Hrvatski trener o zemlji koja je zabranila riječ koronavirus: “Život ondje je sjajan, ljudi imaju pogrešnu sliku…”
Vrijeme:5 min, 20 sec
Turkmenistan je zatvorena zemlja, nema puno stranaca i svi moraju biti u kućama ili hotelima nakon 23 sata. Ali grad je prekrasan, nigdje smeća, režije za cijelu godinu 100 kuna, litra benzina 30 lipa…, priča Ante Miše
Predsjednik Turkmenistana Gurbanguly Berdimuhamedow zabranio je u javnosti upotrebu riječi ”korona” i sve razgovore na temu globalne pandemije, a svim njegovim sunarodnjacima koji se usude na ulici nositi zaštitne maske prijeti zatvorska kazna. Iako Svjetska zdravstvena organizacija sumnja u vjerodostojnost i istinitost podataka koji stižu iz Turkmenistana, tamo za sada, navodno, nije zabilježen niti jedan jedini slučaj zaraze koronavirusom, normalno se živi i radi, djeca idu u vrtiće i škole…
Berdimuhamedova većina svjetskih lidera doživljava kao diktatora a njegov Turkmenistan kao najzatvoreniju zemlju na svijetu uz bok Sjevernoj Koreji. No za razliku od Sjeverne Koreje, u Turkmenistanu nema ni disidenata, ni prebjega, ni pobuna… Dijelom zbog toga što ne postoje medijske slobode pa se za takvo nešto i ne zna, ali dobrim dijelom i zbog toga što se u Turkmenistanu i te kako dobro živi. Snaga Turkmenistana, a time i predsjednika Berdimuhamedova koji vlada već petnaestak godina, počiva na velikim zalihama plina i nafte, koji im osiguravaju visoki životni standard i neovisnost.
Sve do nedavno u Turkmenistanu je živio i radio kao izbornik nogometne reprezentacije Ante Miše sa svojim pomoćnikom Sandrom Tomićem te izbornikom malonogometne reprezentacije Robertom Grdovićem, ali su se prije mjesec dana vratili kući, gdje sada čekaju rasplet situacije i početak nogometnih aktivnosti.
– Ugovori su nam i onako istjecali 31. ožujka, ali kad je postalo jasno da se nogomet zbog korone neće neko vrijeme igrati, predložio sam čelnicima saveza da otputujemo kući ranije, naravno, uz uvjet da nas ne moraju ni plaćati… Nije bilo smisla da mi sjedimo gore i ne radimo ništa. Dogovorili smo se da ćemo nakon svega ovoga, kad se nogomet opet počne igrati, nastaviti suradnju – pojasnio je Miše i dodao:
– Vjerujem da će tako i biti, da ću im sa svojim stožerom ostati prva opcija. Uostalom, u konkurenciji Sjeverne i Južne Koreje, Libanona i Šri Lanke smo prvi na ljestvici kvalifikacija, nema razloga da ne nastavimo započeti posao.
Iako iz Turkmenistana stižu zabrinjavajuće vijesti, Miše kaže kako ni on ni njegov stožer nikad nisu imali neugodnosti.
– Da se sutra smiri situacija oko korone, ja bih se odmah vratio i nastavio započeti posao. Turkmenistan je zemlja brojnih specifičnosti, ali život je daleko bolji od slike koja se o njima stvara u inozemstvu. Glavni grad Ašgabat izgleda spektakularno, sve zgrade su u mramoru, ljudi normalno žive i rade, nema nezaposlenih, stopa kriminala je na nuli, grad je čist i uredan, nigdje papirića… Cijene su za naše prilike smiješne, kompletne režije za godinu dana dođu vas manje od 100 kuna, ručak s biftekom kao glavnim jelom u najboljem restoranu je 15-20 kuna, a gorivo je 30 lipa za litru, tako da ljeti, kad su velike vrućine, uglavnom ni ne gase automobile, nego ih ostave upaljene kako bi klima držala podnošljivu temperaturu…
No neke teško shvatljive restrikcije ipak postoje.
– Turkmenistan je zatvorena zemlja, nema puno stranaca i svi moraju biti u kućama ili hotelima iza 23:00 sata. Nema iznimki ni za koga. No iskreno, meni ta odluka i nije posebno teško padala, obzirom da sam i onako u to vrijeme i u Splitu kod kuće. Da ne bi bilo da ograničenja vrijede samo za strance, ima ograničenja i za domaće ljude, recimo sve proslave, vjenčanja i slična okupljanja moraju završiti također do 23:00 sata kako bi se ljudima omogućio nesmetani noćni odmor.
Iako se sada naveliko priča o tome kako u Turkmenistanu nema problema s koronom, Miše otkriva kako su vlasti reagirale odmah na prvu naznaku problema.
– Mi smo bili u Dubaiju od 25. siječnja do 4. veljače s B reprezentacijom, i dan nakon što smo se vratili u Ašgabat sve su granice zatvorene, otkazani su odmah svi letovi za zemlje poput Kine, Irana, Malezije, Tajlanda, Emirata… u kojima se korona pojavila. Njihova je sreća što su tako bogati i mogu živjeti i tako zatvoreni…
I meni je bilo malo čudno kad sam tek došao tako, ali navikneš se. Ako radiš svoj posao, nećeš imati nikakvih problema. Oni su očito navikli na čvrstu ruku još od ranije, kad su bili dio SSSR-a, valjda im tako odgovara i sada, da imaju jednoga vođu koji sve drži pod kontrolom. Samo što im je sada puno bolje nego prije, puno su bogatiji i puno bolje žive… Trebate vidjeti grad, sve su zgrade u mramoru, autocesta ide kroz sam centar grada, sve je puno zelenila i cvijeća, a po noći cijeli grad svijetli ”poput Betlehema”. A tek stadion pored kojeg dominira statua konja pasmine Akhal – Teke, nacionalnog simbola. Stvarno se na svakom koraku vidi koliko su bogata zemlja…
Iako su jako bogati, nogomet im je još u povojima, daleko su ispod 100 mjesta na rang ljestvici najboljih reprezentacija. Nacionalni sportovi su im hrvanje, judo i boks, a kad je nogomet u pitanju ne ulaže se u mlade, nema omladinskih pogona u klubovima, a nema ni stranih igrača. Problem je i što ne govore strane jezike, tako da su se sporazumijevali na ruskom koji je Miše malo po malo usavršavao, ako bi nešto zapelo, preko jednog od lokalnih pomoćnika koji zna engleski jezik.
– U Yokary ligi igra osam klubova, igra se četverokružno i bez ispadanja. Prvak i pobjednik kupa igraju Azijskoj ligu, još uvijek nemaju dovoljno bodova za Azijsku ligu prvaka. Altyn Asir je prošle godine bio u četvrtfinalu, a prije dvije godine u finalu. Reprezentacija je napravila iskorak, dobili smo Sjevernu Koreju koja ima jako dobru reprezentaciju, od Južne Koreje smo tijesno izgubili kod kuće i za sada smo na vrhu ljestvice. Oni su genetski jako brzi i snažni, imaju urođenu agresiju, a posebno mi se sviđa što su poslušni i vole učiti. Možda im je najveći nedostatak to što nisu baš visoki…
Nakon pet kola Turkmenistan se nalazi na prvom mjestu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo s devet bodova, jednim više od Južne Koreje, Libanona i Sjeverne Koreje, dok Šri Lanka nema niti boda…
Ambicije su velike, bit će teško zadržati poziciju, ali sve zavisi kako će se situacija oko korone dalje razvijati, kad će se početi s odigravanjem utakmica… Nadam se da ćemo se s ljudima iz saveza dogovoriti za nastavak suradnje, nema razloga da tako ne bude kad su obje strane zadovoljne… zaključuje Miše.
Dnevnik.ba/ https://www.dnevnik.ba/Hrvatsko nebo