Zar ćemo opet u zatvor zbog pjesme, ovaj put zbog ratne budnice Bojna Čavoglave , koja je dizala moral hrvatskim ratnicima?

    Ne tako davno za jedan ljudski vijek,  išlo se u zatvor zbog pjevanja pjesme Vile Velebita i  Ustani Bane !

    Ne tako davno, živo se sjećam kako je Vice Vukov  bio  proganjan  nakon što je 1967. na Krapinskom festivalu otpjevao pobjedničku pjesmu “Vužgi” i pri preuzimanju nagrade rekao da mu je “bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju”!

    “To je tvoja zemlja, tu sagradi dom,
    tu je stari temelj, tu na kršu tvom.
    Tuđin i oluje kidali su nju,
    al’ još uvijek tu je sve dok mi smo tu…”

    Volio je Hrvatsku, a to mu nije bilo dozvoljeno!
    Kažnjavanje, razapinjanje, prokazivanje i stigmatiziranje Vice Vukova zbog ljubavi prema Hrvatskoj  trajalo je više od 20 godina, od 1968. godine pa sve do raspada Jugoslavije uoči Domovinskog rata 1991. godine.

    Nije prošlo ni 25 godina od završetka Domovinskog rata i opet se proganjaju branitelji, proganjaju se pjevači,  proganja se zbog pisane riječi!

    Marko Perković Thompson proganja se kao i Vice Vukov!

    Kažnjavanje, razapinjanje, stigmatiziranje i zabrane zbog ljubavi prema Hrvatskoj! Jedini je pjevač kojemu je IDS-ova vlast zabranila nastup u pulskoj Areni i Puli. Četnici  ala Boro Drljača i  Bajaga  mogu uz pokroviteljstvo Istarske županije i Grada Pule nastupati po Puli , ali jedan hrvatski branitelj i pjevač ne!

    Jesmo li odbacili komunistički sustav? 

    Nažalost izgleda da nismo!

    Proganja se zbog pjesme, zbog ljubavi prema Hrvatskoj zbog hrvatskih znakovlja,  iako smo  po Ustavu RH odbacili komunistički sustav; “Na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkoga sustava i promjena medunarodnog poretka u Europi,”

    Da u Europi, ali ne u Hrvatskoj! Rezolucijom Vijeća EU 1481/2006 osuđeni su zločini komunističkih totalitarnih režima, koju je napominjem potvrdio i Hrvatski Sabor NN 76/2006, ali su je saborski zastupnici i yugokomunistički ostaci u vlasti,  brže zaboravili nego što su je potvrdili.

    Hrvatski Ustav je odbacio komunistički sustav, a netko ipak traži da ostanu komunistički simboli? Pa po čemu je onda taj sustav odbačen?

    Kako se onda mogu  zadržati  komunistički  simboli ? Odbačen politički ,ekonomski, društveni i svaki drugi komunistički sustav, a simboli ostaju. Zbog čega ? Kojom logikom? Budući da je komunistički sustav osuđen u Europi i u Hrvatskoj, simboli toga sustava ne mogu se upotrebljavati u demokratskom društvu. Jesmo li uopće demokratsko društvo pored ovih yugokomunista koji su se pretvorili u antifašiste, kao lijepa Princeza u žabu krastaču?

    Tko nas to neprestano vraća nazad?

    Zar nismo kao narod dovoljno žrtava podnijeli?

    Zar  treba još ?

    Jesu li svijesni ti yugokomunistički ostaci u vladajućim i državnim strukturama da se jedan narod ne može vječno gaziti?

    Jesu li vidjeli kako jedan razoružani goloruk narod pobjedi četvrtu po snazi Armiju u Europi? Jesu, jesu bili su svjedoci propasti njima  neprežaljene Jugoslavije i ništa nisu naučili?

    Imali su vlast, imali su oružje, imali su medije, imali su UDBU, KOS i petu kolonu i nisu uspjeli pobjediti!

    Vladajući imate i danas vlast, imate medije, imate nevladine udruge, imate Faktograf i manjine,  protiv vlastitog naroda, ali nemate ljubav, nemate vjeru, nemate obraza ni časti koju hrvatski narod ima za svoju domovinu Hrvatsku!

    Shvatite već jednom da je ovo država Hrvatska i da koliko god  vi yugokomunistički ostaci od Pučke Pravobraniteljice, Sudaca, Pupovca i Radina do Miletića, Beljaka i Mraka,  udarate po hrvatskom čovjeku to ćete izazvati samo kontra efekt, jer povratka na staro jednostavno nema, povijest se ne vraća.

    U svojoj yugokomunističkoj indoktrinaciji ne možete  razlikovati što je pozdrav značio u doba NDH i u doba Domovinskog rata. Od 1991. ZDS označava borbu za slobodu, borbu protiv tih vaših znakovlja, crvene zvezde petokrake na kapama JNA, koji su pod tom kapom klali, silovali i mučili hrvatske branitelje i civile, a HOS sa svojim znakovljem i usklikom ih je branio, iz tog razloga “hrvatski se dragovoljci ne mogu odreći svog pozdrava”.

    Pogon hrvatskih branitelja pripadnika HOS-a zbog njihova znakovlja( grb sa prvim bijelim poljem) zbog njihova pokliča (Za dom spremn) , je izravno negiranje Domovinskog rata, temelja Republike Hrvatske koji je u preambuli Ustava RH.

    Za dom spremni nije  zabranjen zakonom. Ne samo da nije zabranjen već je reguliran zakonom kao i sva obilježja i odore iz Domovinskog rata.

    Naime, Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji od 12. veljače 2013. u članku 2. stavak 1. precizirano je tko su to hrvatski branitelji iz Domovinskog rata.

    Članak 2. → Pročitaj Zakon

    (1) Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata.

    Dakle, zakonom je regulirano da su pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) hrvatski branitelji iz Domovinskog rata, a budući da su sve postrojbe imale svoja obilježja na odorama, tako je i HOS imao znak s natpisom “Za dom spremni” koji je bio i uzvik na postrojavanjima.

    Pravilnik Ministarstva obrane o vojnim odorama → Pročitaj Pravilnik, članak 18.

    Nadalje, člankom 18. Pravilnika o vojnim odorama (NN broj 58/11 i 113/11) propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata mogu u svečanim prigodama u OS RH i u prigodama službenog obilježavanja obljetnica vezanih uz događaje u kojima su sudjelovali u Domovinskom ratu ili na obljetnicama zbivanja iz Domovinskog rata nositi službene vojne odore, ako ih posjeduju, a mogu nositi i vojne odore iz Domovinskog rata.

    Ako sagledamo ovaj Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i pravilnik Ministarstva obrane o nošenju vojnih odora, a znajući kako izgleda odora i dijelovi odore HOS-a u Domovinskom ratu te da se na njima nalazi “Za dom spremni”, dolazimo do zaključka da su sva dosadašnja postupanja hrvatske policije i pravosuđa o oduzimanju predmeta, kažnjavanju na javnim skupovima zbog riječi “Za dom spremni” protuzakonita, a izjave naših političara ukazuju da ne poznaju zakone koje bi oni u najvećoj mjeri trebali štititi.

    Temeljem spomenutog zakona dolazimo do zaključka da je i presuda suda u slučaju Josipa Šimunića nezakonita jer tvrdnja suda da je pozdrav “Za dom spremni” ustaški, a ne osvrćući se na Domovinski rat, upravo je politička presuda koja se ne temelji na zakonima Republike Hrvatske!

    ‘Za dom spremni’ već je reguliran i zaštićen zakonima Republike Hrvatske

    Međutim što tim yugokomunističkim ostacima i njihovim nasljednicima znači Domovinski rat? Podsjeća ih na poraz, na gubitak njihove sjajne i bajne Yuge u kojoj su uživali sve moguće privilegije koje je hrvatski narod plaćao!

    I danas ih plaća i to neka imaju na umu. Plaća ih hrvatskim kunama, koje nitko od njih nije odbio kao podsjećanje na NDH, već uživaju u svim beneficijama koje im one nude za lagodan život. A taj lagodan život omogućili su im upravo hrvatski branitelji koji mnogi od njih o njihovim beneficijama mogu samo sanjati!

    Kao na primjer Rade Šerbedžija na Brijunima! Hrvatskim braniteljima nitko ne poklanja ni besplatan jednodnevni izlet na Brijune, a Šerbedžiji se samo iz proračuna IŽ ove godine isplatilo 200 000 kuna, a on stoluje na Brijunima 18 godina! E pa što je previše, je ipak previše!

    Zapitajmo se čemu silne žrtve, čemu strašno razaranje, čemu srpski logori, čemu još 1892 nestalih, čemu sve to kada nas  ti yugokomunistički ostaci ponovno progone. ponovno tjeraju u emigraciju, ponovno guše slobodu mišljenja i izražavanja, , slobodu pjevanja i slobodu korištenja hrvatskih znakovlja? Čemu?

    Hoćemo li i dalje sve to trpjeti i pružati drugi obraz za pljuskanje, ili ćemo se izboriti za život u  istinskoj demokraciji koja podrazumjeva ista prava većinskog naroda i manjina, mir, slobodu i blagostanje  bez obzira na stranačka, vjerska i manjinska opredjeljenja?

    Lili Benčik/Hrvatsko nebo

     

    Facebook komentari

    komentara