Židove i konvoje s oružjem i onda kada su 3. Korpus A BiH i 6. Korpus A BiH i dijelovi 1. Korpusa A BiH krenuli protiv Göringa na zapadne granice Bosne i Hercegovine i u luku Ploče. Nakon što su potpisali primirje sa Srbima. Ne sam.

– Itd., itd.

– Göring – Praljkovo ponašanje u Sunji ću preskočiti.

– Takvim se ponašanjem postaje ratni zločinac, sukladno logici Tužiteljstva.Tužitelj citira Goetheovog „Fausta“ – o zrcalu u koje se moramo pogledati. Moji su actus reus moje ogledalo,
moj smisao i moja bit, jer proizlaze iz mens rea onoga što nazivamo Slobodan Praljak. Nažalost, suci Prandler i Trechsel odbili su prihvatiti mojih 150 svjedoka, koji svjedoče o činu i aktu i djelu
optuženog Praljka, svjedoče istodobno i o općoj situaciji u kojoj su takva djela nužna, nažalost, ne uvijek i dovoljna.
A nikako ne razumijem pravnu proceduru koja mi zabranjuje svjedočiti o Mladićevim dnevnicima.

III

ŽALIM LI ŽRTVE?

Da, žalim sve nevine žrtve svih ratova.Posebno žalim žrtve onih petstotinjak ratova poslije 1945., a dogodili su se i događaju se usprkos svim moralističkim filipikama koje svakodnevno slušamo. Posebno žalim za svakim onim djetetom koje umre od gladi svake 4 sekunde ovog našeg realnog vremena. Mir u diktaturi je priprema za rat. Što duža i gora diktatura, to je više akumulirane negativne energije, to je više krvi i zla poslije. Radilo se o Titu ili Sadamu, isto je.I nisu krivi oni koji sruše diktatora i poslije se trude umanjiti zlo koje se javlja snagom fizičkih zakona, nego oni koji su omogućili i šutnjom produžili trajnost diktatoru. Isto vrijedi i za Jugoslaviju poslije Tita i za Irak poslije Sadama.

Ono što tužitelj naziva nacionalizmom, kod Hrvata je bila potreba za slobodom, i nacionalnom i građanskom. U tom smislu, ja sam hrvatski nacionalist. Ne odričem se nacionalne politike Dr. Franje Tuđmana, jer je ta politika stvorila RH i omogućila opstanak BiH kao države. Ne odričem se smisla i pravnog utemeljenja HZ-HB, izraza volje Hrvata u BiH, suverenog i konstitutivnog
naroda u toj državi. HZ-HB, krhkom organiziranošću, omogućila je stvaranje HVO-a koji je 1992. obranio BiH i jug Hrvatske, a 1993. spriječio ostvarenje agresivnih planova A BiH.

A) Muslimanska politika i A BiH, nemoćni da vrate od JNA i VRS-a zauzete teritorije (dobrim dijelom i zbog moralnom ljudskom umu neshvatljivog embarga na oružje), krenula je u ofenzivu prema HVO-u. Oslobađajući BiH od Hrvata, počinili su zločine – Konjic, Čapljina, Doljani, Bugojno, Grabovica, Uzdol, itd, itd. Činjenice su na raspolaganju i za ubijene i za protjerane i za zatvorene Hrvate. Društveni su odnosi uzročno-posljedični, a pokrenuta spirala zla ne opravdava zločin, ali bitno smanjuje mogućnost provedbe prava. Ma tko god, na papiru, bio zadužen to raditi. Svugdje i uvijek je tako. HVO se branio od agresije i 1992. i 1993. i 1994., a dužnost zapovjednika je ne izgubiti rat. Moja savjest je čista.

IV

Sudski je proces tumačenje zakona i interpretacija činjenica.Sudski proces je retorički i kao takav ne traži apsolutnu istinu, već istinu koja je vrlo vjerojatna (van svake razumne sumnje), kojoj se teško ili nikako ne može proturječiti.U iznalaženju takve istine nije dovoljno znanje, već je potrebno umovanje, potreban je logos – racionalno i logično argumentiranje.Podaci i činjenice, izjave, statistike … u argumentaciji ne znače ništa ako nisu logičnim zaključivanjem dovedeni u vezu s tvrdnjama.
Tek povezivanjem različitih znanja možemo se približiti istini. U ovom procesu potrebna su znanja iz sociologije, sociologije rata, znanja o društvima u kojima je potpuno razorena i državna i društvena struktura, u kojima se pojedinci vraćaju u prirodno stanje, potrebna su znanja iz ratne psihologije, znanja ratnih vještina, oruđa, stvarnog sadržaja pojma vojske, itd., itd. Moguće pogreške u interpretaciji činjenica su – i vjerojatne i kobne.

a. Pretjerana i kriva redukcija pojmovnog aparata i logične povezanosti;

b. Zaključivanje na osnovu krivih pretpostavki;

c. Izbjegavanje usporedbe sličnih sustava i fenomena;

d. Lagodno (intelektualcima tako drago) izjednačavanje pojma „moći“ i pojma „htjeti“ i „željeti“ i ….

e. Lagodno upiranje prstom u krivce što svijet nije sukladan njihovoj volji predodžbi.

Sve su to polja logičkih mogućih grešaka u konačnoj prosudbi. Nadati se je da će se časni suci pridržavati strogih znanstvenih metoda i spoznaja.

IV-1

U prošlom stoljeću, da ne spominjem daleku prošlost, u sudskim je procesima osuđeno više desetina milijuna ljudi. Po zakonima rasnim (SAD, Pretoria), diktatorskim, vjerskim, nacističkim (Njemačka, Srbija, Slovačka, NDH), fašističkim (Italija), komunističkim (SSSR, Jugoslavija, Mađarska, Kina) itd. i tome slično. Sudska retorika predugo je bila pod utjecajem nerazumnih društvenih i političkih sila i zbog toga je i sama osuđivana. Nažalost, nedovoljno. Kako ne bi završila u moralnom beznađu, krajnje je vrijeme da postane ono što mora biti – razuman i uman
proces. Imam li se prava nadati?

IV-2

Kakvi god da jesu zakoni ovog suda, oni ne vrijede za Amerikance.Za ostale narode vrijede zakoni stalnog suda (ICC – Međunarodni krivični sud), a ti se opet zakoni razlikuju
od ovih ovdje (ICTY – Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju), po kojima se meni sudi. Time je ukinut važan uvjet sudske retorike, a taj jest: „Princip ravnopravnosti sudionika u sudskom procesu“.
Citiram PERELMANA:
„U odnosu u kojem je nejednakost bitno obilježje odnosa među ljudima, nema osnove za razuman i uman proces“.

V

I na kraju, nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta; – ZNAM da nisam kriv. Časni suče Antonetti; ako vaša presuda bude suprotna mom zaključku, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava, otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti. Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu, jer ste vi pravični. Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i kada sam mogao bolje; i to mišlju, riječju, djelom i propustom. Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti: Pa postane moguće ono što nije bilo moguće, Pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, Pa moć da se nešto učini postane prosta zamjena za želju ili htijenje. Onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila.
A to zbilja ne bi bilo ništa novo.
Mojih pola sata je isteklo.

2. IZJAVA – ARHIMED-PRALJKOV ZAKON

Da bih otklonio svaku dvojbu o tome zašto sam napisao – sastavio ovu knjigu, jest moja želja i htijenje dokazati da je za moje sudjelovanje u obrani od agresije na Hrvatsku i BiH 1991.-1995. vrijedio Arhimed – Praljkov zakon. Nikada, nigdje i ni na jednom susretu, ni na jednom sastanku ili skupu, bilo u Hrvatskoj bilo u BiH, za vrijeme rata 1991.–1995., nisam čuo da bi netko planirao, poticao, tolerirao, prešućivao ili na bilo koji drugi način zagovarao bilo kakvo nedjelo kažnjivo po bilo kojem pozitivnom zakonu.

Nisam to radio ni ja.

Prema pripadnicima svog naroda, u raznim prigodama, znao sam psovati i vikati preko i izvan svake civilizirane norme, pokatkad bi i udario nekoga, lažno sam se potpisivao kao general u HVO-u iako nikad nisam bio general HVO-a, zapovijedao sam nekim operacijama iako formalno nisam imao te ovlasti, prijetio sam činima i djelima koji nemaju pravno utemeljenje i slično tome.

Odgajali su nas i učili su nas ne govoriti o sebi, a posebice ne govoriti dobro i pozitivno o sebi, to nije pristojno i to se ne smije činiti.

U brojnim intervjuima i razgovorima, u vrijeme i poslije rata, nikada i nigdje nisam ni riječi prozborio o tome što sam dobro uradio i kako sam se ponašao u ratu.

A onda su počeli lagati sve više, konstruirati lažne svjedoke i lažne „ISTINE“ i tako su me DOVELI NA SUD KAO ZLOČINCA.

Sad mi je dosta, prelazim na prvo lice jednine, oslobođen svakog obzira spram tzv. građanske pristojnosti i

TVRDIM DA POSTOJI → ARHIMED-PRALJKOV ZAKON KOJI GLASI: PRALJAK URONJEN U RAT SMANJIT ĆE KOLIČINU ZLA U TOM RATU ZA JEDINICU “1 PRALJAK“

Ta jedinica sastoji se od

a) ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK

b) DNEVNE KOLIČINE VREMENA U KOJIMA TA ENERGIJA DJELUJE – 20h U PROSJEKU DNEVNO – SLOBODAN PRALJAK

c) STRASTI – ILI BRZINE SAGORIJEVANJA TE ENERGIJE – SLOBODAN PRALJAK

d) HRABROSTI – SLOBODAN PRALJAK

e) ZNANJA – SLOBODAN PRALJAK

f) IQ – SLOBODAN PRALJAK

U pojedinim pobrojanim elementima neki ljudi mogu imati bolje osobine od mene, npr. znanje i inteligenciju – ali nema ih puno i razlike ne mogu biti znatne,
ALI, NE PRIZNAJEM DA JE NETKO U TO VRIJEME IMAO OSOBINE KOJE BI ZBROJENE DALE VIŠE OD „1 PRALJKA“ – JEDINICE DEFINIRANE ARHIMED-PRALJKOVIM ZAKONOM.

Za učiniti više u tim vremenima i na tom položaju, trebalo je imati atribute Boga.

3. DVIJE TVRDNJE ZA KRAJ

KOMENTAR:

Optužnica je političko-pravna papazjanija, kupusište, ribolov svim vrstama mreža.

Optužnica je apsurdna i praktički neoboriva. Suci optužnicu prihvaćaju bez i najmanjeg uvida u njenu činjeničnu utemeljenost.

1. OPTUŽNICA JE PRAVNO SMEĆE

Usvajanjem takve optužnice, na Sudu se ne dokazuje krivnja, nego nevinost. Postupak traje 10, 12, 13 i više godina, jer se raspravlja o politici, povijesti, sociologiji, antropologiji,
lingvistici, socijalnoj psihologiji, skoro nimalo o pravnoj normi i kršenju te pravne norme, ratnog prava. Postupak košta znatno više od 100 x 106 dolara, i tko na kraju ima hrabrosti reći – NEVIN SI!

Suci pišu da „misle“, „uvjereni su s velikom vjerojatnošću“, znaju što su akteri mislili, načelo „in dubio pro reo“ pretvorilo se u nadglasavanje.

U mom predmetu suci su ubili činjenice, znanje, spoznaju, logiku, pravo i pravičnost.

2. PRVOSTUPANJSKA PRESUDA JE SMEĆE

 

Priručnik general -pukovnik Slobodan Praljak : 44 . RANJENICI A BiH, RANJENICI MUSLIMANI-BOŠNJACI PONAŠANJE HVO-a PONAŠANJE A BiH ČINJENICE

 

Prof. SLOBODAN PRALJAK, dipl.ing.
Kazališni i filmski redatelj – Akademija
dramske umjetnosti Sveučilišta u
Zagrebu
General-pukovnik Hrvatske vojske u
mirovini

Izdavač:

„Oktavijan“ d.o.o.
Radnička cesta 39
HR-10000 Zagreb
Republika Hrvatska
Urednik:
Nikola Babić Praljak
Grafička obrada: GENS94, Zagreb
ISBN 978-953-7597-14-6
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
000956547

 

Za portal priredio Daran Bašić / Herceg-Bosna Moja Domovina  – Hrvatsko nebo 

Komentari

komentara