Papa Franjo kontra Svetog oca pape Ivana Pavla II. Wojtile

    Možda nikada u dvije tisuće godina povijesti Katoličke crkve ni jedan papa nije se našao
    raspet između neba i zemlje, poput pape Franje.
    Brojni pape kroz povijest, često zbog svjetovnih razloga poduprtih moćnicima ovoga
    svijeta, bili su u dilemi prihvatiti nešto što nije u skladu s Isusovim naukovanjem, ali su
    ipak radije žrtvovali samoga sebe na bilo koji način, počevši od ugleda i papinskog
    dostojanstva i sl. pa sve do ugroze vlastitog života, samo da bi se ostalo na strani dobra i
    vjere.
    Ne samo pape predšasnici, već na tisuće svećenika i biskupa kroz povijest držali su se
    one Isusove maksime;
    „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje
    u mene, neće umrijeti nikada.” (Ivan 11,25.26).
    Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi moga imena, naći
    će ga“. I zato su postali sveci, uzdizano na čast oltara.
    Čitajući međugorske brojne Gospine poruke, dalo se isčitati da se ovdje vodio, i još
    uvijek se vodi, pravi antimarijanski rat prioritetno u duhovnom smislu, ali koji se je
    odražavao i materijalno, razaranjem brojnih svetišta, kao objekata brutalnim
    agresorima od najveće “strateške“ vrijednosti.
    Sve poruke su beziznimno stilski iste, što znači da ih je izrekla jedna te ista osoba. Kako
    su djeca (vidioci) odrastali, poruke su postajale sve snažnije i misaono dublje.
    U Međugorju je izraslo gigantsko marijansko stablo koje gotovo da nadmašuje i sami
    Vatikan. To stablo je krcano duhovnim plodovima od prvog dana ukazanja pa sve do
    danas. Ima i materijalnih plodova, ali oni su sporedni, dominiraju duhovni plodovi koji
    postaju baština cijeloga svijeta.
    Nazivati Gospu, koja se na samom početku ukazanja predstavila kao Nebeska Kraljica
    mira, „poštaricom“ koja svaki dan šalje poruke ili ne priznavanje istoj da je Isusova
    majka, je pitanje osobne kulture vjerskog ophođenja, koja ne bi bila primjerna ni znatno
    nižoj razini klera da tako nešto javno izgovara.
    Tko ima oči neka vidi, tko ima uši neka čuje! – Nakon tih izjava Pape pojavilo se, samo u
    Hrvatskoj, na tisuće i tisuće nepriličnih komentara na Internetu i društvenim mrežama
    kojima se pljuje po Gospi Međugorskoj, nanoseći joj silnu nepravdu i uvrede koje čovjek
    nikada ne može zaboraviti, a pogotovo oprostiti, „Oče oprosti im jer ne znaju što čine“ –
    izdišući na križu govorio je Isus
    Sve sami vulgarni tekstovi, a svi se pozivaju na riječi pape Franje. Čini se da je time
    prešao Rubikon i više mu nema povratka. Prestrašno! A što se tek događa po cijelom
    svijetu, to možemo samo pretpostaviti kakve su vulgarnosti pokrenute. Neka nam dragi
    Bog pomogne. „Vlast tmine, razduha, Belzebula, buha“ rascvjetala je po cijelom svijetu s
    nesagledivim posljedicama.
    „Poštarica“ svaki dan šalje poruke?! A što će tek biti kad počne slati pakete?! Probuđen
    je najveći osinjak mržnje i psovke prema vjeri i crkvi, a posebno Gospi kao Isusovoj

    majci, i to nažalost s najvišeg crkvenog vrha, možda nesvjesno. Bilo kako bilo
    normalnom kršćaninu je sve to nerazumljivo i zbunjujuće. O tome je i te kako trebalo
    voditi računa.
    U kontekstu ovoga moram spomeniti i našeg blagopokojnog Stepinca. Kad je Poncije
    Pilat ustvrdio za Isusa – da na ovome čovjeku ne nalazi ni najmanje krivnje, pa ipak ga je
    predao da o njegovoj krivnji ili nekrivnji odluče oni koji su tražili Isusovu smrt.
    To je takav i papa i čovjek, poput Poncija Pilata, papa Franjo je predao (možda
    dobronamjerno, ali najnovijim činom očito i namjerno) blagopokojnog Alojzija Stepinca
    da mu još jednom sude oni koji su bili idejni začetnici i podupiratelji svega što je protiv
    postojanja bilo kakve hrvatske države, pa podržavatelji i rata protiv Hrvatske, duhovni
    tvorci agresije laži na Hrvatsku, a posebno na blagopokojnog blaženog Stepinca. Predao
    ga je u ruke onih koji mu žele, ne samo fizičku, već i duhovnu smrt. To papa Kristove
    ljubavi nikada ne bi napravio. Srpska pravoslavna crkva je duhovni pokretač ratova na
    teritoriju bivše Jugoslavije. Sklona je nevjerojatnoj laži, da to normalan čovjek ne može
    shvatiti.
    Papa je došao iz dalekog svijeta, samog juga Argentine, i ne može imati spoznaju o
    Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nije riječ o pravoslavnoj crkvi poput one u Rusiji, Bugarskoj,
    Grčkoj i slično, već je riječ o crkvi koju nazivaju Svetosavskom, po svome prvom
    osnivatelje te crkve. U toj “crkvi” među njenim svecima ima ih koji su čisti zločinci i
    ubojice, jer njoj nije netko svetac po kriterijima morala, ljudskosti i svih onih drugih
    faktora koji nekoga čine svetim. Najčešće je kriterij po nacionalnoj osnovi, koji je heroj u
    bitkama , pridonio prosperitetu države i sl .
    Alojzije Stepinac po svome djelovanju bi ponajprije trebao biti srpski i židovski svetac,
    jer se u teškim vremenima najviše brinuo upravo o te dvije kategorije ljudi.
    U Srbiji, već gotovo sto godina laž je dignuta na najviši nivo nacionalne ideologije. Njihov
    književnik Dobriša Ćosić, kojeg nazivaju i ocem domovine, napisao je sljedeći Manifest
    laži kojima se srbijanska država, ali nažalost i Svetosavska crkva obilato služi, a najviše
    protiv Hrvata s ciljem da im ugrabe njihove teritorije koje Hrvati drže još od stoljeća
    sedmog.
    Manifest laži Dobrice Ćosića:
    „Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz
    stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog
    slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo
    stvaralački, maštovito, inventivno.“
    -„Laž je srpski državni interes.“-
    „Laž je u samom biću Srbina“.
    -„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
    -„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“

    Irinej, patrijarh Srpske svetosavske crkve, nebrojeno puta smo to vidjeli na TV ekranima
    na njegovim misama izgovarao je takve riječi laganja o Hrvatima, o Hrvatskoj, koju
    nikada nije spomenuo imenom, već je govorio o pokrajinama., o blaženom Alojziju

    Stepincu, on je nevjerojatno vješt u laži, u skladu s njihovom ideologijom službenog
    laganja kao državnog interesa.
    Papa Franjo ga drži za velikog čovjeka i patrijarha, kojemu sve vjeruje, a kad bi se samo
    malo potrudio vidio bi da je riječ o jednom najvećih sljedbenika manifesta laži. Kao
    takav po papi Franji on treba suditi o svetosti blaženog Alojzija Stepinca.
    Ništa zato, Bog zna što radi – bolje je da papa Franjo ne kanonizira blagopokojnog
    Alojzija Sepinca, već će to učiniti neki drugi papa koji će biti dostojan tog čina. Alojzije
    Stepinac je bio najveća svjetlost u cjelokupnoj tami Drugog svjetskog rata.
    Papa Ivan Pavao II: dva puta se našao na njegovom grobu i poklonio se njegovoj svetosti,
    jedinoj i najjačoj luči u tim tamnim vremenima u Europi.
    Što bi na to sve rekao njegov predšasnik Svetac Ivan pavao II Wojtila.
    Mile Prpa

    Facebook komentari

    komentara