NAKON VUKOVARA I ŠKABRNJE

    Nakon Vukovara i Škabrnje!
    Tolika je plima emocija da je teško srediti dojmove nakon jučerašnjeg dana.
    Iznad svih prevladava ogromna tuga zbog teških patnji koje je hrvatski narod podnio kroz stoljeća na putu prema slobodi.
    Ogromna količina zločina i strahote ,na koje su sve načine ljudi mučeni i ubijani dovela me pred zid ,gdje  nema dalje,nema poimanja,nema shvaćanja, da čovjek čovjeku može takvo što učiniti i nastaviti dalje živjeti .
    I ne samo živjeti nego biti zadovoljan sa učinjenim ,uživati u spoznaji da je zlo učinio!
    Zlo učinio bez trunka kajanja,bez samilosti,bez suosjećanja kao čovjek prema drugom čovjeku.
    A Bog nam govori da treba oprostiti!
    Komu oprostiti,kako oprostiti kada zločinac ni ne traži oprost?
    On uživa u svom zločinu i počnio bi ga opet i opet i opet nanovo!
    Ne ,ja oprostiti nemam komu !
    Oprosta nema ni prema zločincu ,ali ni prema vlasti koja je iskazala totalnu nebrigu i ignoranciju za patnje svoga vlastitog naroda!
    E tu me već obuzima osjećaj gnjeva ,a ne tuge!
    Prema vlasti kroz svih 25 godina hrvatske samostalnosti sve više me obuzima gnjev!
    Gnjev zbog ignorancije,
    gnjev zbog nečinjenja i
    gnjev zbog beščutnosti prema vlastitom narodu i njegovim patnjama i njegovoj žrtvi.
    Gnjev zbog toga što su na vlasti upravo zahvaljujući toj patnji i toj žrtvi vlastitog naroda!
    Gnjev zbog nedostatka odgovornosti prema tom istom narodu ,zahvaljujući kojem uživaju sve blagodati koje im je on omogućio ,a koje u isto vrijeme taj narod sam ne uživa.
    Gnjev što ta vlast još produbljuje i povećava patnju svog vlastitog naroda ,koji ih je birao!
    Kakva je to vlast?
    Kakvi su to ljudi u toj vlasti?
    Kakva je to beščutnost ?
    Kakva je to oholost?
    Kakva je to neodgovornost?
    Kakvi smo mi mazohisti kao narod , koji sve to mirno i šutke podnosimo?
    Zar doista još sami sebe kažnjavamo i žrtve smo po tko zna koji puta?
    Do kada moj narode???

    Facebook komentari

    komentara