ISTARSKI NARODNJACI ,ŽRTVE KOMUNISTA

    ISTARSKI NARODNJACI ,ŽRTVE KOMUNISTA

    Danas je 29,studeni 2016,dan kada se u bivšoj Jugoslaviji slavio
    “Dan Republike”,a ja bih se na današnji dan prisjetila nevinih žrtava
    kreatora te totalitarne, komunističke države!
    Malo ili nikako spominjane žrtve koje se podnijeli Istarski rodoljubi ,pravi ,jedini istinski borci protiv talijanskog fašizma u Istri.
    Ti su istarski radoljubi ,narodnjaci bili proganjani,zatvarani i mučeni od talijanskih fašista ,da bi na kraju postali žrtve komunista koji su došli u Istru i u razdoblju od 1943-1947 ,sve ih likvidirali ili pobacali u jame,da im ne budu smetnja ,kada osvoje vlast.
    Propast komunizma u Europi .a zatim u Hrvatskoj,nije donijela
    istinu o totalitarističkom i represivnom načinu vladavine komunista u ex Jugoslaviji.
    Još i danas snažni su otpori prema otkrivanju stvarnog karaktera komunističkog režima, i nakon otkrivanja brojnih stratišta ,koja su 70 godina brižljivo sakrivana i zatajivana,što se ovih dana i vidi nakon Hude jame i otkrivanja novih i novih mjesta masovnih likvidacija.

    ISTARSKI NARODNJACI
    Bili su ugledni istarski seljaci ,koji su imali veliki utjecaj i ugled u narodu,istarski intelektualci i građani te istarski narodni svećenici.
    Među svećenicima isticali su se Božo Milanović,Zvonimir Brumnić,Josip Pavlišić,Srećko Štifanić, Bl.Miroslav Bulešić i mnogi drugi.
    Istarski rodoljubi ,kako su se nazivali ,nisu bili dio Komunističke partije.Komunistička partija,nije djelovala u Istri do 1943 godine.
    Za njeno djelovanje prije 1943 godine u Istri nema nikakvih dokaza ni pisanih dokumenata.
    Istarski su se rodpoljubi sami organizirali i pružili otpor talijanskim fašistima Pod oružjem ih je bilo oko,6 tisuća.
    Vodstvo KPH nije ni znalo što se u Istri događa.
    U Pazinu se 13,rujna 1943., nakon kapitulacije Italije ,sastao Odbor sastavljen od istarskih seljaka -narodnjaka,radnika,svećenika,građana i Talijana,da istarskih talijana,i prihvatio Proglas tzv .
    Pazinske odluke u kojem stoji:
    “U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest,dokazao je svima i svakom da je Istra Hrvatska zemlja i Hrvatska i ostati….. Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom…”
    Zasjedanje je vodio Joakim Rakovac,a u cjelom proglasu nema ni riječi o Titu i Jugoslaviji.
    O tom događaju KPH nije ništa znala. Saznaju tek kada je Ljubo Drndić( autor proglasa ) kao Istarski izaslanik odnio Proglas u Crikvenicu Andriji Hebrangu ,gdje je tada bilo njihovo sjedište.
    To znači da KPH nije sudjelovao u donošenju Proglasa.
    Međutim Izvršni odbor ZAVNOHa donio je 20.rujna 1943. odlluku da se Istra,Rijeka,Zadar i otoci priključe Hrvatskoj:
    “Svi spomenuti hrvatski krajevi priključuju se matici zemlji Hrvatskoj,a preko nje novoj demokratskoj bratskoj zajednici naroda Jugoslaviji”
    Sa ovakvom odlukom u Istru je poslano izaslanstvo na čelu sa Jakovom Blaževićem,Savom Vukelićem i dr.da natjeraju istarske rodoljube na ponovno zasjedanje i tako su 26.rujna 1943 godine nastale nove Pazinske odluke sa komunističkim dodacima.
    Taj je datum i danas Dan Istarske Županije.
    No ubrzo su Istru okupirali Njemci i pitanje poslijeratnih granica rješavali su saveznici.

    ISTARSKO SVEĆENSTVO I NJEGOVA ULOGA
    U razdoblju Talijanske fašističke vladavine između dva rata,Istarski svećenici djelili su sudbinu svoga naroda. Mnogi su bili proganjani ,zatvarani,mučeni ,napajani ricinusovim uljem i odvođeni u Italiju.
    Nakon završetka ratnih operacija i ulaska Titovih partizana u Trst pitanje granice rješavali su Saveznici pa je tu presudnu ulogu imalo Istarsko svečenstvo predvođeno sa Msgn. Božom Milanovićem.
    Svećenici su predali Crkvene matične knjige i statističke podatke o strukturi stanovništva u Istri.
    Još je jedan dokument pripremila skupina hrvatskih intelektualaca.
    Josip Roglić,R.Maixner,L.Černjul,M.Gržetić,I.Pucići i dr.na francuskom jeziku ,koji je objavio Nakladni zavod Hrvatske u srpnju 1946.godine pod naslovom “Cadastre national de l’Istre”sa kojim je dokazano da je 62,22% obitelji na području Istre(osim Pule)hrvatskog i slovenskog podrijetla,a 26,28% talijanskog.
    No ni prisvajanje zasluga istarskih narodnjaka i svećenika,nije bilo dovoljno komunistima,već su tada na scenu stupili komunistički,boljševički i unitaristički zadojeni komesari,na čiji poticaj narodnjaci i svećenici su morali nestati .
    U Porečko-Pulskoj biskupiji stradalo je 15 svećenika i 3 bogoslova.
    Najgori zločin počinili su komunisti ubivši dva blaženika ,jednog Hrvata Miroslava Bulešića i jednog Talijana Franceska Bonifacia.

    ODMAZDA
    Narodnjaci i svećenici u Istri ideološki su se razilazili sa novom vlasti. Nisu prihvaćali njihov način vladanja,represiju prema stanovništvu i svećenstvu, a zadrtim komunistima pak narodnjaci i svećenici ,predstavljali su klasnog neprijatelja.
    Stoga su komunisti veoma brzo obračunali sa istaknutim istarskim narodnjacima . Od 1944 do 1945 prije dolaska saveznika likvidirali su gotovo sve. Evo nekoliko primjera:
    Pavao Brajša iz Kring (1888-1944), partizani su ga odveli i 14.travnja 1944 bacili u jamu.
    Legović Marko (1905-1944) također,
    Fraj Šime (1882-1944) ,također
    Ivan Paljuh (1873-1944) i Šime Paljuh (1876-1944),koji nisu htjeli
    surađivati sa partizanskom vlasti ,bačeni su u jamu,
    Livak Viktor (1905-1944) iz Levaki kod Motovunskih novaki,je osuđem i pogubljen kao primjer ostalima,a presuda završava riječima :”Narode zapamti da sve ovakve izdajice biti će osuđeni kao i Livak.Viktor”
    Peteh Mate (1873-1945) iz Žminja , te mnogi drugi,nemoguće je nabrojitii sve koje su partizani likvidirali.
    Teško je doći do informacija,jer pisani tragovi ne postoje,a živih svjedoka je sve manje.
    Svećenik Ivan Grah iz Ližnjana prikupio je dosta svjedočenja,a i sam je bio svjedok,međutim ljudi i dan danas o tim zločinima se boje govoriti.
    Ovaj je članak u spomen na njihovu žrtvu ,znanima i neznanima!

    Lili Benčik

    Facebook komentari

    komentara