SVJEDOK VJERE BL. MIROSLAV BULEŠIĆ- SVJEDOK KRISTOV

    Istarskom svećeniku i hrvatskom sinu!
    SVJEDOK VJERE” MIROSLAV BULEŠIĆ- SVJEDOK KRISTOV”

    Natpis je na nadgrobnoj ploči koju su na Bulešićevu grobu podigli istarski svećenici na obljetnicu njegove smrti  24.kolovoza 1987 godine. u Svetvinčentu !

    Miroslav Bulešić rodio se 13.svibnja 1920 u  istarskom selu Čabrunići ,župa Svetvinčenat
    od roditelja Mihe i Lucije rođ Butković. Kršten je 23.svibnja u župnoj crkvi u Juršićima.
    Prve molitve i prve istine katoličke vjere naučio je iz molitvenika” Oče budi volja tvoja”
    kojeg je za potrebe hrvatskih vjernika u Istri u 19.stoljeću sastavio biskup preporoditelj
    Juraj Dobrila. Već u 10 toj godini Miroslav se opredjelioza sjemenišno školovanje.
    Nakon godinu dana pripreme u Gorici, ulazi u sjemenište u Kopru za šk.god 1931/32
    gdje boravi do 1939 godine. Nakon velike mature ,a na preporuku svećenika Ivana Pavića porečko-pulski biskup upućuje ga na studij u Rim na jesen 1939 godine.
    U Rimu boravi do proljeća 1943 god.gdje je studirao na Papinskom sveučilištu Gregorijani filozofiju i teologiju.
    Za njegovo uzdržavanje tijekom školovanja u Rimu pobrinuo se kardinal Bl.Alojzije Stepinac.
    Na proljeće 1943 god. na poziv porečko pulskog biskupa vratio se u Istru. Zaređen je za svećenika 11.travnja 1943 god. u župnoj crkvi u Svetvinčentu.
    O tom je događaju napisao u svom dnevniku “Moja majka,otac i braća su plakali ,a i mogli su, sin im je prestao biti njihova svojina i počimao je biti stvar Božja”
    Dva tjedna potom služio je mladu misu uz geslo” Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja!”
    Na jesen 1943 imenovan je župnikom u Baderni, gdje se zdušno trudio  u svom pastoralnom djelovanju U to vrijeme rata u Istri djeluju tri vojske:
    Njemci ,talijanski fašisti i istarski rodoljubi.
    Kao pravi katolički svećenik održao je univerzalnost. Poznata je njegova izjava :
    “Ja sam katolički svećenik i podjeliti ću svete sakramente svima koji ih zatraže i Hrvatu i Njemcu i Talijanu”  Tim je stavom stekao puno neprijatelja sa raznih strana.
    Primao je prijetnje na koje je odgovorio ” Moja osveta je -oprost”
    Neumorno je radio sa mladima na vjeronauku, organiziranjem pučkih misija oživljavanjem pobožnosti, navještanjem evanđelja.
    Nasuprot pogubnog veličanja Komunističke partije i obožavanja ” vođe revolucije Josipa Broza  Tita” ,Bulešić je na Veliki petak 1946 godine hrabro svejdočio sa propovjedaonice župne crkve u Kanfanaru:
    “Propeti Krist je naš Bog i naš Kralj.
    Crkva je naša Majka ,vjera je spas 
    naših duša i najveća dragocjenost i svetinja”
    Naravno da se njegove propovjedi nisu svidjele novoj komunističkoj vlasti , a napose Dini Zlatić, koja je bila predsjednik komunističke omladine u Istri. Dina Zlatić huškala je protiv Crkve i vjernika , a mnoge obitelji zavila je u crno, te je odgovorna za ubistva i nasilje nad vjernicima  u Istri.
    Ponovo su mu počeli prjjetiti,a na nagovor rodbine da ide u Italiju odgovorio je:
    ” U Italiji ima dosta svećenika,ovdje trebam ostati među svojim narodom.
    Ako me ubiju ,ubiti će me za Boga i vjeru”
    Za školsku godinu 1946/47 postavljen je za podravnatelja i profesora u Biskupskom sjemeništu u Pazinu. U Pazinu se zdušno posvećuje radu sa prvim generacijama sjemeništaraca.
    Istodobno se kao tajnik Svećeničkog zbora sv.Pavla odvažno i ustrajno zauzima za slobodu vjere i nesmetano djelovanje Crkve u novoj ,komunističkoj državi.
    Svim silama se trudi zaštititi mlade svećenike od nasrtaja komunističkih vlasti.
    Ulaže velike napore da sa svim istarskim svećenstvom putem Svećeničkog zbora sv Pavla pomogne biskupu Boži Milanoviću da u pregovorima sa Saveznicima dokaže kako u Istri živi hrvatski živalj.
    U to vrijeme komunisti su već zatvorili kardinala Bl.Alojzija Stepinca u Lepoglavu ,a tršćansko- koparskom biskupu Santinu otvoreno prijetili.  Bulešić je zrelo sagledavajući situaciju postao svjestan opasnosti koja mu prijeti.
    Riječko -senjski nadbiskup mons.Josip Pavlišić koji je tada bio sa Bulešićem u Pazinskom sjemeništu svjedočio je da se tri mjeseca prije smrti Miroslav Bulešić pripremao na mučeništvo. A sjemeništarcima je sam Bulešić rekao;” Biti svećenik znači- biti mučenik”
    U kolovozu 1947 god.Miroslav Bulešić ,kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv.Pavla,prati delegata Svete Stolice mons.dr.Jakoba Ukmara kod djeljenja sv.Potvrde u Buzetu i okolnim župama.
    Kako se u vrijeme rata nisu djelile sv.Potvrde bilo je puno kandidata po svim župama.
    U subotu 23.kolovoza 1947.godine,kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu sa namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio
    Svetohranište i rekao im; “Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga”
    Dakako da su ti razulareni komunisti puni mržnje prema vjeri i Katoličkoj crkvi spremali osvetu ,kada im u Buzetu naum nije uspio.
    Slijedeća Krizma održavala se u Lanišću 24.kolovoza 1947. godine i na upit da li se boji Bulešić je odgovorio; “Samo jedamput se umire”  i nije htio odustati od Krizme.
    Nakon završetka Krizme upali su zločinci u župni dvor i Miroslava Bulešića nožem
    ZAKLALI u hodniku . Bili su to Slavko Sanković (koji je zaklao svećenika Bulešića), Elvis Medica, Srećko Brajković i Josip Božić koji su priznali svoje sudjelovanje u napadu na župni dvor proglašeni su krivima, ali ne zbog zločina nego zato što su “nasjeli na provokaciju” župnika Ceka i “narušavali javni red i mir”. Ubojica Sanković je oslobođen (jer sud je zaključio kako je “u općem metežu slučajno zadao smrtne udarce svećeniku Bulešiću”), a ostali su osuđeni na kazne od 3 do 5 mjeseci zatvora.
    Mons.dr Jakoba Ukmara teško su pretukli i ostavili u lokvi krvi misleći da je mrtav.
    Tražili su zatim župnika ali ga nisu našli ,jer se negdje sklonio.
    Bulešićeva krv poprskala je zid predsoblja župnog ureda i prema riječima očevidaca osjetivši da umire zazvao je;” Isuse primi dušu moju”
    Tadašnje vlasti nisu dopustili da ga se pokopa u Svetvinčentu ,bojali su se da se cijela Istra ne digne na noge, .već je uz stroge mjere po sakrivećki pokopan u Lanišću.

    ” Drugi dan smo si mi svećenici u Sjemeništu odrezali svaki po jedan komadić Bulešićeve krvave košulje i spravili kao svetu uspomenu na našeg mučenika, koji je radi vjere izgubio život” ispričao je vlč. Ivan Krajcar, koji je uzeo komad kolara bl.Miroslava Bulešića.

    Tek su 2003 njegovi posmrtni ostaci preneseni u župnu crkvu u Svetvinčentu, gdje se i danas štuju.
    Tako je ,mučeništvom za vjeru i slobodu djelovanja Katoličke crkve ,završio svoj zemaljski život Miroslav Bulešić.
    Tadašnji papinski nuncij u Jugoslaviji rekao je poglavarima u Pazinskom sjemeništu:
    “Vi ste više dobili smrću tog mladog svećenika ,nego što ste izgubili ,jer ste dobili sveca i mučenika”
    Taj se isti nuncij ustao i poklonio nadbiskupu Stepincu dok je ulazio u komunističku sudnicu.
    28.rujna 2013 u velebnoj Pulskoj Areni pred 17 000 ljudi proglašen je Miroslav Bulešić Blaženikom!

    Iz Duhovnog dnevnika Bl. Miroslava Bulešića;

    Među ljudima nema ljubavi, nego mržnje i prezira. Svi se straše istine, svi je skrivaju, dapače more u svojoj nutrini, jer ih svijet straši. Nema prave istine na svijetu. Jedina prava istina si Ti, o Bože, koju ljudi neće da spoznaju. Čuo sam danas kako Te djeca zanemaruju, pače i vrijeđaju. Što je to? Ta što može čovječanstvo; opstojati bez Tebe i protiv Tebe raditi?  Jadni čovječe, kamo god tučeš glavom, gdje išteš mir i veselje i blagostanje! Bez Tebe, o Bože, nema ništa. Tko je uza Te, on ima sve!

    Lili Bencik/ Hrvatsko nebo

    Facebook komentari

    komentara