J. Jović: Kako je koronavirus srušio dva negativna mita

Narod je ponovno jedinstven

Jesmo li svjedocima trećega svjetskog rata? Koronavirus je u ofenzivi, svakoga dana sve više napreduje u svakom pogledu. Čitav se svijet našao na jednoj, a taj podmukli neprijatelj na drugoj strani fronte. Najprije su, silom prilika, države zatvorile svoje granice, onda su se zatvorili i gradovi, pa obitelji u svoje domove i na koncu pojedinci u svoje sobe. Život je stao, gospodarstva svih zemalja trpe štetu od koje će se dugo, vrlo dugo oporavljati. Stanje je dramatično, možda će, daj Bože, jednoga dana kad sve prođe biti i komično. Već i sad ne manjka viceva.

Čuju se razne teorije kako je došlo do ove pošasti. Jedni kažu kako su to Amerikanci podvalili Kinezima, a drugi hoće kazati kako je stvar obrnuta. Često se prstom upire u farmaceutsku industriju za koju se zna reći kako nema tog lijeka za kojega se neće naći bolest. Mnogi su se sjetili Sodome i Gomore na koje je Bog poslao kaznu zbog nemorala. Ni znanstvenici „svjetskog glasa“ nemaju odgovora. Ljudi su skloni mistifikacijama, naročito u teškim vremenima. Događa se nešto što je civilizacija pretrpjela u obliku kuge, španjolice i sličnih zaraznih bolesti, samo što je današnji svijet, s jedne strane, u povoljnijem položaju radi naprednijeg zdravstva, ali i u nepovoljnijem s obzirom na geometrijski rast populacije i globalnu povezanost.

Bog je po definiciji dobar i ne vjerujem kako on ima s ovim ikakve veze. Prije će biti da s kataklizmom ima veze njegova suprotnost, to jest sotona ili antikrist. Ali opet ne kao neko biće izvan ili iznad nas, nego kao zao duh u nama. Kažnjava nas naš način života, kažnjavaju nas pohlepa, utrka za profitima, klimatske promjene, stvaranje biološke neravnoteže, hedonizam, perverzije razne vrste.

Nesreća nikad ne dolazi sama i ta je poslovica potvrđena baš ovih dana potresom u našem glavnom gradu. Ali ima i ona druga, koja govori kako u svakom zlu ima i nešto dobra. Čini mi se kako su u Hrvatskoj srušena dva negativna mita, onaj o „disfunkcionalnom društvu“ i onaj o „društvu dubokih podjela“. Oba ta mita brižno njeguju malobrojne, ali glasne strukture kojima je sama država „promašen projekt“ i koji intimno možda i žale što potres u Zagrebu nije bio jači i koji će koristiti i najmanji eksces kako bi potkrijepili svoj propagandistički kredo.

Vidjeli smo i gledamo, naime, kako u ovoj dvostrukoj krizi izvrsno, požrtvovno, organizirano i stručno funkcioniraju i zdravstveni djelatnici i vojska i policija. A narod je opet kao i uvijek kad je teško, kao i u Domovinskom ratu, jedinstven. Istu brigu za domovinu pokazuju ljudi iz svih krajeva, iz svih generacija. Najednom su skupa Torcida, Boysi i Armada, nasuprot onima koji bi nas na nekom svom projektu i na starim ideološkim temama htjeli vječno dijeliti.

Masovna je zaraza, rekosmo, uzdrmala cijelu svjetsku ekonomiju, ali našu na poseban način. Ona je pokazala i posvjedočila ono što smo znali i prije. Pokazala je kako je strategija, ako se o strategiji može govoriti, oslonca na turizam, trgovinu i na uvoz kratkoga daha. Umjesto da nam ne nedostaje ni ptičjeg mlijeka, mogli bismo, ako sve skupa ovo potraje, ostati i bez kravljeg.

Josip Jović

https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo