Go to ...

Hrvatsko nebo

Dobro došli na portal Hrvatsko nebo! Zajedno možemo promijeniti sve! Ne smijemo zaboraviti Domovinski rat!

RSS Feed

17. rujna 2019.

Daran Bašić : A što sada “milosrdni ” !?


 

Kolumna je objavljena još u kolovozu  2015. Kolumna je objavljena kao upozorenje što bi se moglo dogoditi. Na žalost to danas nisu samo  crne slutnje  danas je to stvarnost EU .  Vrijedi li ponovno trošiti riječi i pisati stranice i stranice tekstova .Teško jer očito je da to i ne dopire do onih  koji su na vlasti a u ime nas. 

“Milosrđe” Snježane Pavić i Jutarnjeg lista

 

Na stranicama Jutarnjeg lista oglasila se Snježana Pavić. Ukoliko je netko i zaboravio tko je Snježana Pavić podsjetit ću vas da je to ona ista novinarka koja je presudila našim generalima ali i dr.Tuđmanu i Hrvatima i Hrvatskoj. Snježanina presuda je glasila zločinački pothvat. No Snježani Pavić se ispriječio da “spusti zastor” na tu svoju presudu sudac Haaškog suda Meron koji je pravorijekom oslobodio hrvatske generale i time stavio točku na “zločinački pothvat ” Hrvatske u Hrvatskoj. Snježana mu očito to nije oprostila, ali ni Hrvatima.

 

Tako je Snježani Pavić neslavno propala presuda no na žalost time nije završila njena noviinarska karijera  što bi se dogodilo u svakoj normalnoj zemlji ali i u svakom normalnom tisku koji drži do sebe.

No riječ je o Jutarnjem listu naravno pa se to i nije dogodilo..

Ovaj put  Snježana Pavić je postala stručnjak i za migracije prognanike i izbjeglice. Sve je moguće ako treba prikazati Hrvate kao besćutan narod .

U kolumni pod naslovom :
snezana

Umjesto da im bar kurtoazno izrazimo suosjećanje, jer valjda mi znamo što to znači biti žrtva, iz RH se čuju bešćutne poruke neka se ti ljudi nose otkuda su došli

Snježana nas podučava da je riječ  o:

“Ti ljudi ne žele u Hrvatsku, nego u Njemačku, Finsku i Švedsku, civilizirane zemlje koje suosjećaju sa žrtvama rata i političkih progona. Ne, ne zanima ih Hrvatska. Možda su i čuli da je naša domovina najljepša zemlja na svijetu, u kojoj žive najgostoljubiviji ljudi na svijetu, ali iz njihove perspektive stvari izgledaju drukčije. “

Ne preostaje nam ništa drugo do da se upitamo kako to Snježana Pavić zna što je njihov pravi cilj. Na osnovu čega? Posebice kada znamo da među svim tim izbjeglicama  prevladavaju ne starci žene i djeca  no zdravi i  sposobni muškarci koji se ne libe ni silom pokušati ući u zemlju primjerice baš u Makedoniju  koju Snježana  pominje .Što može pasti na pamet snažnom i nabildanom muškarcu sutra u Hrvatskoj ukoliko ne bude zadovoljan nečim kada je  već danas sposoban napasti i policajca .

No Snježana nastavlja i dalje pa nas podućava i vjeri optužujući Hrvate,  koji imaju drugačije stavove od njenih i oglašavaju se na društvenim mrežama, čak i za mržnju.:

“Društvene mreže preplavljene su porukama mržnje prema izbjeglicama. Naravno da nismo nacija svetaca, nitko ne očekuje da poklonite svoju kuću i sve što imate razdijelite siromasima, kako su to učinili sveti Ante i sveti Roko. Ali ako se većina stanovništva izjašnjava da su vjernici, katolici, ne bi li bilo logično očekivati makar minimum izraza ljubavi prema bližnjemu svome? Koju ljubaznu riječ, izraz suosjećanja, obećanje da ćemo učiniti sve što je u našoj moći da olakšamo patnju ljudima koji su ne svojom krivnjom ostali bez svega? Makar kurtoazno, s distancom, bez namjere da doista otvorite granice i svoja srca – tek toliko da se ne sramite pred vlastitom djecom

Ili se ono “ljubi bližnjega svoga” ili “što god ste učinili najmanjemu od moje braće, meni ste učinili” odnosi samo na Hrvate? Nikako ne na ljudska bića iz Sirije, bili oni muslimani ili kršćani?  “

Zaboravila je Snježana nešto. Namjerno zaboravila. Taj besćutni narod Hrvati su  tijekom devedesetih u Hrvatskoj pored 200 000 svojih prognanika  prihvatili i ogroman broj izbjeglica iz BiH većinom muslimana/Bošnjaka  koji su bježali pred četničkim nožem. Zbrinjavanje prognanika i izbjeglica zahtijevalo je ogromna financijska i materijalna sredstva, a to se danas olako zaboravlja. Stvoriti uvjete za koliko-toliko normalan život značilo je osigurati smještaj, hranu, odjeću, knjige… Uz sve to valjalo je obaviti i niz drugih poslova: organizacijskih, socijalnih, zdravstvenih, pravnih… Za ratom izmučenu i iscrpljenu Hrvatsku s razorenim gradovima, s preko 200.000 porušenih ili oštećenih stambenih objekata, s blokiranim prometnicama, s okupiranim dijelovima državnog teritorija, s velikim brojem nezaposlenih… bio je to veliki teret s kojim se uhvatila ukoštac i kojeg je uspješno riješila, i to prije svega na račun svog pučanstva. Širokogrudnost hrvatskog puka i vlasti očituje se i u tome što se Republika Hrvatska nastavila brinuti o izbjeglim bosanskohercegovačkim muslimanima/Bošnjacima  u vrijeme oružanih napada promuslimanske Armije BiH na Hrvate Bosne i Hercegovine. Sukobljavanja između zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini ničim se nije odražavalo na status izbjeglica.

Prognanici i izbjeglice bili su smješteni u 416 izbjegličkih centara. Hrvatska je samo na njihov smještaj potrošila 1,4 milijarde USD. Hrvatska je na bosanske izbjeglice do 31.10.1993. potrošila 773 mil. USD, a Ujedinjeni narodi oko 400 mil. Ukupna pomoć svijeta Hrvatskoj za izbjeglice do kraja 1993. iznosila je svega 48,6 mil. USD, a Hrvatska je mjesečno trošila između 60 i 90 milijuna dolara. Međunarodna zajednica je snosila troškove izgradnje izbjegličkih naselja u Čepinu, Gazi kod Karlovca, Kutini, Lipovljanima, Rokovcima, Savudriji i Rokovcima. Troškovi zdravstvene zaštite su, za izbjeglice tijekom 1993. godine, bili 17,8 mil. USD. Najveći dio troškova snosila je Republika Hrvatska, a doprinos Međunarodne zajednice u pokrivanju troškova bio je 5 mil USD. Uz financijsku, Republika Hrvatska je primala i materijalnu humanitarnu pomoć koja je 1992. pokrivala 60 posto potreba prognanika i izbjeglica, a 1993. tek oko 30 posto.

Sva ta skrb o izbjeglicama  muslimanima/Bošnjacima  iz BiH nije mnogo značila u odnosu istih muslimana/Bošnjaka  spram Hrvata BiH. Hrvati u BiH su se nastavili iseljavati pod pritiskom ,na Hrvate BiH su vršeni teroristički napadi ,skrnavljena su im groblja uništavana imovina,  ali su im i preglasavanjem oduzimana sva prava .Sve se to dešavalo ne u ratu no u miru .

No ni sada ne prevladava mržnja no prije svega strah  strah od terorističkih ataka koji se događaju  svuda po Europi. I  sudbina nesretnoga Tomislava Salopeka ljude plaši. Plaše ih i najnoviji događaji  sa izbjeglicama

U valu izbjeglica iz Afrike našlo se i takovih  (kako javlja Večernji list na svojim stranicama )  koji su nakon vjerske svađe migranata na plovilu, muslimanski izbjeglice bacili su u more 12 izbjeglica katoličke vjere..

Na koji način je moguće doznati ko se sve krije među tim izbjeglicama Na koji način ako se zna da su sa izbjeglicama dolazile i nekakove humanitarne organizacije  koje su i u prošlosti  bile samo paravan za pripremu terorističkih ataka ili indoktrinaciju domaćeg stanovništava

Jedan takav slučaj dogodio se i na tlu BiH 2002 kada je Muamer Topalović na Badnje večer upao u hrvatsku kuću u mjestu Kostajnica /Klis u blizini Konjica i pobio članove obitelji.   Policiji je trag za otkrivanje ubojice bio dokument organizacije Jeniet el Forkan, koju financira Visoko povjerenstvo Saudijske Arabije..

“Preda mnom je akt koji govori o humanitarnoj organizaciji Jeniet el Forkan. To je humanitarna organizacija koja je u svojim redovima obučila i ovu osobu koja je počinila zločin u selu Kostajnica”, rekao je tadašnji ministar Bilić   ”

Mnoge od tih “humanitarnih organizacija bile su  i izravno povezane sa Al qaeda-om

Mnogi Hrvati su s pravom oprezni, mnogi Hrvati se s pravom pitaju ko sve dolazi kao izbjeglica jer vide kakove su te izbjeglice, vide i da ponovim da prevladavaju muškarci.

Hrvatima se mnogo puta obilo o glavu “ljubi bližnjega svoga” ili “što god ste učinili najmanjemu od moje braće, meni ste učinili”  što nas Snježana Pavić pokušava poučiti.

Snježana Pavić je posljednja osoba u Hrvatskoj koja bi mogla nekome lekcije držati znajući kakav je njen odnos spram Hrvata. Snježana Pavić je posljednja koja može držati lekcije o milosrđu vjeri Hrvatima jer lažljiva osoba teško može biti netko ko dijeli lekcije drugome.

Uostalom tko je Snježana Pavić da optužuje bilo koga  za besćutnost i mržnju

Od izbjeglica  i terorističkih ataka strahuje čitava Europa a jedna europska zemlja Mađarska   i zid podiže. I ne dopušta nikome da joj lekcije drži. Jednostavno štiti i svoje pučanstvo ali i državu.

Piše: Daran Bašić/Kamenjar.com
  A što se događa danas ?
EKSPLOZIJA KOD NUERNBERGA

Još jedan napad u Njemačkoj, raznio se bombom u restoranu, 12 osoba ozlijeđeno

Za sada nije poznato je li u pitanju bilo samoubojstvo ili je 27-godišnjak imao namjeru osim sebe ubiti i više osoba, jer mu je prije eksplozije bio uskraćen ulazak na glazbeni festival koji se održavao u blizini

Još jedan napad u Njemačkoj, raznio se bombom u restoranu, 12 osoba ozlijeđeno

Ministar unutarnjih poslova njemačke savezne države Bavarske Joachim Herrmann izjavio je kako je utvrđen identitet osoba koja je prouzročila eksploziju u restoranu u njemačkom mjestu Ansbachu pored Nuernberga u nedjelju kasno navečer, riječ je o 27-godišnjem Sirijcu koji je i poginuo u eksploziji, dok je 12 osoba ozlijeđeno.

Prema navodima bavarskog ministra, 27-godišnjem Sirijcu prošle je godine uskraćen azil u Njemačkoj, a već je dva puta ranije pokušao samoubojstvo.

Od 12 ozlijeđenih osoba tri su u teškom stanju.

Za sada nije poznato je li u pitanju bilo samoubojstvo ili je 27-godišnjak imao namjeru osim sebe ubiti i više osoba, jer mu je prije eksplozije bio uskraćen ulazak na glazbeni festival koji se održavao u blizini, koji je potom prekinut, a oko 2000 osoba je evakuirano.

To je četvrti nasilni incident u Njemačkoj u posljednja četiri dana.

Eksplozija u restoranu prouzročila je prekid glazbenog festivala koji se održavao u blizini, te evakuaciju oko 2000 posjetitelja.

Iz policije su dodali kako za sada nitko nije uhićen zbog ovoga incidenta.

Ranije u nedjelju 21-godišnji Sirijac je uhićen nakon što je mačetom ubio trudnicu.

Nakon niza terorističkih ataka “milosrdni” licemjerno pale svijeće za žrtve i traže razloge kojima bi opravdali terorističke napade kao incidente . No to nisu incidenti to je raširena pojava .A Europa u kojoj je i Hrvatska sa strahom čeka gdje će se dogoditi sljedeći napad. A trebala je davno čitava biti na nogama.Nije , no i nadalje se, da ponovim, traže stotine načina da se sve drugovačije prikaže čak i da se krivnja prebaci na druge, sa onih koji ne biraju koga će ubiti na žrtve…..
 
Daran Bašić /Hrvatsko nebo

Tags:

More Stories From Daran Bašić