Hrvatska vodi mrtvu utrku, sama sa sobom, sa ideološkin preprekama, sama sebe matira, spucava autogolove, al nama je dobro…očito nan je dobro, jer niko ništa ne’minja…

     

    Hrvatska je suverena i samostalna, onolko kolko joj dopusta voluntaristički sistem u kojen živimo i koji živimo…kolko i kako joj dopušta volja i htjenje, ka presudni faktor, bilo u procesima njene povijesti, bilo u zanemarivanjima, odnosno pobijanjima svakog razuma, svake objektivnosti spram društva i njegovih zakona, a upravo od onih koji ruše svaku slobodu anke golog i dostojnog života malog čovika, priko demokracije kojon se tolko dičimo, pa do totalne neslobode i nesamostalnosti, obespravljenosti i neprihvaćanja sudjelovanja Hrvatskog naroda po pitanju Hrvatske države – oduvik i zauvik jedine Domovine svih Hrvata…

    Hrvatska u kojoj su jedini zakoni, u koje se ulazi i koji se koriste – rupe u zakonima, pri čemu institucija ne poštiva drugu instituciju, nit je samostalna, nit je suverena…Hrvatski narod koji ne’smi na glas, transparentno, nebojeć’ se sankcioniranja, na ovi il oni način, prezentirat svoju svjetonazorsku pripadnost, niti je samostalan, nit je suveren…
    Država u kojoj stranke niču ka gljive posli kiše, a u svrhu gladijatorskih arena i uništavanja jedna druge, u kojima te iste stranke ne biraju svoje lidere, pa onda ni narod svoje predsjednike, svoje šefove države, svoje oce najsvetijeg doma u Hrvata – Hrvatskog sabora, niti je samostalna, nit je suverena…
    Hrvatska u kojoj se prvi pendrek države, ponaša ka neandertalac, pećinar s’toljagon u ruci, kojon maše ni manje ni više, nego na najveću državnu instituciju – Ustavni sud, prozivajuć’ ih kriminalcima,a pri čemu muči predsjednica države, muči premijer, muči predsjednik sabora, muči cili narod, nit je suverena, nit je samostalna…
    Hrvatska kojoj su jedina kulturno umjetnička dogadjanja: štrajkovi, šatori, ulični performansi, medijske režimske pamfletarije, partizanski filmovi, kumrovačka hodočašćenja…
    Hrvatska kojoj je največi problem salmonela, Braco i seka čokolada, ko je kome kum, nevista, tetka iz dijaspore, SDP-ova salutiranja, briselska čipiranja i Mišo Kovač u svemiru – nit je suverena, nit je samostalna, nit je demokratska, nit je
    Hrvatska…nit to smi naglas reci…nit Hrvatstvo smi slaviti…nit pogled dići, ni usta otvoriti…
    Hrvatska vodi mrtvu utrku, sama sa sobom, sa ideološkin preprekama, sama sebe matira, spucava autogolove, al nama je dobro…očito nan je dobro, jer niko ništa ne’minja, eventualno uz kavicu, sunčajuć zube digdi na štekatu štokod prokomentira, dobro možda se na prvog do sebe i žesće istrese, ipak se to nesmi kući na ženu, dicu, punicu i ide se dalje…
    – Imamo je !, uzviknija je dr.Tuđman i poljubija zastavu…
    Često se pitan, da li mu je tada iti u primislima moglo biti, šta će, kolko i ko – od svega i ostati…
    Neka mu je laka Hrvatska zemlja…neka mu je slava i fala…
    I do sada je Hrvatsku zemlju, sav njen teret i škovace, ima ko ka križ vući, imat će opet, imat će uvik i izvuč’ ćemo ga…
     Renata Mrša/Hrvatsko nebo

    Facebook komentari

    komentara