General Woo: Više nikad neću nastupiti u bošnjačkom dijeli Federacije, ti ljudi otvoreno mrze Hrvate

Za one koji ne znaju, General Woo jedan je od utemeljitelja hrvatske hip-hop scene, a glazbom se ozbiljno bavi od 1996. i Blackout projekta koji je iznjedrio mnoge velikane tog dijela glazbene scene, a koji gotovo bez iznimke imaju kultni status među obožavateljima.

Srđan Ćuk, javnosti poznatiji kao General Woo jedan je od začetnika hrvatskog hip-hopa i dio je kultnog dvojca Tram 11. Nakon godina samostalne karijere, Woo još jednom udružuje snage s Targetom (Nenad Šimun), te od 2017. ponovno zajednički nastupaju kao Tram 11. Njihov zagrebački povratnički koncert rasprodan je u rekordnom roku, a i za svaki njihov sljedeći nastup tražila se karta više.

Za one koji ne znaju, General Woo jedan je od utemeljitelja hrvatske hip-hop scene, a glazbom se ozbiljno bavi od 1996. i Blackout projekta koji je iznjedrio mnoge velikane tog dijela glazbene scene, a koji gotovo bez iznimke imaju kultni status među obožavateljima. General Woo i Target su, kao Tram 11, prvi veliki uspjeh postigli pjesmom Hrvatski velikani. O njihovoj popularnosti i utjecaju najbolje govore svjedočanstva mnogih hrvatskih repera koji su istaknuli kako su upravo Tramovci bili razlog zašto su počeli repati na hrvatskom jeziku, jer je prije bilo uvriježeno mišljenje kako se repati može samo na engleskom jeziku, dok hrvatski i nije za to, što je, pokazalo se, vrlo daleko od istine.

General Woo je vrlo aktivan i na društvenim mrežama na kojima često komentira aktualnu političku i društvenu situaciju, a pošto se kroz karijeru profilirao kao reper britkog jezika koji izvrsno analizira situaciju u društvu, u intervju za portal za dom.com nanalizirao je aktualna pitanja i ponudio drugu perspektivu nekih pojava s javne scene,

Pozdrav i hvala što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor! Moram započeti ovaj razgovor jednom reakcijom svog prijatelja kada sam mu najavio da pripremam intervju s vama. Rekao mi je: „Ali ti na portalu imaš uglavnom „domoljubnu“ publiku, kako će oni reagirati na intervju s ljevičarem?“ Imate li vi osjećaj da se cijela kulturna/javna scena poistovjećuje s lijevim svjetonazorom?

Kulturna scena je zatrovana ljevičarskim svjetonazorom, ne svi ali većina je. Nije se odradila lustracija općenito pa tako ni u medijskom, niti kulturnom prostoru. Zato danas ljudi imaju takav pogled na urbanu scenu i takvo mišljenje o istoj. Ja imam isto mišljenje i “šaketam” se po toj sceni s ljevičarima.

Vlada li stvarno na javnoj/kulturnoj sceni, iz vašeg iskustva, „prokomunistički“ svjetonazor i koje je vaše stajalište po pitanju vječnih podjela o ustašama i partizanima?

Da, taj prokomunistički svjetonazor je ušao na kulturnu scenu 2000. a onda je kasnije u svom mandatu, aktualni predsjednik, ranije premijer, postavio još takvih u sve institucije počevši od HRT-a ,kazališta, akademija, kulturnih ustanova i medija. Podjelu na ustaše i partizane iniciraju isključivo ti isti s prokomunističkim svjetonazorom. Meni je drago da postoje te podjele i da će se istina morati istjerati na vidjelo, baš zbog takvih likova koji iniciraju te podjele.

Aktualna je izjava predsjednika Milanovića o ‘bacanju’ spomen ploče pripadnicimaHOS-a. Molim da to prokomentirate, posebno iz perspektive rođenog Vukovarca.

Predsjednik nije zaslužio komentar već ostavku. Nije bilo ništa drugo za očekivati od dezertera i komunista.

Snosite li i vi, umjetnici, dio krivnje za ovakvu situaciju po pitanju odnosa prema temeljima samostalne i slobodne Hrvatske, jer se u glazbi i ostalim scenskim djelatnostima ta tematika uglavnom zanemaruje?

Osobno ne osjećam, a ni dosta mojih kolega repera nikakvu krivnju, nemamo zašto. Mi se uvijek predstavljamo kao hrvatski rap band ili hrvatski reperi. Tako nas predstavljaju javnosti kad odemo van granica i mi smo ponosni zbog toga. Kod nas starih repera će to uvijek biti tako, makar ima i mlađih repera koji kuže spiku.

Ima onih koji briju na “region”, njih bi trebalo pitati to pitanje. Te osobe na sceni se zgražavaju na domoljublje bilo koje vrste. Redovno guše svakog novog na sceni s “antifa” glupostima, a zapravo im prodaju komunizam, oni slabiji popuste i počnu nijekati sve domoljubno. Javnost zna za neke Frljiće, Veljače i te komercijalnije likove, a stvarnost je još gora.

Takvi su svugdje, iza svake pozornice, bili menadžeri, voditelji klubova, direktori kazališta, u HAVC-u, na telki, u svakoj rupi gdje je kulturna scena ima i njih.

Često se iz susjednih zemalja može čuti da je Hrvatska fašistička zemlja, uz ostale slične epitete. Mnogo puta ste nastupali u susjednim zemljama, pa me zanima jeste li ikad doživjeli neki napad, uvrede ili slične neugodnosti samo zato što dolazite iz Hrvatske?

Što se tiče nastupa van Hrvatske, najviše nastupamo u Sloveniji. Tamo sam samo jednom doživio neugodnost prije 5 godina. Ne mogu se sjetiti zbog čega točno, ali mislim da je bilo neko medijsko pumpanje o “ustašizaciji” Hrvatske. Onda su neki ljevičarski mediji prenosili ta pumpanja od Indexa i sličnih.

Novinar me pitao je li me strah toga što se događa u Hrvatskoj, odgovorio sam mu da neće više nikada biti Jugoslavije. Tu je intervju završio. U Srbiji sam nastupao nekoliko puta, u većini je bilo neugodnih situacija. Od trganja registracijskih pločica na automobilu u Novom Sadu, pa do toga da vas vrijeđa taksist dok vas vozi do hotela u Beogradu. Osobno sam odlučio da tamo više neću nastupati, tamo ljudi imaju stvoreno mišljenje o Hrvatima i ne može se promijeniti. Financijski nije isplativo, a niti se tamo itko trudi da dovede nekog iz Hrvatske.

U bošnjački dio Federacije isto ne odlazim više, tamo me nikad više neće gledati ni slušati! Glupo je ići negdje gdje žive ljudi koji ti pošalju preko 500 poruka u kojima ti prijete smrću, ubijanjem i silovanjem djece. Razapinju te po društvenim mrežama zbog Herceg-Bosne i otvoreno mrze Hrvate u BiH, a u isto vrijeme tebe optužuju da si ti fašist, rasist i slično. Bolesno!

A dolazili smo im za ćevape, podržati, pogurati, to je sramota. Ostatak Europe je super, tamo uglavnom ne dopire antihrvatska propaganda. Imamo kolega hrpu i ponekad nastupamo . Nekad je bilo puno više koncerata po Europi, a danas nažalost većina mladih u dijaspori sluša cajke.

2007. godine ste pjevali Vrati se na Dunav. Koliko se situacija u Vukovaru promijenila od trenutka snimanja te pjesme do danas i u kojem smjeru?

Od tog spota se dosta promijenila situacija. Tada je bilo dobro, puno se ljudi vratilo, posebno mladih. Ja sam imao emisiju na radiju, organizirao sam festival svake godine, klupske hip-hop večeri, putovao na svoje koncerte, surađivao s kazalištem, muzejima itd…

Taman kad je trebalo biti bolje sa zapošljavanjem općenito, pogodila nas je ekonomska kriza. Sve što sam radio je propalo, na radiju, festival, partiji, ljudi su počeli seliti u Zagreb, u Irsku…  Vratio sam se u Zagreb 2013.

Danas je isto loše kao i tada, otvara se malo radnih mjesta. Nije to taj tempo koji bi vratio ljude natrag.

Koji su, po Vama, osnovni preduvjeti za oživljavanje Vukovara, ali i svih ostalih krajeva koji su pogođeni epidemijom iseljavanja mladih?

Smanjiti porez svima, poljoprivredi i industriji još više smanjiti porez kako bi bili konkurentni vani, ukinuti na stotine raznih davanja, lustrirati, uvesti zakon o porijeklu imovine, bruto plaća, minimalna satnica, a ne minimalna plaća, legalizirati kanabis i od tog poreza financirati vojsku!

Okrenimo se malo glazbenim temama,  svojim ste pjesmama, od samih početaka, vrlo britki i kritični prema sustavu. Bi li uopće bio moguć nastanak hrvatskog rapa da je na vašim počecima u javnom prostoru vladala ovakva ‘politička korektnost’?

Nema šanse, da smo bili politički korektni, rap nikad ne bi zaživio u Hrvatskoj. Politička korektnost je jedna od većih zabluda, to je klasična cenzura!

Po kojoj pjesmi vas danas najviše prepoznaju i s kojom pjesmom smatrate da ste ostavili najveći trag?

Najviše me pamte po Tram 11 i pjesmama kao što su Hrvatski Velikani, Kaj ima Lima? , Pad Sistema, Samo kod nas, a onda i nekim mojim solo stvarima kao Repchuga, Ja sam Ulica, U mom životu…

Možete li nam otkriti neke vaše planove za glazbenu budućnost? Možemo li u budućnosti od Tramovaca očekivati vedrije teme ili i dalje nastavljate s britkom kritikom društva?

Novi album nam izlazi ove godine, tematski smo kao i uvijek tvrdi. Ima nekoliko laganijih pjesama, zvukom, ali tekstom ne. Mislim da će svi naći na albumu svog favorita, rap publika i svi koji vole pravi domaći rap.

Za kraj, isto pitanje koje postavljam svima koje intervjuiram. Molim da istaknete neku poruku za mlade čitatelje našeg portala koju smatrate da je zaista važno istaknuti na kraju ovog razgovora.

Mladima bih poručio da budu mladi, da budu domoljubi i da se informiraju i educiraju što više!

Tram 11 možete pratiti na društvenim mrežama, mi ćemo i dalje pratiti njihove glazbene i druge aktivnosti i nadam se kako ćemo u nekim sljedećim razgovorima imati prilike pričati o daleko vedrijim temama!

Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo