CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Regnum regno non praescribit leges!

CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Regnum regno non praescribit leges!

 

Regnum regno non praescribit leges!

– Latinska izreka Regnum regno non praescribit leges (hrv. Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone), postala je značajna za hrvatsku povijest nakon što ju je kao šef hrvatskog parlamentarnog izaslanstva na zasjedanju zajedničkog (Ugarsko – Hrvatskog) Sabora u Požunu (danas Bratislava) 1790. izrekao grof, hrvatski ban Ivan Erdődy, pritom izvukavši i visko podigavši sablju i uzviknuo – Regnum regno non praescribit leges! Kako to gordo zvuči! Zvuči kao jeka nekadanje davne skoro zaboravljene povijesti.

Ovom su izjavom predstavnici Hrvatskog sabora odlučno stavili do znanja da je Hrvatska samostalna država, s vlastitim zakonima. U narednim stoljećima, kada su nacionalizmi većih susjednih naroda željeli podijeliti hrvatski narodni prostor i prisvojiti njegove dijelove u vlastite nacije (mađarsku, talijansku, austrijsku, srpsku), osobito se naglašavalo da je Hrvatska jedna od rijetkih europskih kraljevina (stoljećima su čak i vrlo ugledne države poput Venecije, Bavarske ili Holandije imale status vojvodstava).

Te su Erdődyeve riječi postale trajno političko geslo hrvatskog nacionalizma, pa i hrvatskog nacionalnog domoljublja.

Ali i današnje Kraljevstvo nije ono što je nekada bilo, a pogotovo te osobine nema današnja hrvatska država, niti ima bana a ponajmanje onog koji bi tako hrabro uzviknuo i stao na branik svoje domovine.

Upravo Hrvatska se nalazi pritješnjena između jednog vrlo velikog i jednog malog „kraljevstva“ (EU i Srbije), i oba ta kraljevstva žele Hrvatskoj propisivati zakone i nametnuti joj svoju volju, a pogotovo svoju sudbenu nadležnost u daljnjoj kriminilizaciji Domovinskog rata. Tako je Srbija proglasila univerzalnu nadležnost nad sudskim progonom za ratne zločine na području svih država koje su nastale na teritoriju bivše Jugoslavije.

To je pravna agresija Srbije na hrvatsku državu uz očitu prešutnu asistenciju EU. Hrvatska kao da nema ni politike ni političara koji su kadri i hrabri, ali i voljni stati čvrsto i nepokolebljivo na branik svoje domovine. Hrvatska pravna struka totalno je zakazala kako ona u Ministarstvu pravosuđa, jednako tako i ona akademska i sveučilišna na pravnim fakultetima i pravnim institutima. Oni o svemu samo šute.

O ovome „pravnom postupku“ Srbije da procesuira na svojim sudovima državljane iz druge, međunarodno priznate države za djela koju su „počinili“ u svojoj državi, a ne u Srbiji i ne protiv Srbije dala bi se napisati cijela knjiga, jer takav slučaj u cjelokupnoj pravnoj tečevini ljudske civilizacije nije zabilježen i ruši same temelje međunarodnoga prava, a time i međunarodnoga poretka. Da se razumijemo, u povijesti svijeta su zabilježeni brojni slučajevi gdje su suđeni građani druge države koji bi bili oteti terorističkim činom neke države.

Ovdje ne govorimo o terorizmu države već o pokušaju Srbije da stvori novu dosad nepoznatu pravnu praksu kao pravo, kao postupanje ex lege, kao nešto što bi bilo regulirano njenim zakonodavstvom kojeg proširuje i na drugu državu i njene građane kao da se radi o njenom suverenom teritoriju.

Očito u tome ima podršku od strane EU, ako ne podršku tada ima barem njenu prešutnu suglasnost. I tu Hrvatska općenito mora biti vrlo oprezna i to prvenstveno prema EU. Ako se upućuje pravna kritika prema Srbiji ili prema EU tada to neka ne čine političari, jer često puta svojim izjavama i pravnim neznanjem stvar dodatno zakompliciraju, već te kritike treba izreći pravna struka i to prvenstveno ona akademska.

One pravne stručnjake, koji u EU vide pravnu državu, to njeno ponašanje i izjava da Hrvatska treba biti oprezna kod poništavanja pravnih akata bivše vojske i bivše propale države, takav stav može iznenaditi jer ide u pravcu rušenja međunarodnog pravnog poretka. A oni drugi koji u EU više vide političku nego pravnu tvorevinu nisu ni malo iznenađeni takvim stavom, jer sličan stav koji je protupravan i suprotan međunarodnom pravu ta ista EU je nekoliko puta poduzela kad se radilo o nečemu što je upereno protiv Hrvatske, (ZERP, Haaški sud i sl.), kada je nedvojbeno koristila različite „pravne“ kriterije prema pojedinim državama, a prvenstveno prema Hrvatskoj.

Prema Hrvatskoj njen prelazak sa pravnog na političko polje postaje konstanta u njenom ponašanju. Ovdje ne želim govoriti o teoriji urote, ali brojne činjenice koje su nesporne idu u pravcu potvrde ovih tvrdnji, jer Srbija nije pravno legitimirana da kazneno progoni počinitelje kaznenih djela u drugoj državi i koji nisu njeni državljani. Takvim činom se ruši hrvatski državni suverenitet, i takav čin predstavlja pravnu agresiju na hrvatsku državu.

Riječ je o srpskoj dobro promišljenoj diverziji protiv Republike Hrvatske i njenih pravnih temelja, s nesagledivim političkim i pravnim posljedicama koje iz toga mogu proizići. Zato izreka – Regnum regno non praescribit leges! – treba neprestano zvoniti u ušima svih naših budućih naraštaja političara. To je glavni princip državne suverenosti i na to se uvijek mora misliti. U kontekstu svega ovoga treba spomenuti, izgleda da mi još nismo završili ratove u Jugoistočnoj Europi ne samo one u dvadesetom stoljeću poput II svjetskog rata, Domovinskog obrambenog rata, već kako se čini da još nisu završeni ni stoljetni ratovi s Turcima. Ti ratovi kao da nikada nisu završeni zbog uplitanja europske politike u naše odnose sa susjednim narodima i nikada se stvar za diplomatskim stolom nije rasčistila do kraja.

Svaka politička izjava je mač s dvije oštrice.
Loši političari već činjenicom da su loši
– velika su prijetnja iznutra svom vlastitom narodu.

CODEX MORALIS CROATICUM/Mile Prpa/Hrvatsko nebo

Komentari

komentara