CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Hrvatska i njena nezavisnost

CODEX MORALIS CROATICUM Mile Prpa: Hrvatska i njena nezavisnost

 

Hrvatska i njena nezavisnost

 . Dok sam čitao  knjigu Blaženi Alojzije Stepinac i Hrvatska država – (tiskana u privatnoj nakladi autora I.G.) nisam se mogao  oteti dojmu u kolikoj je mjeri bio surov napad na svaku ideju hrvatske državnosti tijekom dvadesetog stoljeća. Taj napad je bio i izvana i iznutra, i s boka – zdesna i slijeva, od Banovine Hrvatske pa sve do današnje Republike Hrvatske. Ne mogu se oteti dojmu u kolikoj mjeri je bilo nejedinstvo unutar hrvatskog nacionalnog korpusa, pa ne samo nejedinstvo već i pravo međusobno neprijateljstvo, sve usmjereno u pravcu da se onemogući bilo kakav oblik nezavisnosti, pa i one najmanje nekakve autonomne Hrvatske unutar Jugoslavije.

Bilo kakvu hrvatsku državu smatralo se unaprijed kao Magnum crimen, protiv koje su dopuštene sve vrste borbe i to svim mogućim dopuštenim i nedopuštenim raspoloživim sredstvima, radi uništenja i potpunog zatiranja svake njene ideje u samome začetku. A svaki udar na hrvatsku samostalnost istovremeno je značio i udar na njeno katoličanstvo, kao duhovni okvir i temelj njene stoljetne opstojnosti.

 Kao što je kršćanstvo bilo nepokolebljivi smjer, zvijezda vodilja kroz cjelokupnu našu povijest to nam treba biti jednako i danas, pa makar se tome ne znam kako suprotstavljali Europi i njenoj liberalnoj ideologiji koja ne priznaje svoje dvijetisućljetne duhovne korijene. Kršćanstvo kao naš moralni stup, koji je u slučju Hrvatske armiran duhovnom snagom i mučeništvom Blaženog Alojzija Stepinca, koji je svojom žrtvom u najkritičnijem vremenu, prenio mlađim naraštajima nepokolebljivu vjeru u samostojnost i pravo na opstojnost svog naroda. Nešto, što kod drugih naroda u Europi niti jednog momenta nije bilo sporno, barem u njenoj novijoj povijesti.

Svaki pokušaj uspostave državne samostalnosti u samom hrvatskom narodu, uključujući i građane koji ne spadaju u nacionalni korpus – nailazio je na različite reakcije. I to na one od posvemašnje podrške toj samostalnosti do one posvemašnjeg otpora bilo kakvoj samostalnosti. To je sve trajalo do 1989. g. kad se na srbijanskoj političkoj sceni pojavio Slobodan Milošević – čovjek, političar koji potencijalnim pristašama svoje politike u Hrvatskoj nije ostavio niti milimetar manevarskog prostora. Na mitinzima te iste godine dignuo je transparente „objesiti Šuvara“, „objesiti Vrhovca“ kao velike srbofile, što je potencijalne pristalice njegove politike u Hrvatskoj uplašilo i natjeralo ih pod hrvatski barjak ili na pritajenje do nekog drugog boljeg vremena.

Obzirom da se Europa ne pridržava načela – Europa Europljanima, što će je vjerojatno jednog dana udariti po glavi, kao što ju je danas ošinuo njen vlastiti izum – bolećivi liberalizam, koji funkcionira po principu dobro je ono što je dobro za pojedince, a šire gledanje na društvo i zajednicu kao cjelinu u budućnosti njih ne interesira, izbacuju svaki utjecaj države na gospodarstvo. Svjedoci smo da je takva politika doživjela slom i to u dijelu koji je njima bio najinteresantniji – blagostanju. Pravo im budi! Bitka za hrvatsku nezavisnost nije završena, ona će trajati dovijeka, jer će se pretvoriti u bitku za obranu hrvatske slobode. Nikada neće biti vrijeme da nemamo na svojim granicama ili u blizini Hrvatske one koji stalno razmišljaju i čekaju priliku da ugrabe naš teritorij ili da cijeli hrvatski narod pokore.

Sloboda ljudi je i glas Božje mudrosti, ona je povjetarac
koji dobrotom miluje lica sužanja, ona je zlatna zora,
smiraj duše i jutro nade.

 

CODEX MORALIS CROATICUM/Mile Prpa/Hrvatsko nebo

Komentari

komentara