KOME SMETA LJUBAV PREMA RODNOM KRAJU I DOMOVINI?

     

    MARIA DUBRAVAC HRVATSKA PJESNIKINJA IZ AUSTRALIJE, POZNATA PO VELIKOM OPUSU PJESAMA IZ LJUBAVI ,POSVEĆENIH HRVATSKOJ DOMOVINI I HRVATSKOM NARODU, NA METI JE ONIH KOJIMA OČITO SMETA UPRAVO TA NJENA LJUBAV.

    FACEBOOK JOJ JE BLOKIRAO PROFIL NA 30 DANA!

    KOME SMETA LJUBAV PREMA RODNOM KRAJU I DOMOVINI ?

    Maria Dubravac Stažić rođena je 1949 godine u selu Štitar, koji pripada županjskoj Posavini, između Babine Grede i Županje, uz rijeku Savu. Selo Štitar poznato je po bogatoj seljačkoj tradiciji, tamburici i tamburašima, velikom blagu u narodnim pjesmama, šlingerajima, ljepoti dukata i narodnih običaja.

    To je kraj u kojem su stanovnici odlikuju veličanjem istinskih vrijednosti, vjere, poštenja, radinosti, domoljublja, ljubavi prema pjesmi, tamburi.  Iz tog je kraja Maria sa suprugom otišla u daleku Australiju.

    U Australiju je u svom srcu i umu ponijela duh tog svog zavičaja i uključila se u domoljubni rad protiv komunističkog režima, radeći u hrvatskim školama i crkvama sa hrvatskom djecom i mladima, koristeći svoje znanje iz Katehetske škole i glazbene izobrazbe za liturgijsko pjevanje.

    Pisati je počela još u djetinjstvu, a do sada je izdala dvije knjige poezije, dvije knjige duhovnog sadržaja, roman Cvijeće Mate Lovrića i najnoviju knjigu pjesama RODU NA DAR.

    Članica je  Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori – HAZUDD

    Više pjesama uglazbio je na njene tekstove Stanko Šarić, poznat iz TS Zlatni dukati ili danas Najbolji hrvatski tamburaši, Marijin mještanin Štitarac, ikona hrvatske tamburaške glazbe, koji je još od 1983 godine stvarao i stvara hrvatsku i štitarsku povijest tamburice.

    Maria neumorno piše i objavljuje na svom Facebook profilu i  mnogim portalima, a u pjesmama izražava svoju veliku ljubav za Hrvatsku domovinu, osuđujući pri tom sve negativne pojave zaostale iz starog režima bivše države. Pjesme su joj protkane velikom ljubavi i nostalgijom za rodnim Štitarom i njenom Šokadijom, pa joj se  rodni kraj odužio uz pomoć HAZUDD-a, sa spomen pločom u parku osnovne škole u Štitaru i zasađenim hrastom.

    http://www.glas-slavonije.hr/351348/4/Otkrivena-spomen-ploca-Mariji-Dubravac-Stazic

    Iz pisma zahvalnosti koje je napisala Maria Dubravac;

    „Da lakše razumijete moju patnju za rodnim krajem, dovoljno je spomenuti kako od 1969. do 1991. zbog komunizma, poput golemog broja hrvatskih sinova i kćeri, nisam vidjela drago selo te oca i majku koji umriješe željni mene i ja njih. Svoju neizrecivu tugu zbog gubitka Domovine i pokojnih roditelja pretočila sam u pjesme. Osim Boga one mi bijahu najveća utjeha na trnovitim putevima tuđine. Shvaćala sam – što je čovjek dalje od Doma, to mu je rodna gruda svetija, a ljubav prema onome izgubljenom jača i žarča. Također, spoznah da je većina Hrvata odlaskom u tuđi svijet osuđena na okrutnu, često doživotnu kaznu patnje i boli. Nije stoga čudno što su mnoge moje pjesme, pisane pod tuđim nebom, natopljene gorkim suzama nostalgije i okovane vječnom čežnjom za onim ”prohujalim” što se više ne može vratiti. Usuđujem se reći – oko četiri milijuna Hrvata u dijaspori živi svakodnevno u pustim sanjama s kojima nažalost mnogi prerano liježu u grob. Ja također čuvam neumrla sjećanja na sretne dane blagoslova u kućici pod šumom i u zlatnim poljima Slavonije, mjestu mojega rođenja. Zato se radujem što će osim skromnih pjesama okićenih najljepšom rimom duše mi seljačke, a dobrotom HAZUDD-a i ljudi iz Štitara, u dvorištu Malog školskog parka rasti HRAST, posađen u spomen na ”dite iz Paraćosaka”, čija je želja ostaviti kosti u pitomom, seoskom groblju među onima što bijahu dio mene, a ja dio njih.“

    “Evo imena tih vjernih Hrvata – domoljuba čije dobro djelo može platiti samo Onaj gore: odvjetnik Ante Baraba iz Paljuva (Novigrad), inženjer Boris Živković iz Zagreba, te uvijek spreman za pomoć don Anđelko Kaćunko iz župe Kompolje kod Otočca – katolički novinar, publicist, književnik i glazbenik. Posebno priznanje ide vrlo skromnom, a tako poznatom umjetniku, Dubravku Radmanu iz Tinjana (u Istri) za izrađeno kameno obilježje, na kojem je ‘na tvrdoj stini’ (da se sačuva mlađim generacijama) uklesao i nekoliko riječi starohrvatskoga korienskog pisma, koje je u našem narodu bilo u uporabi sve do 1892. godine. Drago mi je što je moj seljanin, akademik Stanko Šarić sudjelovao u današnjoj svečanosti, i što su svirali naši dečki iz Štitara – Đuro Buzov Mrki i njegov sastav”

    Cijelo pismo možete pročitati na http://www.hazud.hr/marija-dubravac-stazic-zahvalnica-hrvatima-rodnom-stitaru/

    Maria Dubravac  se aktivno uključila u razriješavanje prijepora oko novog predsjednika HAZUDD-a, uputivši okružno pismo svim članovima ,da bi na taj način  utjecala,  ne samo  na članove  HAZUDD-a,  nego i na svakog od nas, koje brine opstanak hrvatskog naroda,  jer  svatko od nas treba duboko preispitati sebe i svoju savjest u odnosu na budućnost svog djelovanja.

    “ Kao što je to slučaj u svim hrvatskim institucijama, strankama, udrugama itd., u Hrvatskoj, nema nikakve dvojbe da se u članstvu HAZUDD-a nalaze ubačeni, a poneki i bolesni ljudi. Međutim, Maria vjeruje  da većina članova želi da HAZUDD ne samo nastaviti s djelovanjem, nego i da to svoje djelovanje još više osnaži i proširi u trenutcima velike duhovne, moralne i svakojake druge krize u Hrvatskoj i svijetu.“ Napisao je Antun Babić, hrvatski diplomata u mirovini, koji je isto kao i Maria uključen u bitku za opstanak Hrvatske države.

    Draga Maria  potporu imaš od svih nas ,koji cijenimo tvoju upornost i ljubav prema Lijepoj našoj domovini Hrvatskoj!

    https://www.mega-media.hr/pismo-hrvatskoj-pjesnikinji-mariji-dubravac/

    https://www.youtube.com/watch?v=GlGuk8YtBM0

    http://www.hazud.hr/marija-dubravac-sveti-josip-cuvar-kroacije/

    https://www.youtube.com/watch?v=wZaQRobBdKY

    http://www.hazud.ch/tag/marija-dubravac/

     

    MOJE SELO

    Ima jedno selo starih graničara,

    U njem dobar narod, mještani Štitara,

    Crven, bijeli, plavi od vijeka ih krasi,

    U duši im plamen vjere se ne gasi.

     

    Ima jedno selo lijepih običaja,

    Gdje život sadašnjost sa prošlošću spaja,

    Gdje dukati blješte, zlatare se zlate,

    Gdje bećarac prati Slavonce Hrvate.

     

    Ima jedno selo pokraj Save blizu,

    Naše rodne kuće u dugačkom nizu,

    Duše pradjedova još u njima dišu,

    Tu se moji ljudi seljacima pišu.

     

    Tu mi srce osta, tu bih grobak htjela,

    Tu štitarsku grudu nisam preboljela,

    Odoh u tuđinu i vječno se kajem,

    Voljenom Štitaru srce svoje dajem.

     

    Lili Bencik/Hrvatsko nebo

    Facebook komentari

    komentara