A vi lipi moji, nastavite heklati…jedan pravo, jedan krivo…jedan livo, jedan desno…i da, svakako ispustite koju očicu – triba digdi i čvor vezat…

     

    Kravata je Croata…to znamo…naša i Bož’ja…nju priznamo i nje se držimo, njome falimo i njome se prezentiramo…ee bečka je to škola…
    Ma bečka ne isključuje ovu našu, ovce jedne…priznajte konačno i potpišite i nakurnjak ka Croatu…ako ništa BDP ce skočit za 1000 %…
    Odo ja pokupit prizrijale glave kupusa, aee ope Croata podneblja i kiselit ih…a onda prodan licencu istin onin iz bečke škole i obogatin se…
    A vi lipi moji, nastavite heklati…jedan pravo, jedan krivo…jedan livo, jedan desno…i da, svakako ispustite koju očicu – triba digdi i čvor vezat, jer naš Hrvatski pleter, Hrvatski pozdravi, Hrvatska ruka na Hrvatskom srcu, Hrvatski jezik i sve ostalo šta Hrvatstvo cini Hrvatskom i Hrvatima – danas je kažnjivo isticanje…da već danas…dok kažnjivost isticanja petokrake, partijanja, partijanja i orgijanja komunističkih totalitarizama, krvoloka osnivača in, slavi se, slavilo se i slavit će se, tronovat će i ka totem guzit će se, a mi se lipi moji uvlačimo i zavlačimo…

    Tolko o kravatama i nakurnjacima – Croata…tolko o Pleteru, jeziku i Hrvatstvu Hrvata…
    Potpuno nepotreban, čak šta više i suvišan je i Hrvatski sabor…
    Najbolje i najpostenije bilo bi da se samoukine…po prvi put neću prozivat Hrvate ka glavne i jedine krivce za postrojbe koje izabiru…ne, dogod Hrvati nemaju pravo odabira, tek medju samoizabranima izbor kod ponudjenoga…
    Hrvatska i Hrvati ostaju kolateralne žrtve, nekih tudjih busanja, nekih tudjih ratova, nekih tudjih namjera, planova i ciljeva, a to nije ni za Hrvatsku, ni za Hrvate…
    I da, zato samoraspuštanje Sabora Republike Hrvatske…najsvetijijeg Doma u Hrvata –  predstavničko tijelo građana i nositelja zakonodavne vlasti   u Republici Hrvatsko , jer on to odavno nije…
    Nikad prazniji, nikad isprazniji, tek sučeljavanja: ridikula, no name likova, šalabahter suflera, oko tema koje nisu teme, oko problema koji nisu problemi, oko Hrvatske sutra, koja je Hrvatska u rikverc galopu u jučer, u prije 5 godina, u prije 25 godina, u prije 75 godina, u prije 7 stoljeća…tek prominjena pozornica preminulog Malnara i njegove Noćne more…jedinog medijskog prostora koji naši “narodni poslanici” i zaslužuju i kojeg miritaju…
    Danas kada sve izlazi na svitlo dana, ostaje nan zgroženost, prestravljenost i šok..šok i nevjerica…ostaje nan režija nekih “pravih puteva”, nekog “rasta”, nekih obećanja “Pakla”, s’jedne strane i “Vjerodostojnog” poštivana svega toga s’druge strane…ostaje nan Lipa naša Hrvatska i naši Hrvati, ma di bili, ma di živili – dvi bande, dva mrtva puvala, dvi rive, koje statiraju u kukuruzu i mirno, mrtvo-ledeno prate rijeku, divlju rijeku, koja kida i čupa sve prid’sobon i nosi i odnosi…
    Pratimo tek triler horor – “Vjerodostojnog Pakla”…jedni užasnuti s’rukama na očima, ušima i ustima, drugi davno podvučeni pod’postelju, čekajuć očel’ iko i išta, iz ove “predstave” priživit…očel’ se iko i išta spasit…
    Nadanje je jedno, nadi ideš u susret…čekanje je sasvim nešto drugo – pogotovo kad si nesiguran koga i šta, uopće čekaš…
     Renata Mrša/Hrvatsko nebo

    Facebook komentari

    komentara