Marija Dubravac: JUDINI SREBRENJACI (Krvnik Tito: Pustio sam Srbima neka se izdovolje nad Hrvatima).

  Godine 1946., kad grješni sinovi Josipa Broza učvrštiše sotonsku vlast, zatvarali su i ubijali svakoga tko im bijaše imalo sumnjiv. Zbog Judinih srebrenjaka, rodbinskih razmirica i posjeda, kukavice izdavahu čak i rođenu braću. U...

Marija Dubravac: BISERI (Mama, oprosti! Priča iz dijaspore)

    Pokojna moja mama imala je red skupocijenih bisera. Mlađa sestra i ja uporno joj postavljasmo isto dosadno pitanje - koja će od nas dviju naslijediti spomenute bisere? »Ona koja bude zaslužnija«, odgovarala je mama. Ljutih...

Marija Dubravac: KRVAVI USKRS (U sjećanje na hrabroga Ivu Baotića, sina Donje Mahale)

    KRVAVI USKRS (U sjećanje na hrabroga Ivu Baotića, sina Donje Mahale) Pred titovcem Ivo stoji, visoko mu gordo čelo; Niti trepće nit se boji, u dušmana gleda smjelo. Zašto bi se ikog boj’o kad ga štiti znak...

Marija Dubravac: USKRSNUĆE (Priča iz dijaspore. Isuse, uskrsnuo si Lazara, smiluj se i mojemu...

  U travnju, godine 1977., nedjeljom ujutro budila sam svojih četvero djece neka doručkuju, a potom ću ih spremati u crkvu. Došavši do krevetića mojega dvije i po godine staroga sina, Josipa, dočekalo me je...

Marija Dubravac: JEDAN BOŽANSKI POGLED (Priča iz dijaspore)

    Otkako znadoh za sebe, u kući moje obitelji Ime Božje bijaše nadasve veliko i sveto. Hrvatski sinovi hercegovačkoga krša, stoljećima vjerno slijediše stope katoličkih pradjedova čiju su pobožnost ponijeli u srcu širom kugle zemaljske....

Marija Dubravac: JEDNO LIJEPO ČUDO (isprošeno molitvama tete u đakovačkom samostanu).

  »Trudna sam dva mjeseca. Molim te oženi me. Ubiti ću se od stida pred roditeljima. U našemu srodstvu nitko tu sramotu nije učinio osim mene. Smisli se na dušu. Kako bi ti srcu bilo...

Marija Dubravac: ŠEPULJA (Mama, je li i mene donijela roda? Priča iz dijaspore)

    Moj mlađi sin ugledao je svijet zahvaljujući jednoj sićušnoj sivoj patki. Sedamdesetih godina, živeći na farmi, imali smo mnogo peradi. K njima se na ručak svraćahu ptice svih vrsta, a također i čopor divljih...

Marija Dubravac: GRJEŠNI VOĐA (Svi sveci i svetice Božje, molite za nas!)

  U doba »kad su stari svinje žirovali«, moje selo ubrajalo se je u najpobožnija sela slavonske ravnice. Imali smo nekoliko zavjetnih kapelica. Podigoše ih u čast pojedinim svecima naši dobri pradjedovi izmolivši od njih...

Marija Dubravac: SVETI JOSIPE, SMILUJ MI SE! (Priča iz dijaspore)

  »Uzalud ti prelijepo ime Sv. Josipa i uzalud potječeš od dobre obitelji kad ne držiš do svojega imendana niti se ikada moliš tome divnome svecu za sretnu smrt«, ponavljah mužu svakoga Josipova žarko želeći...

Marija Dubravac: DUGI, DUGI PUT (Gospo, koliko je još puta ostalo? Muke jedne žene)

  Dvadeset šest godina bijah svojemu mužu ništa drugo do li pokorna sluškinja, mučena, tučena, psovana i svakodnevno nazivana najsramotnijim imenima. S trbuhom do zubi radila sam najteže muške poslove. Ljudske riječi ne mogu izreći...

Marija Dubravac: CIGANSKA KĆI (Jao meni na sudu Božjem! Priča iz dijaspore)

  Učinila sam dvjema osobama teški grijeh. O njemu znaju samo pojedinci. Iako anonimno, želim taj grijeh iznijeti na vidjelo kako bi ostali roditelji bili pošteđeni Božje kazne zbog nevinih suza onih, čija srca ostadoše...

Marija Dubravac: SINE, OPROSTI MAMI! (Ženo, ženo, što si uradila? Priča iz dijaspore).

  Muž i ja živjesmo u malom zaseoku u Bosni, u prekrasnoj Božjoj prirodi kakvu mnogi nisu vidjeli. Dan i noć šumoriše oko naše kućice potoci i vodopadi. S brda i dola mirisala nam smreka...