NEPRESTANE I NEOSNOVANE OPTUŽBE ZA USTAŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE I HRVATSKOG NARODA OBJASNITI ĆU JEDNOSTAVNIM RIJEČIMA  I JEDNOSTAVNIM  PITANJIMA

    JEDNOSTAVNE I SVIMA RAZUMLJIVE RIJEČI OTKRIVAJU SVU POKVARENOST PONAJPRIJE VELIKOSRPSKE  EKSPANZIONISTIČKE POLITIKE, A ZATIM I VELIKOBOŠNJAČKE  EKSPANZIONISTIČKE POLITIKE NA ŠTETU REPUBLIKE HRVATSKE I HRVATSKOG NARODA

    Ponukana osobnim iskustvom poznavanja i druženja sa izbjeglim Bosancima, gdje je oko teme Bajaga-Thompson došlo do razmimoilaženja u razmišljanima, uočila  sam zamjenu teza po pitanju velikosrpske agresije na Hrvatsku i BIH, jer se Thompsonu odmah stavlja na teret ustaštvo, a Bajagino četništvo se uopće ne spominje ( Thompson je ustaša, koliko i Bajaga četnik, moja opaska). U agresivnim ratovima  90-tih koje je Srbija potpomognuta sa JNA vodila u Hrvatskoj i BIH, nije bilo ustaša, ali je bilo itekako četnika.  Sjetimo se samo četničkih pjesama” Ajoj Slobo šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate”

    Sve me to podsjetilo na Memorandum SANU 2, mada vjerojatno ni ne znaju za njega, ali su rezultat medijsko-propagandnog rata koji Srbija vodi po tom Memorandumu da bi sa sebe skinula odgovornost ili barem izjednačila krivnju.

    Pisati ću kao o Bosancima, jer se radi o ljudima  različitih nacionalnosti, miješanih brakova, miješanih ideoloških i vjerskih usmjerenja.

    Pitanje broj 1.

    Od koga su  90-tih bježali i napustili svoje domove na brzinu, samo sa najlon vrećicom u rukama?

    Pitanje broj 2.

    Gdje su  bježali, u koju su  državu pobjegli?

    Pitanje  broj 3.

    Gdje su  započeli novi život i tko im  je to omogućio?

    Pitanje broj 4.

    Zašto se nisu  vratili na svoja ognjišta i u svoje domove?

    Preko ovih jednostavnih pitanja i odgovora  dolazimo do objašnjenja koja su dio velikosrpske i velikobošnjačke politike. a nikako velikohrvatske  politike , jer velikohrvatska politika ne postoji, nje nema,  mada je pojedinci “nalaze”radi izjednačavanja krivnje za ratove 90-tih u Hrvatskoj i BIH. Sa odgovorima . izlazi na vidjelo sva ideološka zatupljenost,  pokvarenost i licemjerje prema Republici Hrvatskoj i prema Hrvatima kao narodu.

    Odgovor na 1.pitanje

    Bježali su  pred Srbima, četnicima koji su ih  istjerali iz njihovih  domova. Dakle nisu  bježali pred ustašama, jer ih tada nigdje nije ni bilo. Ovdje ne govorim o kasnijem sukobu između HVO i Armije BIH, mada su usprkos tome izbjeglice iz BIH i dalje bile zbrinute u Hrvatskoj.

    Odgovor na 2. pitanje

    Pobjegli su u Hrvatsku, a mnogi poslije u strane zemlje diljem svijeta. Hrvatska je 90-tih primila i zbrinula pored svojih i izbjeglice iz BIH. Usred rata 90-ih svim su  tim ljudima bili osigurani  smještaj i prehrana , a djeci školovanje. I nikad nije izbio nijedan incident, čak ni kad su  iz Bosne stigle stotine tisuća Bošnjaka koji su ondje bili u sukobu s Hrvatima.

    U prosincu 1991. broj prognanika je iznosio 485.000, a ukupno je bilo gotovo 700.000 prognanih ljudi. Kasnije su počele dolaziti izbjeglice iz BiH, a najveći broj je zabilježen početkom 1993. godine kad je bilo 325.000 izbjeglih. Ukupno je iz BiH došlo u Hrvatsku oko milijun ljudi. Među prognanicima je 1991. godine bilo i dosta Srba. Hrvatska je u jednom vikendu 1992. godine primila  čak 60.000 ljudi, a drugi veliki val je bio nakon okupacije Bosanske Posavine, kad je u jednom danu došlo čak 60.000 ljudi.

    I naglašavam Hrvatska je uspjela sama sve to savladati, Organizirana pomoć Hrvatskoj došla je tek od Njemačke, kada je otvoren humanitarni ured u Zagrebu, za Badnjak 1991. godine. Veliku  pomoć pružili su Hrvati iz dijaspore koji su shvatili koliki je problem organizirati život prognanicima i izbjeglicama.

    Tek nakon toga počele su i druge države, prije svega Austrija, Italija, Mađarska i europski gradovi slati pomoć. Istovremeno je Hrvatska potpisala i međudržavne ugovore da će građane koji su bili u Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj vratiti kući, kad prestanu ratne operacije, i to je poštovano. Hrvatska je platila devet desetina tog velikog troška, a svega jedna desetina došla je izvana. Iz svega navedenog vidljivo je koliko je Republika Hrvatska i hrvatski narod uložio napora i financijskih sredstava da pored rata i obrane zemlje, zbrine preko 700 000 izbjeglica.

    https://www.jutarnji.hr/globus/mate-granic-kako-smo-90-ih-zbrinuli-milijun-izbjeglica/297028/

    Odgovor na 3. pitanje

    Velika većina izbjeglica i prognanika  izgradila je novi život u Hrvatskoj. To im je Republika Hrvatska omogućila, a oni su ovisno o tome, kako se tko snašao i koliko je tko bio sposoban,  stvorili sebi dom i egzistenciju. Djeca su se školovala, ravnopravno sa hrvatskom djecom, svi su imali zdravstvenu skrb ravnopravno sa hrvatskim osiguranicima, dok su imali status izbjeglica ili prognanika. a kasnije ovisno o poslu koji su obavljali.

    Odgovor na 4. pitanje

    Mnogi se nisu imalo gdje vratiti. Porušene kuće i  spaljeni domovi nisu  im omogućavali povratak. Uništeno gospodarstvo nije im omogućavalo zapošljavanje i egzistenciju. A oni kojima nisu uništeni domovi, te su svoje nekretnine poprodavali ili mjenjali za nekretnine u Hrvatskoj. Vlasti u Republici Srpskoj nisu omogućavale povratak, njima odgovara da imaju etnički čisto stanovništvo, a ono malo njih koji su se i vratili, bilo je šikanirano i maltretirano od strane Srba i bez zaštite vlasti.

    Dakle svi ti faktori utjecali su na to,  da su mnogi koji su u Hrvatsku došli kao izbjeglice i prognanici u Hrvatskoj i ostali. Čak i oni koji su otišli u europske zemlje, kupili su građevinsko zemljište u Hrvatskoj i tu sagradili kuće, a ne u BIH, da bi kada budu u mirovini živjeli u Hrvatskoj, a ne u BIH,

    E sada dolazimo do onog što za mene osobno i mnoge domoljubne Hrvate nije prihvatljivo.

    • Zašto ti ljudi neprestano rovare i neprestano agitiraju protiv Republike Hrvatske i hrvatskog naroda?
    • Zašto im smeta svako spominjanje hrvatstva i hrvatskog identiteta koje usput proglašavaju ustaštvom, a četnici su ti od kojih su pobjegli u ” ustašku Hrvatsku”? Iako su čak i bosanski Hrvati,  a  četnici ih istjerali, četništvo niti spominju, niti im smeta?
    • Zašto se ne vrate u svoja sela i svoje gradove, nago i dalje eto ostaju u ” ustaškoj Hrvatskoj”?

    Sva ta pitanja samo su dokaz koja je snaga medijsko-propagandnog  rata koji vodi Srbija da bi sa sebe skinula odgovornost za agresiju i  zločine koje je počinila u ratu 90-tih, kada i oni koji su svojom životnom kalvarijom osjetili sve grozote velikosrpske agresije , zamjene teze i okrive zemlju koja ih je spasila, omogućila im normalan život, za nepostojeće ustaštvo i zločine.

    Hrvatski narod ponašao se i ponaša kao dobar domaćin. Ustavom RH i Ustavnim zakonom o pravima manjina demokratski je uredio sva prava i obveze svakog hrvatskog državljanina bez obzira kako i od kuda je došao i stekao pravo na hrvatsko državljanstvo, ali isto tako svaki hrvatski državljanin ima pravo i obveze biti lojalan građanin Republike Hrvatske, a ne potkopavati temelje na kojima je stvorena.

    Ustav RH  izvorišne odredbe “na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izrađenom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost. Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991.-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države”

    Tako piše u Ustavu RH, stoga je svako izjednačavanje Domovinskog rata sa ustaštvom, podrivanje temelja Republike Hrvatske!

    Lili Bencik/ Hrvatsko nebo

    Facebook komentari

    komentara