CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Hrvatska i njeni susjedi

CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Hrvatska i njeni susjedi

 

 

Odnos Hrvatske i BiH

– Počesto se čuje da je BiH druga domovina hrvatskog naroda, a time se ne niječe da je istovremeno domovina još dva druga naroda. Ta tvrdnja stoji u cijelosti, a poglavito ako se ima u vidu povijesni kontekst da je nekad prije dolaska Osmanlija, BiH bila dominantno katolička zemlja, u kojoj je bila manjinska u brojevnom smislu tzv. Kristijanska crkva tj. živjeli su uz katolike i oni koje su se nazivali Kristjani ili Patareni, a neki su se nazivali i – Bogumili. Tada je Bosna bila Hrvatsko vazalno kraljevstvo.

Prema istraživanju povjesničara fra Andrije Zidruma Osmanlije su u Bosni porušili 464 katoličke crkve i 48 samostana, kad su prije 550 godina provalili u visoko dominantnu katoličku Bosnu i proveli nasilno islamiziranje katolika. (Prema procjenama tada je u Bosni bilo oko 800.000 stanovnika, od toga 80.000 Kristjana i 50.000 pravoslavnih.)

“Sve je to bilo dobro smišljeno. Da se Bosansko Kraljevstvo nikad više ne bi obnovilo, ubili su bosanskoga katoličkog kralja Stjepana Tomaševića, pobili sve visoko bosansko plemstvo, a njihovu djecu odveli u Carigrad i obratili na islam. Zameli su trag Bosni sve do novijih vremena. Nije to bio slučaj samo u Bosni, nego u svim krajevima koje su osvojili Osmanlije, koji su svojedobno pokrivali oko 40 suvremenih država.” (Fra Andrija Zidrum)

Prije provale Osmanlija Bosnom su vladali katolički vladari Kulin ban, kralj Tvrtko, kralj Stjepan Tomašević i dr.

Dakle, obzirom na povijesno stopostotno kršćansko predotomansko podrijetlo stanovništva u Bosni i Hercegovini, a također i zemljopisni smještaj RH i RBiH koje su sljubljene jedna u drugu, pa je za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu najbolje i najljepše reći da su to dvije sestrinske države i tako se uzajamno i odnositi pomažući se kao dvije dobre međusobno voljene sestre. Mi smo izišli iz iz istih korijena i iz iste povijesti koja je bila više tragična nego sretna. I zato smo sestrinske zemlje i u zlu i u dobru.

Svaki narod bi trebao dobro prokopati po svojim korijenima,
i proučiti svoje podrijetlo, i odbijati sve ono što mu je kroz
povijest nametnuto silom kao kulturna, vjerska ili neka
druga duhovna tekovina

Odnos Hrvatske i Srbije

– U odnosu Hrvatske i Srbije ništa novo pod suncem. Taj odnos već znatno više od sto godina počiva na principima vuka i janjeta. Vuka koji vodu pije uzvodno, a janjeta koji vodu pije nizvodno potoka, ali uvijek sa strane vuka idu optužbe i prijetnje prema janjetu da mu muti vodi. Po toj istoj logici možemo biti ne znam koliko nevini, mi ćemo za Srbiju biti uvijek krivci uz činjenicu da postojimo.

Predugo vremena je u Hrvatskoj, ili bolje rečeno među Hrvatima vladala “ideologija”, pokret, nauk – panslavizma, mađaronstva, ilirizma, serbofilizma, jugoslavenstva, internacionalizma, komunizma, a sve je bilo usmjereno samo u jednom pravcu – ispiranje hrvatskog mozga i izbijanje iz njihove glave svake pomisli o stvaranju nezavisne države ili državne samostalnosti. To stoljetno ispiranje hrvatskog mozga i dan danas ima posljedice, ali i svoje protagoniste u samoj Hrvatskoj.

Veliki hrvatski vizionar Ivo Pilar je u svojoj knjizi Južnoslavensko pitanje još daleke 1916. g. detektirao unaprijed za sto godina, kuda smjera srpska politika, pogotovo otkad je odustala od programa prodora na Egejsko more i zauzimanje grčke luke Solun, pa je sve svoje snage preorijentirala za prodor na jugo-zapad kroz BiH, Hrvatsku sve do zauzimanja gotovo cijele sjevernoistočne jadranske obale. To je njen nedosanjani san, kojeg će snivati još narednih stoljeća. Ali su uvijek čekali priliku kod tektonskih političkih potresa da se pridruže moćnima u svrhu ostvarenja svog teritorijalnog nedosanjanog sna.

Samo u dvadesetom stoljeću vodila se tri rata usmjerena na teritorijalno širenje Srbije prema Hrvatskoj i ljepotama njenog Jadrana koja su pobrali milijunske žrtve i donijeli neizrecive tragedije na obje strane. I dan danas se vodi ideološki rat, rat preko medija, s posebnim naglaskom krađe hrvatskih povijesnih, znanstvenih, kulturnih, umjetičkih, tradicionalnih i svih drugih vrijednosti. Svojata se cijela kulturna povijest Dubrovačke Republike, Boke Kotorske, svi znanstvenici, umjetnici, pjesnici, književnici – sve je to po njima srpska kultura, što je suprotno svakom razumu i povijesnoj istini, osim stvaranja podloge za imperijalno osvajanje u budućnosti. Srbija u svojoj povijesti ima jednu duhovnu rupu staru otprilike petsto godina koliko su nad njom vladali Turci, pa tu duhovnu rupu pokušava popuniti krađom i svojatanjem hrvatske književnosti i hrvatskih povijesnih velikana na svim poljima. Politički prema Srbiji se mora imati veliki oprez i uvijek je držati na jednoj distanci, i ni u kakve saveze s njom ne stupati. S njima trgovati, a sve drugo samo u mjeri u kojoj se to ne može izbjeći. To bi trebalo trajati sve dotle dok ne dožive katarzu, a to će biti nikada.

Povijest nikom nije pobjegla,
ali je nitko ne može ni sustići.

Odnos Hrvatske i Slovenije

– Slovenci i Hrvati u cijeloj svojoj povijesti imali su neokrvavljenu granicu. To će reći da nikada međusobno nisu ratovali. Takav odnos treba zadržati i dalje. Sve moguće razmirice rješavati mirnim putem. Logično bi bilo, više sa slovenske strane, da su u dobrim odnosima s Hrvatskom, jer je Hrvatska uvijek otvorena njenim građanima, kad su u Hrvatskoj to doživljavaju kao da su kod kuće ili kod prvog susjeda. Jadransko more doživljavaju kao svoje – pa nikakvog razloga nema da u svemu ne živimo kao izrazito dobri susjedi međusobno se poštujući. Hrvatskoj je potrebna Slovenija, ali još više Hrvatska Sloveniji.

Nikada ne podcjenjuj ni najmanjeg čovjeka,
ni najmanju životinjicu, ni najmanju biljku, jer u njima može biti
i snažna doza otrova, ali i još veća doza plemenitosti.

Odnos Hrvatske i Crne Gore

– Izlaskom iz Jugoslavije, geopolitička situacija Crne Gore se dupkom promijenila. Od nekada dva oka u glavi, jedno je postalo razroko i dobro je ne gleda, jer su i Crnu Goru izgubili iz svoje “Velike” Srbije, a preko nje i izlaz na Jadransko more.

Crna Gora je u specifičnoj geopolitičkoj situaciji, i bez obzira na sve što se među nama nedavno događalo, Hrvatska joj treba pružiti ruku, jer će to najviše koristiti upravo Hrvatskoj.

 

 

 

Svi oni koji su se izgubili u povijesti, izgubili su se do kraja.

 

 

CODEX MORALIS CROATICUM/Mile Prpa/Hrvatsko nebo

Komentari

komentara