Komunizam je majka fašizma

    KOMUNIZAM JE MAJKA FAŠIZMA

    Kod nas su SDP- ovcima, usta puna samohvale i promoviranja sebe i svoje stranke, kao naprednih, dok sve ono sto nije istog misljenja i stavova, osuđuju, vrijeđaju i nazivaju nazadnim i fasistickim. Kao što je poznato iz povijesti, politička ljevica je za sve vrste građanskih i ljudskih prava i sloboda ljudskog roda, za prava žena, manjina, za nacionalna prava, za potlačene i siromašne, za radnička prava, i za slobodu javne riječi. Međutim, kad dođe na vlast, za nju prava i slobode više ne postoje, nego vrijede neka druga pravila poput pravila da je zlo u biti dobro, a dobro da je zlo! To je način mišljenja boljševika i Lenjinove propagande iz koje je nastala i fašistička propaganda u Goebbelsovom stilu.Da je fašizam nastao iz komunizma je znanstveno utvrdio bivši komunist i sudionik revolucije iz 1917. godine, njemački povjesničar William S. Schlamm, koji je nakon životne zablude, u koju ga je odvela Oktobarska revolucija, postao krajem dvadesetih godina 20. st. anti-komunist, i demokrat, poznat po svojoj knjizi o političkoj povijesti Njemačke od 1871. do 1971. u kojoj je dokazao, da je nacional-socijalizam (njemačka varijanta fašizma) nastao iz boljševizma, i da je Hitler pretočio pan-slavenski boljševizam u pan-germanski kalup nacional-socijalizma. Na koncu, rasističku teoriju Friedricha Engelsa, Karla Marxa, i Adolfa Hitlera su sva trojica crpila iz Hegelove filozofije o „manje vrijednim nedržavotvornim“ narodima, i „više vrijednim državotvornim“ narodima.Ispravno je jedan komentator tijekom blagoslovljenog posjeta Judith Reisman Zagrebu primijetio, kako ju je ljevica dočekala u „maniri fašističke promidžbe“, navodeći kao primjer totalitarnog obrasca izvješćivanje režimskih medija o njenom posjetu tako da se na način fašizma i komunizma prezentiralo javnosti što su govorili protivnici doktorice Reisman, a ne što je govorila ova vrsna znanstvena istraživačica o dekadentnom Kinseyu i njegovim para-znanstvenim uratcima seksualne indoktrinacije nastala u stilu nehumanih „istraživanja“ doktora Josepha Mengelea u ‘Auschwitzu’.Opravdano se javnost zgraža nad takvim neobjektivnim izvještavanjem režimskih medija i novinarskih ‘aparatčika’ u funkciji cenzure, i širenja govora mržnje.RTL televizija je gospođu Judith Reisman nazvala „kvazi-znanstvenicom“, a ostali mas-mediji da je „kontroverzna“ znanstvenica. Time su taktikom da je „napad najbolja obrana“ htjeli zataškati činjenicu da je Četvrti modul kukurikuluma „zdravstvenog odgoja“ temeljen na seksualnoj indoktrinaciji, i na kvazi-znanstvenim pokusima pedofilskog mučitelja Alfreda Kinseya.U jeci kulminacije anti-semitskih napada ljevičarsko-liberalnih krugova iz eks-komunističkog milieua na borca za ljudska prava Judith Reisman, koju se nepošteno optuživalo da navodno nije znanstvenica, stigla je još jedna vijest, i to o tome da je Anto Đapić izbačen iz Hrvatske stranke prava.Na prvi pogled nepovezane vijesti iako imaju i te kako toga puno zajedničkog, a to je medijska cenzura, što je opasna pojava u jednom društvu koje tvrdi da je demokratsko, čak i liberalno-demokratsko, što bi trebalo kao značiti još jednu višu stubu demokratičnosti, iako liberalna demokracija nema veze s demokracijom nego s ideologijom liberalizma koja je i uzrok pojavi totalitarnog komunizma, koji je pak uzrok pojavi totalitarnog fašizma i nacizma!O čemu se radi?Mediji su prešutjeli da je Anto Đapić po drugi puta isključen iz članstva Hrvatske stranke prava.Istina jest, da je ovaj uzurpator prvi puta izbačen iz Hrvatske stranke prava u ljeto 1993. godine, a njegovo isključenje je potvrđeno na 2. saboru Hrvatske stranke prava u veljači 1995. godine.Da bi se prikrila činjenica kako je državnom „arbitražom“ ili državnim udarom stranka HSP oteta u rujnu 1993. i predana u ruke njezinim, iz stranke isključenim, uzurpatorima, medijska javnost govori samo o Đapićevom zimskom isključenju iz stranke 2013. godine.O njemu RTL televizija ne govori kao o „kvazi-znanstveniku“, iako je krivotvorio magisterij. Anto Đapić nije „kontroverzan“, dok Judith Reisman jeste „kontroverzna“. Zanimljivo.Druga stvar koja je zanimljiva, neki medijski komentatori koji su prilikom posjeta dr. Judith Reisman s pravom ukazali na medijsku cenzuru i režimsku pozadinu napada na nju, koja je zbog toga u šoku rekla u Zagrebu, da „nigdje nije vidjela toliko nasilnika kao u Hrvatskoj“, „zaboravljaju“ da je identična hajka postojala i devedesetih godina na Dobroslava Paragu i Hrvatsku stranku prava, jer je boljševički obrazac obračuna s politički nepodobnim osobama i pojavama bio u hrvatsku javnost i samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku implementiran iz bivše Titove Jugoslavije, i to dolaskom na vlast Hrvatske demokratske zajednice koja se tim obrascem propagande koristila od 30. svibnja 1990. godine.O tome svjedoče prosvjedna pisma dopredsjednika Hrvatske stranke prava, Ante Paradžika, upućena glavnom ravnatelju Hrvatske radio-televizije, Antunu Vrdoljaku, kojemu se žalio na politiku cenzure Hrvatske radio-televizije protiv Hrvatske stranke prava i njezinog političkog vrha s predsjednikom Dobroslavom Paragom.Ante Paradžik nije nikada dobio pravo nastupa na Hrvatskoj radio-televiziji, a Dobroslav Paraga samo i isključivo silom zakona, kada je kao predsjednički kandidat imao pravo na jedan TV-nastup na Hrvatskoj televiziji, dok su s predizbornih skupova Hrvatske stranke prava režimski mediji izvještavali 1992. kao i danas – u stilu fašističke ili komunističke propagande – sve najgore o ideološkom protivniku! Paraga je tako oklevetan da je navodno „fašist“, da je navodno „agent Cije“, da je navodno „agent Mossada“, da je navodno „ustaša“, čak da je navodno „ustaša koji voli Srbi“ i slične gnjusne objede, s tim da treba reći, da Paraga nije ni bio protiv Srba, nego protiv velikosrpske politike, i zahtijevao je lustraciju bivših komunista i udbaša, te se borio za dignitet bleiburških žrtava komunizma, i kažnjavanje partizanskih ratnih zločinaca, uz to što je tražio uvođenje Financijske policije, jer je već tada nastao grabež u tzv. privatizaciji i pretvorbi, te se borio za demokraciju, slobodu, ljudska prava, i nezavisnost za Hrvatsku, i odlazak Unprofora, i oslobađanje zemlje od velikosrpske okupacije.Stanje se nije popravilo ni nakon rata, naime, 1998. godine, kada se progonjeni pravaški prvak vratio iz službenog posjeta Washingtonu, gdje je govorio i svjedočio u američkom Kongresu, isto kao i Judith Reisman, naime, o ljudskim pravima, održao je u Zagrebu press-konferenciju s koje je izvještavala Hrvatska televizija, ali samo kako:U središnjoj emisiji vijesti, Dnevniku, puštena je snimljena slika s tiskovne konferencije predsjednika stranke HSP 1861., Dobroslava Parage, ali ne i ton, dakle, hrvatska javnost nije čula što je Paraga uopće rekao, ali je čula što su o njegovom posjetu Washingtonu komentirali njegovi protivnici iz Hrvatske demokratske zajednice, i Socijaldemokratske partije, Vladimir Šeks, i Zdravko Tomac. Naravno, komentirali su sve najgore o njemu, a Paraga nije imao priliku da se od takvih kleveta obrani, odnosno da na televiziji demantira neistinite informacije o njegovoj politici. Da se podsjetimo što je borac za ljudska prava, Dobroslav Paraga radio u Washingtonu, 1998. godine:Svjedočio je pred američkim Kongresom o političkom stanju u Hrvatskoj, i stanju ljudskih prava, i bio primljen od vodećih kongresnika i predsjednika najvažnijih parlamentarnih odbora za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku, na osnovi čega je nastalo pismo predsjednika Clintona vladi Republike Hrvatske i predsjedniku Tuđmanu, u kojemu se traži da vlasti Republike Hrvatske vrate Dobroslavu Paragi natrag „otetu“ Hrvatsku stranku prava, i da se u Hrvatskoj provedu demokratske reforme, i stvore uvjeti za slobodu medija, dakle, sve ono što je Europska komisija zahtijevala poslije od Sanaderove koalicijske vlade, osim što Bruxelles nije tražio da se oteta Hrvatska stranka prava vrati njezinom članstvu, jer to EU-birokratima ne odgovara. Isti takav prijedlog u četiri točke zahtijevan je u rezoluciji broj 375 od 2. ožujka 1998. koju je afro-američki kongresnik g. Ed Towns predložio Donjem domu saveznog parlamenta Sjedinjenih Američkih Država. Afera „Monika Lewinsky“ i suđenje predsjedniku Clintonu u Kongresu zaustavilo je izglasavanje navedene rezolucije o Hrvatskoj u kojoj se u njezinome naslovu izričito navodi da „U.S. Congress podupire napore Dobroslava Parage da se u Hrvatskoj stvore uvjeti za demokraciju i poštivanje ljudskih prava“.U Hrvatskoj, međutim, ni 14 godina nakon predložene rezolucije broj 375 nema demokracije ni ljudskih prava, u što se uvjerila i današnja navodna desnica (HDZ i ostali), iako se radi o lažnoj desnici koja govori o cenzuri samo kad je ona pod cenzurom.Međutim, ako će izvuč pouku iz nemilih događaja u vezi posjeta Judith Reisman, onda će se sjetiti kako je ona – navodna desnica – cenzurirala i uništila desnicu u Hrvatskoj – personificirana u Dobroslavu Paragi, ali srećom uništenje nije provela do kraja u djelo, što znači da ima priliku popraviti situaciju, ali ne s hinjenim strankama s pravaškim predznakom koje o Paragi šute kao zaliveni.Onda kao i danas je vlast odbila dijalog (od Crkve ponuđeni dijalog u svezi Četvrtog modula Kurikuluma), naime, i Paraga je ponudio dijalog predsjedniku Tumanu, i to svojim izaslanstvom u središnjcii Hrvatske demokratske zajednice, 30. prosinca 1999. godine, ali predsjednik Tuđman i HDZ su odbili dijalog, i umišljeno nastavili po starom, čiji je rezultat bio ponovni dolazak na vlast nekoć komunističkog ideologa, (pored Stipe Šuvara), Ivice Račana, na izborima od 3. siječnja 2000. godine, naime, HDZ nije bio voljan ukinuti cenzuru na Hrvatskoj televiziji protiv Dobroslava Parage i stranke HSP 1861. Danas je sve isto, samo što protuustavnu cenzuru provodi HDZ i SDP na rede. Na Balkanu ništa novog….

    Facebook komentari

    komentara