Bojin se da se razni Gregori baš i ne boje, da su ponekad i tragovi dovoljni za balast – onoga čime kljukaju i onoga šta će se nakon preživanja doista i progucat, ol ipak ispljunut…

     

    Ni u vrime adventa, vrime za zapitat se: di san, ko i što san i di vodi moj život ?!?! – stari lisci, crne ovce Gregori, nisu nas izdali…

    Uz svaku zapaljenu sviću, bljesnule bi afere i tamo di smo mislili da su potrošene sve zalihe, pa i one ratne, trajno žareće: debilizama, podmetanja, navlačenja i svlačenja…više nego dovoljno da prosječni medijski pamfletarski djelatnici dožive erekciju, zavale se u naslonjač zvan “čeka”, čekajuć i nadajuuć se, da taka predigra najavljuje još spektakularnije podvige – neustrašivih Gregora i slipih i tulavih in sljedbenika, svekolikog i jedinog u Hrvatskoj “rastućeg” – rastućeg tora ovaca, šta mladjahne i nadobudne janjetine, šta otvrdle i stupave bravetine…
    Jesu li sva ta živopisna lica, nova slika hrvatske politike, ol tek nova ambalaža starih sranja i nije neko pitanje, jer kolko god, kolka god Hrvat, mali Hrvat bija ovca, fjakava, štufa i razočarana, još uvik nije bezglava stoka sitnog zuba, bez mozga, bar u tragovima u toj glavi…
    Bojin se da se razni Gregori baš i ne boje, da su ponekad i tragovi dovoljni za balast – onoga čime kljukaju i onoga šta će se nakon preživanja doista i progucat, ol ipak ispljunut…
    Pokušalo se razne Gregore skrit sa scene i krenit nekin novin kampanjama, cirkusantskin ovi put, ma iz svakog lika i djela, iza svakog cirkuskog krotitelja, nesvjesni svjesnosti publike, zapravo orgijaju crne ovce Gregori…
    Na svekolikoj cirkuskoj sceni – političkoj sceni Hrvatske i Hrvata, niko ne razmišlja da smo siti cirkusa, a pogotovo “samo još danas u vašen gradu” i bezočno šire svoj repertoar…
    Ne’znan koji su kriteriji za osnivanje novih stranaka, osim baketine na koju nas uvik i svi love: demokratizacija i održivi razvoj…ali…kad ti pod bor serviraju novu stranku – Novu ljevicu, a koje je jedna od čelnica i osnivača Teršelička: “mirovna” aktivistkinja i voditeljica Documente (centra za sučeljavanje s’prošlošću), e onda se zapitaš…
    Više se ne pitaš: di si, ko i šta si i di vodi tvoj život ?!?!…pitaš se: pored Nove ljevice, starih, oronulih, tek podgrijanih leševa Crofobičarskih trajnožarećih petokolonaša, a ćime nas eto nije uspila skavat stara ljevica – ima li više Hrvatske i Hrvata, ne u nekoj daljoj budućnosti, imal’ nas već sutra ?!?!…
    U ovom cirkusu livih desničara, desnih ljevičara, bez jasnih svjetonazora, ciljeva, puteva, bez domoljublja, poštivanja prošlosti, bez prava na glasno, jasno i transparentno Hrvatstvo – Hrvatsku i sve Hrvate, ma di bili, ma u kojem životnom okruženju Hrvatskin bilon tukli, ja iman samo jednu želju: daj Bože da i u idućoj i svin nadolazećin godinama, hrvatske političare nastavimo mrzit zato jer su bezdušni, hladni, nedosljedni, nevjerodostojni, europeizirani birokrati, a ne zato jer su ništa do korumpirana i prodana nehrvatska đubrad…
    …Daj Bože…
    Renata Mrša/Hrvatsko nebo

    Facebook komentari

    komentara