CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Hrvatska i njene političke stranke

CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Hrvatska i njene političke stranke

 

 

Hrvatska i njene političke stranke

– Višestranačje je dio slobode i demokracije. Ali dio slobode i demokracije je red i postupak. Inflacija političkih stranaka u maloj zemlji poput Hrvatske gdje ih ima više od 140 uredno registriranih nije znak da se višestranačje razvilo, već je više znak opće anarhije u višestranačju, koje ne služi ničem. Tu stvar bi trebalo razriješiti na način da se donese Zakon o preregistraciji političkih stranaka i za ponovnu registraciju zatražiti najmanje jednu tisuću ovjerenih potpisa.

Na taj način broj stranaka sveo bi se na nekih desetak, što bi bilo primjerno pravnom poretku Republike Hrvatske. Sve što je količinski pretjerano ne može biti funkcionalno. Od tih preko 140 političkih stranaka samo ih je tek nekoliko parlamentarnih i to u svim dosadašnjim sazivima Sabora, pa se slobodno možemo upitati čemu služe političke stranke koje nemaju nikakve šanse da budu parlamentarne.

Netko može vladati kako hoće, ali ne i koliko hoće. Ali to ne znači
da se posljedice njegove vlasti ikad mogu popraviti.
Oni koji žele vladati, uvijek bi se trebali staviti u ulogu
onih nad kojima se spremaju vladati

Neizlazak na izbore

– Zasićenost političkim djelovanjem koje nema veliki ili nema dovoljni učinak na prosperitet zemlje doveo je do situacije da manjina naroda odlučuje o sudbonosnim stvarima za Domovinu i naš narod i sve njene građane. To ukazuje da nam u narodu nema političke kulture i spoznaje koliko su izbori važni za prosperitet zemlje. Ne bi bilo primjerno sankcionirati neizlazak na izbore, jer bi to bilo kontraproduktivno. Jedino rješenje koje bi koliko toliko popravilo izlaznost na izbore bilo bi educiranje naroda preko medija i sl. – o tome koliko je važno da izlaznost naroda na izbore bude što viša.

Politika svojim djelovanjem ne smije uspavljivati narod, već ga uvijek držati budna i u spoznaji što se događa u politici. Kažu da su izbori festival demokracije, ali od tog festivala nema ništa ako na njega ne iziđe i publika. Neizlazak na izbore je opstruiranje demokracije i onaj koji nije izišao na izbore nema pravo prigovarati vlasti bez obzira što da ona učini. Neizlazak na izbore je pravi dolus kojim se namjerno i unaprijed prihvaćaju sve negativnosti rezultata izbora do kojih može doći zbog neizlaska glasača na izbore.

Sljepilo političara je neizlječiva kategorija, neki progledaju tek
nakon katastrofe naroda, kad prestanu biti političari.

Promjena i smjena vlasti na izborima

 – Redovna promjena vladajućih garnitura na vlasti je zalog napretka naše domovine. Narod ne bi smio birati i davati povjerenje onoj političkoj stranki koja nastupa ideološki, a ne zastupa čiste nepristrane interese naroda i Domovine, političkoj stranki koja u svojim programima, a počesto i u svome imenu, nema ugrađenu nacionalnu komponentu u punom pozitivnom smislu te riječi.

Stranka koja na bilo koji način dijeli nacionalni korpus ni pod kojim uvjetima ne bi smjela biti izabrana na parlamentarnim izborima, kao ni stranke koje zastupaju ekstremizam bilo koje vrste. Kao ni stranku koja se na vlasti pokazala inherentno, jer takva stranka nema spiritus movens koji bi pokretao boljitak nacije.

Također ne bi smjele biti izabrane ni stranke koje ne dopuštaju da se hrvatska povijest rasvijetli na temelju činjenica, na temelju istinosti i na temelju Božje pravde. Izučavanje povijesti provesti bez i najmanje ideološke natruhe. Za narod kao cjelinu ništa nije tako opasno kao strančarenje, a poglavito strančarenje u smislu da se interesi stranke stavljaju daleko ispred interesa domovine i naroda. Stranka koja nije spremna služiti narodu ne bi smjela ni ući u Registar političkih stranaka, a kamo li dobiti izbore.

Darujmo narodu najljepši cvijet svoje mudrosti,
darujmo narodu svoju dobrotu i plemenitost. Darujmo narodu
svoju sposobnost i požrtvovanost.
Iznad svega darujmo narodu svoje poštenje.
Svi oni koji to nude narodu, izbore doživljavaju samo
kao formalnost, a ne kao bitku za vlast

Društvene i političke privilegije

– Ljudi od politike, ionako vrlo privilegirani, nalaze se i u po desetak pa i znatno više Nadzornih odbora. Trebalo bi momentalno uvesti da, na svim razinama uprave, imaju zabranu ulaska u nadzorne i upravne odbore i sl. U nadzorne odbore treba uvesti profesionalne stručne ljude, financijske i policijske inspektore koji bi nadzirali svaku i najmanju financijsku transakciju, pogotovo kod javnih poduzeća na svim razinama od državne do lokalne uprave, a posebno bi nadzirali resor javne nabave i ustupanja radova gdje najviše curi državni novac kao voda iz šupljikave bačve.

Također treba ograničiti broj menadžera, a zakonski uvesti princip da svaki menadžer za financijski neuspjeh državnog resora koji vodi – odgovara svojom cjelokupnom privatnom imovinom, na koju bi se stavila hipoteka momentom potpisivanja menadžerskog ugovora.

Treba, principijelno gledano, ukinuti sve moguće privilegije, a posebno povlaštene mirovine, jer su izravno protuustavne, pa i one najmanje privilegije koje mirišu na nepoštenje, na nepravdu i čine građane nejednakim pred Ustavom i zakonom, a pored ostalog smanjiti i tarife u različitim društvenim djelatnostima koje se odvijaju kroz privatne prakse, odvjetničke, javnobilježničke i sl.

Društvene i materijalne privilegije odmiču čovjeka od čovječnosti, a time počinje služenje bogu zlata, a ne Bogu milosti i ljubavi.

Najveća privilegija koju čovjek može imati je nuditi ljubav bolesnim, nemoćnima, siromasima, bijednima i gladnima i općenito potrebitima jer se time zadobiva Kristova ljubav kao najveća nagrada.

Ljubav ne treba tražiti, treba samo prijeći u njen tabor
i započeti u njoj nov kvalitet življenja.

 

Hrvatski homo politicus i potreba duhovne Oluje

– Danas Hrvatskom vlada partiokracija, tj. vlast stranaka i njihovog natezanja i međusobnog ucjenjivanja, a sve na štetu boljitka i nacionalnih interesa. Svaka stranka ima svoju unutarstranačku disciplinu, koja se naglo pojačava dolaskom stranke na vlast. Tog momenta se uspostavlja jača stranačka disciplina i hijerarhija, a naročito po pitanju glasovanja, a također se smjenjuje, (za malu državu poput Hrvatske), enormno visok broj ljudi sa svojih funkcija i položaja, koji najčešće i nemaju neku političku ulogu, ali treba osloboditi prostor stranačkim ljudima radi njihovog uhljebljenja.

To ukazuje da postojeća, ustavna kategorija trodiobe vlasti na: zakonodavu, sudsku i izvršnu je lažni pojam i pojam koji u političkom životu Hrvatske ne funkcionira zbog stranačke hijerarhije i stranačke stege.

Jedna te ista stranka koja je na vlasti (ili njihova koalicija) ima punu kontrolu nad zakonodavnom, nad izvršnom, ali uglavnom i nad sudskom vlašću. Ta razdioba vlasti je samo na papiru, zapisana u Ustavu, a nikada nije u potpunosti zaživjela u stvarnosti. Stranka koja je na vlasti kontrolira i zakonodavnu, i izvršnu i sudsku vlast. Pače, u neovisnoj Hrvatskoj od tri Predsjednika države niti jedan od njih po svome političkom habitusu i svjetonazoru nije bio u cijelosti nacionalna ikona, (osim djelomično dr. Franje Tuđmana) već uglavnom stranačka (jedan je bio ikona HDZ-a, a zadnja dvojica ikona SDP i njihove koalicije). Niti jedan od njih trojice nije bio predsjednik svih građana RH, a još manje i svih Hrvata misleći i na one izvandomovinske i iseljene Hrvate, ili ih tako barem svi nismo doživljavali.

Govoreći u teoretskom smislu, da je u Hrvatskoj ostala banska vlast kao što je bila nekad, na političkoj sceni bi ograničila vlast divljeg i agresivnog višestranačja, jer bi višestranačje bilo svedeno samo na zakonodavnu vlast u parlamentu gdje bi se borili za različite programe i zakonodavna rješenja, a bili bi daleko od svake izvršne vlasti i bilo kakvog izravnog utjecaja na trošenje sredstava Državnog proračuna.

Pod njihovom kontrolom više ne bi bilo nikakve izvršne vlasti (što im je danas jedini cilj zbog kontrole i upravljanja trošenja državnog proračuna). Izvršna vlast bila bi u cijelosti u rukama Bana, a umjesto vlade postojalo bi Bansko vijeće sastavljeno isključivo od nestranačkih ljudi i to od eminentnih stručnjaka. Ban bi bio ne stranačka već isključivo nacionalna ikona svih građana i svih Hrvata u svijetu.

Ne samo u Hrvatskoj, već i u brojnim europskim državama, a posebno u tranzicijskim zemljama, višestranačje ima negativnu selekciju i na površinu vlasti najčešće izbacuje nestručne, nesposobne, počesto nepoštene i nemoralne, pa čak i infantilne i pokvarene osobe. Izbacuje laktaše, karijeriste, agresivce, nametljivce, smutljivce i sl. kao samo stranački podobne i stranci lojalne, kojima je interes i boljitak naroda često puta zadnja rupa na svirali. Takvo višestranačje pokazalo se kao najveća kočnica napretka i razvitka u mnogim zemljama, jer im je u interesu samo izvršna vlast, tj. gospodarenje državnim proračunom, a poštenim, stručnim i inteligentnim ljudima, a da posebno ne kažem i domoljubima rijetko kada su otvorena njihova vrata.

Hrvatska u svemu tome nije izuzetak, ali je eklatantan primjer strukturalno slabo organizirane i ustavno loše projektirane državne uprave i vlasti. Uz ovako ustavno projektiranu državnu upravu i organizaciju vlasti gdje strančarenje svojim počesto izopačenim moralom, ali i neznanjem i nesposobnošću, nerijetko i mržnjom prema svemu što je hrvatsko, domoljubno i pravedno – odlučuje o svemu, (tipičan slučaj Lex Perković) – Hrvatska će teško izaći iz krize. Ona je najprije u dubokoj moralnoj krizi, u silno dubokoj moralnoj krizi.

Njoj je potrebna jedna nova duhovna Oluja, koja će dati apsolutnu prednost načelima morala, poštenja, čovjekoljubivosti, domoljubivosti, pravednosti, odgovornosti, nacionalnoj i duhovnoj svijesti, istinoljubivosti, posebno i onoj povijesnoj – ukratko življenje i djelovanje u skladu s Božjim zakonima i tradicionalnim hrvatskim kršćanskim moralom kakav još duboko i široko dominira u hrvatskom puku i domovinske i iseljene Hrvatske.

Ali Hrvatska vlast je mutna u izvoru, poput rijeke koja je mutna u svome izvoru. Rijeka koja je mutna u svome izvoru više se nikada, pa i svojim najdužim tokom, ne može do kraja razbistriti.

Vrijeme je za radikalnu reorganizaciju hrvatske države i državne vlasti. Na tom planu svaka ideja je dobrodošla i vrijedna je da se razmotri. Našoj hrvatskoj političkoj nesreći neće pomoći nikakva Europska Unija, nikakvo udruživanje ili razdruživanje. Bit ćemo u krizi sve dotle dok ne shvatimo da tu krizu sami generiramo, dok ne spoznamo da se moramo mijenjati – jer kriza izrasta iz nas samih ovakvih kakvi jesmo.

Mi smo još uvijek narod ideologija, još smo zarobljenici
naše povijesti, a poglavito one iz dvadesetoga stoljeća.

 

CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa/Hrvatsko nebo

Komentari

komentara