Kako bi umanjili značaj Rezolucije, sarajevski političari poručuju, i to svi – od Bakira Izetbegovića do Reufa Bajrovića, da su principi federalizma o kojima se govori „nejasni“, „dizufni“, „zbunjujući“, pri tom zaboravljajući da je BiH i sad federalizirana i da rezolucija govori o uređenju kako budućih tako i sadašnjih odnosa među narodima u BiH. Konstitutivni narodi su i sada u federalnom odnosu. Ali nepravednom. I o tom govori Rezolucija.

Već više od 20 godina hrvatskom narodu u BiH i njihovom političkom rukovodstvu se podvaljuje kako ne znaju što žele. Godinama se poziva Hrvate da se odluče što žele od BiH, da izađu s konkretnim prijedlozima, da usvoje svoju strategiju, da ovo, da ono…

…………..Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

Naravno, riječ je o podvali onih koji bi najsretniji bili da u BiH žive „Bosanci katoličke vjeroispovijesti“. I ne, nije riječ samo o političkom Sarajevu, nego i o velikom dijelu međunarodne zajednice koja je suodgovorna za nekoliko pokušaja dekonstituiranja bosanskohercegovačkih Hrvata koji su se provodili kroz zadnjih 15-ak godina (Alijansa, Platforma, dva puta fenomen Komšić).

No, Hrvati ne samo da znaju što žele, nego su to i nebrojeno puta javno istaknuli, pisani su bezbrojni novinski članci, knjige, studije, istraživanja… Problem leži u tom što rješenja koja nude bh. Hrvati uvijek bivaju ignorirana ili glatko odbačena ako ih se uopće i registrira.

Hrvati žele Bosnu i Hercegovinu kao državu jednakopravnih konstitutivnih (tvorbenih) naroda i svih njenih građana. Državne granice ne dovode u pitanje, čak niti njenu dvoentitetsku strukturu. Žele fer izborni sustav koji će omogućiti svim konstitutivnim narodima da biraju svoje političke predstavnike koji će s predstavnicima druga dva naroda i ostalih tvoriti zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Izborni sustav mora biti takav da Hrvatima omogućava, pored izbora, i smjenu onih političara ili stranaka čijim radom nisu zadovoljni. Isto žele i za druga dva naroda i za nacionalne manjine.

Ipak, unatoč tomu što Hrvati za sebe ne traže ama baš ništa što druga dva naroda nemaju, bošnjačka politička elita njihove zahtjeve stalno ignorira a počesto i demonizira. Pa čak i po cijenu devastacije države BiH koju iz dana u dan gledamo kako propada.

No, sve bi se to moglo promijeniti usvajanjem Rezolucije o napretku BiH koju je jučer usvojio Europski parlament. Rezolucija kaže kako su našoj zemlji potrebne reforme, kako one socio-ekonomske tako i one ustavne te reforma Izbornoga zakona. Jasno se kaže i kako reforme trebaju biti provedene u skladu s principima federalizma, supsidijarnosti, legitimnog predstavljanja i decentralizacije. Ovo je sada postalo opće mjesto jer se iste stvari ponavljaju u rezolucijama o BiH već četvrtu godinu za redom.

Iako se iz Sarajeva pokušava minimizirati utjecaj i značaj ovog dokumenta, činjenica je da on predstavlja svojevrsne upute Bosni i Hercegovini o smjeru u kojem reforme trebaju ići.

Kako bi umanjili značaj Rezolucije, sarajevski političari poručuju, i to svi – od Bakira Izetbegovića do Reufa Bajrovića, da su principi federalizma o kojima se govori „nejasni“, „dizufni“, „zbunjujući“, pri tom zaboravljajući da je BiH i sad federalizirana i da Rezolucija govori o uređenju kako budućih tako i sadašnjih odnosa među narodima u BiH. Konstitutivni narodi su i sada u federalnom odnosu. Ali nepravednom. I o tom govori Rezolucija. Odnosi između tri naroda se moraju uskladiti s principima federalizma, a to je problem bošnjačkoj političkoj eliti.

Možda im, pak, pojam federalizacije ne bi bio “nejasan” da su smogli snage istinski saslušati ono što im Hrvati govore. O svemu onom o čemu se govori u Rezoluciji, Hrvati pričaju već 20 godina. Valja podsjetiti kako je prošle godine Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI)iz Mostara objavio studiju naslova  „Bosna i Hercegovina: Federalizam, ravnopravnost i održivost“ u kojoj je do u tančine razrađen model koji bi osigurao institucionalnu ravnopravnost konstitutivnih naroda.

S druge strane, političko Sarajevo, koje ne želi odustati od svojih hegemonističkih pozicija u Federaciji, svako spominjanje promjene statusa quo etiketira kao „podjelu Bosne“ i „daljnje etnoteritorijalne podjele“, koje oni, naravno, „neće dopustiti“.

To nam zapravo govori da bošnjačka politička elita još uvijek nije dovoljno zrela voditi državničku politiku i graditi BiH. Za sada se njihova politika svodi na održavanje stanja „zamrznutog sukoba“ i to očekujući kako će se hrvatsko pitanje (za koje političko Sarajevo tvrdi da je „takozvano“) riješiti samo od sebe. Uzdaju se kako će „biologija uraditi svoje“ i da će se bh. Hrvati jednostavno istopiti.

No, to je velikobošnjačka utopija. Biologija neće riješiti hrvatsko pitanje (koje je u suštini pitanje opstanka Bosne i  Hercegovine), nego će ga riješiti, za početak, reforma izbornog zakonodavstva koja će onemogućiti političku i institucionalnu hegemoniju bošnjačkih elita nad Hrvatima.

U prvom redu, mora se riješiti način izbora izaslanika u domove naroda, Predsjedništvo BiH te izbornih pravila za Mostar. Tek tad će se zaustaviti slobodan pad Bosne i Hercegovine kao države i stvoriti preduvjeti da se napravi korak ka ozdravljenju..

 

Jurica Gudelj /Dnevnik.ba/http://www.dnevnik.ba/Herceg-Bosna -Hrvatsko nebo

Komentari

komentara