DANAŠNJA HRVATSKA ZBILJA U KONTEKSTU POVIJESNIH ZBIVANJA 2.DIO

    DANAŠNJA HRVATSKA ZBILJA U KONTEKSTU POVIJESNIH ZBIVANJA -2. DIO
    UVOD
    
    Često se pitamo zašto,a pogotovo ovih dana otvorene agresije na Hrvatsku,
    ne doduše klasičnim oružjem, već perfidnim, podmuklim i za mnoge nevidljivim
    oružjem.A to je pravi medijski,pravosudni i diplomatski rat protiv Hrvatske koji 
    traje od njenog priznanja do danas.
    Naravno da je u taj rat uključena i Peta kolona u Hrvatskoj,što i je najgore,jer 
    se Hrvatska podriva iznutra
    Eksponenti te Pete kolone u specjalnom ratu protiv RH su počev od Stjepana Mesića,
    Ivice Račana,Vesne Pusić,Ive Josipovića,Zorana Milanovića do cjelog SDPa i djela HDZa.
    Veoma mnogobrojna Peta kolona nasuprot Domoljubnoj Hrvatskoj zar ne?
    
    A uzroke ,metode i krajnji cilj teško je razumjeti ne poznavajući povijest, dalju 
    i bližu na ovom našem prostoru jugoistočne Europe,gdje se sukobljavaju interesi
    velikih sila;SAD,Rusije i Turske. To već spada u geopolitiku, pa se u detaljniju
    analizu neću upuštati.
    Zadržati ću se na povijesti,jer iščitavajući povijest , razumjeti ćemo i sadašnjost.
    Iščitavajući povijest otvara nam se jasna slika od kuda kod Hrvata servilnost,
    sluganstvo,poznati hrvatski jal i idealiziranje zapada, dok sa druge strane 
    mitomanija,lažljivost,prijetvornost,podmuklost,sadizam i mržnja kod Srba.
    Povijest nam sve to otkriva i ukazuje na povezanost sa sadašnjosti.
    Stoga pogledajmo ukratko kako se dalje razvijala hrvatska i srpska državnost 
    u srednjem vijeku.
    
    RAZVOJ HRVATSKE DRŽAVE U SREDNJEM VIJEKU
    Iza kralja Tomislava,koji je ostavio jaku državu sa sređenim odnosima unutar
    splitske latinske i ninske hrvatske biskupije vladalo je više vladara,među kojima se
    ističu:
    Držislav(969-997),koji je dobio od Bizanta krunu kao kralj Dalmacije i Hrvatske,
    Petar Krešimir IV(1058-1074),kada je hrvatska bila teritorjalno najveća i
    Dmitar Zvonimir(1074-1089),kada je Hrvatska najviše napredovala gospodarski i 
    politički.
    Svi su bili kraljevi Dalmacije i Hrvatske,upravljali su bogatim dalmatinskim 
    gradovima,vladali plovnim putevima na Jadranu i odupirali se Veneciji i Bizantu.
    Iza Dmitra Zvonimira ostala je kamena Baščanska ploča (oko 1100),kao prvi spomenik
    pisan na hrvatskojeziku i to glagoljicom,pa se od tada računa početak hrvatske
    pismenosti i književnosti.
    Najvažniji događaji iz tog razdoblja Trpimirovića su :
    Krunjenje kralja Zvonimira 1075.godine i
    Osnutak Zagrebačke biskupije oko 1094 godine.
    
    Dinastija Trpimirovića izumrla je potkraj 11.stoljeća pa su onda uslijedile borbe
    za hrvatske prijestolje. Sa jedne strane udovica kralja Zvonimira iz dinastije
    Arpadovića, kraljica Jelena i samim time sklona Ugarima,a sa druge novoizabrani
    kralj Petar Svačić sa hrvatskim plemstvom.
    Ugarski je kralj Koloman 1097,godine u bitci na Gvozdu (Petrova Gora),pobjedio 
    kralja Petra Svačića koji je pritom i poginuo.No unatoč tome još nije osvojio 
    Hrvatsku.
    Tek je 1102 godine sklopljen mir između Hrvata i Ugara,a Hrvati priznaju kralja
    Kolomana za svog kralja.
    Taj je sporazum nazvan "Pacta conventa"te time počinje vladavina loze Arpadovića!
    Prema Pacti conventi kraljevinau Hrvatsku i kraljevinu Ugarsku povezuje osoba
    vladara,što se naziva personalna unija. Hrvatska je i dalje sačuvala svoje 
    simbole državnosti ,a to su Sabor,Ban,porezi,novac i unutarnja uorava.
    1107 godine kralj Koloman daje povlastice dalmatinskim gradovima,a 1113 godine 
    hrvatsko-dalmatinskom krunom okrunio je sina Stjepana,koji 1124.godine daje 
    slobodu Trogiru i Splitu.
    
    U daljem razdoblju mjenjaju se odnosi u društvu ,gdje hrvatska plemena više ne 
    biraju kralja ,već jačaju plemenitaške obitelji kao nova vladajuća kasta.
    Rađa se feudalizam.
    1205.godine Nin postaje slobodni kraljevski grad.Nakon što su Križari zauzeli i
    razorili Zadar.Zadrani su izbjegli u Nin,a kralj Andrija II dao je tada Ninu prava 
    na izbor Kneza i Biskupa,sudsku vlast ,a i obrana je prepuštena građanima.
    Isto tako je kralj Andrija II dao Varaždinu status slobodnog kraljevskog grada 
    1209 godine,a Zagrebačkoj biskupiji povlastice u plačanju desetine biskupu i 
    oslobađanja od obaveze primanja bilo kojeg novca ,ukoliko to ne žele.
    Andrija II bio je primoran dati povlastice plemstvu,kako bi se mogao oduprijeti 
    najezdi Tatara,te regulirati njihova prave i obveze.Taj se dokumanat naziva 
    "zlatna bula"što znači isprava zapečaćena zlatnim pečatom(bulla). Tada se počinju 
    graditi utvrde i utvrđeni gradovi da se mogu oduprijeti najezdama raznih plemena 
    sa Istoka.Jednom takvom utvrđenom gradu Gradecu, kralj Bela IV dao je povlastice 
    slobodnog kraljevskog grada.
    Taj dokumenat naziva se "Zlatna bula Bele IV"i to se uzima kao početak
    nastanka Zagreba.
    
    Još je jedan pravni akt značajan za to razdoblje,a to je Vinodolski zakonik iz
    1288.godine,u kojem su popisane sva prava i obaveze vinodolskog stanovništva 
    prema Knezu i Biskupu preuzete iz običajnog prava.
    
    RAZVOJ SRPSKE DRŽAVE U SREDNJEM VIJEKU DO PORAZA NA KOSOVU POLJU
    Nakon povratka iz hrvatskog izbjeglištva ,kada su spašeni pobjedom kralja Tomislava 
    nad Bugarima,Srbi obnavljaju svoju državu na čelu sa knezom Časlavom.
    Časlav je bio posljednji poznati vladar najstarije srpske dinastije.
    Srbi su se bezuspješno pokušavaju osloboditi Bizantinaca,pa je Stefan Nemanja 
    veliki župan i osnivač Nemanjića ,odlućio postao Bizantinski vazal.
    Stefan Nemanja crkveno ime Simeon,prvi je svetac Srpske pravoslavne crkve.
    Uspio je sina oženiti Bizantinskom princezom Eudoklijom te time ojačati položaj 
    svoje obitelji.
    Iza njega su ostali njegovi sinovi Vukan,Stevan i Rastko.
    Najmlađi Rastko je 1191 otišao u svećenike i uzeo ime Sava.Odigrao je ključnu ulogu
    u osnivanju Srpske pravoslavne crkve.Godine 1219 postao je Srpski arhiepiskop. 
    On je udario temelje Srpskog pravoslavlja u duhovnom i organizacijskom smislu.
    Arhiepiskop Sava pokrenuo je stvaranje novih episkopija ,obrazovanje svećenstva i 
    srpsku književnost ranog srednjeg vijeka.
    Nakon odlaska u manastir Hilandar svoga oca Stefana (Simeuna)najstariji Stefan
    okrenuo se prema zapadu oženivši se po drugi puta Mletačkom princezom Anom Dandolo.
    Time je htio ishoditi od Rimskog Pape Inecenta III kraljevsku čast.Poslao je svog 
    brata Savu u Rim ,ali mu je tek iz drugog pokušaja Papa Honorije III dao blagoslov 
    za krunidbu. 
    Okrunio je Sava svog brata Stefana krunom donesenom iz Rima 1217 godine ,i Stefan 
    postaje prvovjenčani kralj Srbije .a Srbija time postaje Kraljevina.
    Rušenjem Bizantinskog carstva,pod naletom Križara,nastale su nove okolnosti na 
    Jugoistoku Europe.Usporedo sa jačanjem Ugarske,jačale su i Bugarska i Srbija.
    Balkanski poluotok podjelio se na dva različita svijeta.Sa istočne strane Srbija i
    Bugarska,koje su pripadale Bizantinskom utjecaju,a na Zapadu Latinske države ,
    Mletačka republika,Rim,Hrvati i Ugarska.
    Srbi su često smjenjivali i zbacivali vladare. Najdulje se na vlasti zadržao
    kralj Milutin iz loze Nemanjića (1282-1321),gotovo 40 godina,te se u njegovo
    vrijeme razvilo rudarstvo,graditeljstvo i umjetnost. Sagradile su se zadužbine,
    manastiri i oslikavali se freskama.
    Nakon smrti kralja Milutina razvila se velika borba za vlast u Srbiji u kojoj
    je pobjedio Car Dušan 1346 godine i uspio proširiti granice Srbije. Važno je što
    je Dušan donio prvi pravni akt-Zakonik,kojim su uređeni odnosi u državi.Ovaj je 
    dokument ustvari prvu Ustav srednjovjekovne Srpske države. 
    Međutim sredinom 14.stoljeća pojavila se nova sila na ovim podrućjima ,koja će
    stoljećima krojiti sudbinu naroda Jugoistočne Europe. 
    To su Osmanlije ili Turci,koji su u svom pohodu prema Europi porazili Srbe najprije
    u bitki na rijeci Marici 1371 godine.I to je početak kraja Srpske države.Nakon bitke
    na Marici zavladala je,glad,strah i panika među stanovništvom,pojačana smrću 
    Cara Uroša,sa kojim se ugasila dinastija Nemanjića.
    Ubrzo je uslijedila 1389 godine Kosovska bitka,koja je imala dalekosežne posljedice
    na Srpsku državnost. Turci su malo pomalo osvojili Srbiju i 1459 godine pobjedom u
    bitki za Smederevo je do kraja pokorili.
    Od tada pa do 1868 godine Srbija je bila pod Turskom vlasti kao vazal,a Srpski 
    su Knezovi bili Turski vazali.
    
    ZAKLJUČAK
    Iz svega navedenog vidljivo je kako su se razvijale Hrvatska i Srpska država ,a 
    pojavio se i treći faktor ,a to su Osmanlije ,Turci sa novom vjerom na ovom
    području -Islamom.
    Zaključak je da je Srbija izgubila svoju državnost i postala Turski vazal,što znači 
    potčinjena ,zavisna država.A sama riječ vazal znači rob,pokoran čovjek,podanik,sluga pokorni
    svog gospodara. Taj odnos Turaka prema Srbima kao podaničkom i pokornom narodu 
    ostaviti će teške posljedice na memoriju i ponašanje cjelog naroda.
    Za razliku od Srbije ,Hrvatska je zadržala svoje simbole državnosti.
    Značajno je za Hrvatsku i sazivanje Slavonskog Sabora 1273 godine o upravljanju i 
    sudovanju.
    Odluke sa tog Sabora su važne u smislu zadržavanja autonomije i Hrvatske državnosti.
    Hrvatska je ušla sa Ugarskom u personalnu uniju (1102-1526),ali je zadržala simbol
    svoje državnosti,a to je Hrvatski Sabor. Hrvatski je Sabor bio najviši zakonodavni i
    upravni organ vlasti.
    Sabor je sazivao Ban,čiji je položaj bio jednak položaju potkralja u drugim zemljama.
    Sabor je neovisno i samostalno donosio zakone,potvrđivao hrvatsko državljanstvo,
    raspisivao i određivao visinu poreza,upravljao carinom ,trgovinom i prometom,
    brinuo o Pravosuđu,školstvu,teritorijalnom integritetu i obrani domovine.
    
    Nastavlja se!
    
    

    Facebook komentari

    komentara