Ne treba nam povjerenstvo za spomenik Pusićkinom djedu, ubojici Angjelinoviću, treba nam samo šarafciger, hrvatski – odvijač

     

     

    “Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim”

    Izjava je Grge Budislava Angjelinovića nakon što je prvi skočio na mitraljez i otvorio vatru na mirne i nenaoružane prosvjednike, uz koje je išla i glazba, a koji su tog krvavog 5. prosinca 1918. prosvjedovali zbog nasilne aneksije Hrvatske, aneksije koju su okupatori zvali Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.

    Da je bilo riječ o prijevari i nasilnoj aneksiji danas je opće poznato, tada su argumenti kojima se dokazivalo da nije riječ ni o kakvoj prijevari bili metak i robija.

    Uglavnom, toga strašnoga 5. prosinca 1918. Trgom bana Jelačića tekli su potoci hrvatske krvi. Navodno je i službeno ubijeno 13 ljudi od toga 9 vojnika i ranjeno 17, od kojih 10 vojnika.

    To je ono što je službeno priznato, no Trg je prema kasnijim prepričavanjima bio prepun tijela, a bilo bi pravo čudo da gospodari laži nisu desetorostruko, po običaju, umanjili broj hrvatskih žrtava, za njihove ide obrnuto.

    Grga Angjelinović odigrao je ulogu koju je odigrao i postao simbol krvavog orjunaškog izdajnika i krvoloka koji se ponosi pokoljima prosvjednika Hrvata za svoje gazde iz Srbije.

    Vesna Pusić unuka Grginog brata Danka, onog poznatog četničkog pobratima Danka Angjelinovića koji je bio dugogodišnji prijatelj i suradnik Mihajlovićevog najbližeg suradnika Đure Vilovića i član četničkog štaba vojvode Birčanina, sve skupa podržavali su ih Talijanski fašisti.. Zoran Pusić je također unuk Dankov, onaj Zoran Pusić što se opija na proslavama genocida i konačnog rješenja Hrvata u Srbu i okolici, taj Zoran Pusić opija se i urla pozdrave koje su urlali oni koji su genocid i izvršili, dok igra kolo na kostima mrtve djece i civila poklanih u Srbu samo zbog toga što su Hrvati i zbog pljačke i okupacije prelijepe zemlje Hrvatske.

    A sestra Vesna Pusić je ona koja je nanijela nemjerljivu štetu Hrvatskoj izjavama da je Hrvatska vodila agresorski rat u BiH i koja je gdje je stigla svjedočila protiv Hrvatske sa najviših dužnosti, da tragedija bude veća.

    Ta ista Vesna Pusić iznijela je svoje mišljenje o pokoljima nekoliko stotina tisuća ljudi na Križnom putu riječima:

    “Nisu svi nevine žrtve već nisu sudskim procesom proglašeni krivim.”

    Dakle, osoba koja veliča ratne zločine (samo za usporedbu – Mussolini koji je simbol fašizma pobio je oko 250 000 ljudi, dok je zločinac Tito pobio najmanje 570 000) i koja se ne libi prijeći crtu koju normalni ljudi nikad ne prelaze dosjetila se kako rješiti pitanje spomenika palim hrabrim hrvatskim vitezovima HOS-a.

    Ona je to zamislila ovako:

    “Dakle, što će nam Povjerenstvo? O čemu će ono odlučivati? Treba nam šarafciger, a ne Povjerenstvo.”

    Nova je ovo umotvorina Vesne Pusić, unuke dede Danka poznatog četnika i brata Angjelinovića krvavorukog. Vesna bi to sve po kratkom postupku, poput dede Grge Angjelinovića koji je prvi ponosno skočio na mitraljez i pobio nenoružane prosvjednike i civile samo zato što su voljeli Hrvatsku, tako bi isto danas Vesna Pusić jednostavno i bez ikakvih problema u prah i pepeo skršila spomenik za 11 palih hrvatskih branitelja i heroja.

    Ne pada jabuka daleko od stabla i nije nikakvo čudo kad Zoran Pusić ostrašćeno slavi pokolje nekoliko stotina na užem i nekoliko desetaka tisuća Hrvata na širem području Srba – djece, žena, staraca, nenaoružanih muškaraca, pečenje svećenika Juraja Gospodnetića na ražnju…

    Samo mala digresija: 1945. ugašen je Udbinski dekanat jer od 14 500 katolika nije ostao gotovo nitko živ.

    Pa kako takva dostignuća ne slaviti, kako ne urlati od sreće i oblijevati se alkoholom naručujući pjesme uz koje se Hrvate klalo?

    Sestra pak kao veliki antifašist i škola dede krvavorukog jednostavno opravda pokolj nekoliko stotina tisuća ljudi vlastitom presudom “krivi su, samo nisu suđeni”.

    Mala digresija 2: Kad bismo mi Hrvati bili ovog mentalnog sklopa onda logikom Angjelinovića krvavorukog, Danka četnika i Vesne Pusić, dostojne nasljednice krvavorukog, mi smo Hrvati trebali pobiti svih 250 000 Srba u kolonama, u Oluji.

    Naime, krivi su oni bili, samo im nije dokazano, a takav mali detalj doista je nebitan kad ubijaš ljude u stotinama tisuća, Angjelinović-Pusićima naravno, dok je nama Hrvatima život ipak vrijedniji i nismo slijedili Angjelinović-Pusić smrtonosnu i krvavu logiku.

    Stoga, drugarice Vesna Pusić, uzmi šarafciger, koji mi Hrvati zovemo odvijač, i riješi prvo spomenik manijakalnog krvoloka i ubojice Grge Budislava Angjelinovića i svoga djeda Danka četnika, a tek onda možemo početi razgovarati o tome što ti točno smeta oko spomenika palim hrvatskim herojima?

    Facebook komentari

    komentara