Vedrana Spadoni: Volim grad koji otječe

Koje su za Vas temeljne ljudske vrijednosti i od kojih principa u životu nikad ne biste odstupili? Smatrate li kompromis putom do rješenja ili u svojim stavovima i nastojanjima čovjek treba ustrajati do kraja?
 
Uglavnom je sve fluidno, ali ne bih odstupila od traženja (istina, pravde, sreće, slobode…). Svatko ima neke svoje ljestvice vrijednosti i one se mijenjaju, ali vjerujem da je smisao u skladu, onako indijanski, s braćom medvjedima i gavranima, vukovima, pčelama i bukvama. Učimo od savršenijih od sebe ono bitno, od slobodnijih. Jer, ne zaboravimo, čovjek je jedini koji na Planeti treba cipele.
Pitaš me da li treba ustrajati? Ustrajat ću živjeti sve do smrti, to sigurno. Sve bitne odluke donijela sam srcem.

Jedan ste od administratora Facebook grupe Fluminensia, koja trenutno broji više od 27 tisuća ljudi. Grupa tematizira mnoge probleme u Rijeci i okolici. Njezini su članovi vrlo aktivni u komentiranju, nudeći svoje poglede na probleme i njihova rješenja. Vjerujete li da članovi grupe mogu i u stvarnom životu biti nositelji promjene i utjecati na društvenu i političku situaciju u Rijeci ili je njihova snaga samo ispred monitora?

Velika sam pristalica teze da mi stvaramo stvarnost, a virtualni svijet je dio stvarnog. Sve naše misli, stavovi i emocije utječu na život i van Facebooka, i van Riječke enciklopedije Fluminensije. Nakon 20 godina online iskustva donekle sam razvila i novu osjetilnost, vjerujem da većina virtualnih suputnika zna o čemu govorim.

REF (Riječka enciklopedija fluminensia) je atipičan riječki medij, jer je politički drugačiji, svjesno, a i otvorena je grupa, za razliku od većine ostalih sličnih ne treba se biti član da se prati. Nisam pobornik inzistiranja na fizičkim okupljanjima i stvaranju nekog novog grupnog identiteta, dovoljno ih je. Vodim REF tako da otvaram nedostupnije teme, potičem, podsjećam i provociram. Vjerujem u evoluciju svijesti.

Imate li političkih ambicija? Obzirom da se u Rijeci izbori dobivaju s 15-ak tisuća glasova, vjerujete li da bi Fluminensia mogla biti plodonosna platforma za izlazak na lokalne izbore?

Imala sam ih ciklično, zadnji put kad su mi predložili da se kandidiram za gradonačelnicu na pretprošlim izborima, ali sam odustala. Nemam mrežu, ne može me se kontrolirati što me čini trajno nepodobnom, a kontrolni paket mrtvih duša ne dopušta iznenađenja. Birački spiskovi nisu sređeni, tu je i famozni APIS, pa se ne zamaram više političkom ulogom, više educiranjem i poticanjem boljih od sebe.

Što je dovelo do raskola unutar “Fluminensije” koji je doveo do stvaranja dvije istovjetne Facebook grupe?

Dobro pitanje. Mogu govoriti samo iz svog kuta. Kad mi je Goran Moravček 2012. predao REF (nakon nekoliko mjeseci postojanja, s oko 4000 ljudi) moja razmišljanja su bila da stvorim “koncentrične krugove sreće” – krug ljudi koji će biti admini, s istim ovlastima, ali s različitim razmišljanjima i tako sam ih i birala, sve dok broj nije narastao na 30ak. Ujedno sam htjela dobivati konstruktivnu kritiku i povratne info od izabranih, kao prva među jednakima.

Sve je bilo više manje u redu dok nisu krenule odmazde zbog mog aktivizma, a pogotovo nakon slučaja Jaje (2015. sam paket jaja preuzela od sadašnjeg intendanta HNK i dobila dozvolu za gađanje, ali je samo jedno pogodilo Gradonačelnika i nije se razbilo, a drugo, na žalost, violinisticu). Puklo je na isključenju Milivoja Miće Antolovića kojeg sam bila dovela godinu dana ranije u grupu. Mićo mi je, nakon upozorenja da me ne vrijeđa, napisao da sam fašistička kurva. Jedna od najzadnjih akvizicija, administratorica koju sam uključila zbog vedrine i humora je, protivno mojoj odluci i dogovoru, vratila Miću nazad i tu je krenulo. Maknula sam joj status admina, a ona je pokrenula pubunu u posadi koju sam skupljala godinama. Proglasili su me psihijatrijskim slučajem, izvrijeđali, dodali hrpicu neistinitih navoda i pokrenuli NREF, i nakon što sam poručila da ću se ja povući. No, nisu. Preuzeli su većinu pravila, metode, ime i krenuli u neku vrstu dokazivanja i natjecanja. Ne znam je li im Mićo Antolović član. Bilo je to 2015., REF je imao 18000 članova. Ne znam kako je preživio, ali je ta epizoda iskustvo koje me i danas buba. Sad smo prešli 27000.

Što Vas trenutno u Rijeci najviše “žulja”?

Bezidejnost me žulja. Zato mi se dopao Tomislav Juretić, ma koliko nespojivi bili. Volim stvaratelje i ljude koji vole. Na pamet mi pada pjesma Grad bez ljubavi. Zato volim Armadu, Red Fuckerse i sve koji se daju bezuvjetno za ono što vole. I iznad svega, branitelje.

Široj javnosti postali ste poznati kao član Pokreta otpora Slavice Šote prilikom njene borbe oko poslovnog prostora na Korzu. Što je trenutno u fokusu Pokreta otpora? Jeste li još uvijek član?

Ja sam nesvrstani dio pokreta otpora, ali pokret je pokret, nije partija, nema tvrdog članstva. (Inače je to bio moj diplomski rad na Fakultetu politickih znanosti, komparacija – “Politička partija: Politički pokret”).

Nije jednostavno objasniti npr. ljudima bez djece kako je to biti mama ili tata, moment kad rodiš ili prvi put vidiš svoje dijete. Tako nije jednostavno objasniti ljudima problem političkog kriminala, hobotnice i beskrupuloznih pripadnika s kojima se Slavica i Pokret otpora Riječani protiv korupcije bori, pogotovo u našem gradu u kojemu umrežavanje ima staž duži od 70 godina. Vidimo se redovito, a fokus je srušiti prvu domino kocku.

Trenutno se protiv Vas vodi sudski proces zbog gađanja Vojka Obersnela jajem. Na Vašu žalost, a i žalost mnogih, jaje je promašilo cilj. Koji je razlog Vašeg tadašnjeg postupka? Smatrate li ga primjerenim i vjerujete li da ste tim potezom ostvarili cilj?
 
Sudski proces bi mogao biti feljton za sebe. Sjećam se momenta kad sam, na svoj užas, vidjela da je jaje promašilo našeg gradonačelnika i pogodilo gospođu s violinom. Pogledala sam u nebo, pa u Bibu Perman do sebe i pričekala policajca da me odvede dok se gradonačelnik hvalio kako živimo u demokratskom gradu. Nisam odmah prepoznala violinisticu u policijskoj stanici kasnije, već je bila na izlazu kad sam joj se prvi put ispričala, i dobila prvu od pet odbijenica. Policajac ju je sačekao nakon što je odsvirala posljednju skladbu i uputio da me prijavi. No… Jaja i rajčice sam preuzela ranije, na jednoj od pressica Marina Blaževića zajedno s njegovom dozvolom, što su uredno popratili svi mediji, čak i Tihana Tomičić je zatweetala.

Dozvola je vrijedila samo dok ih stvano nisam upotrijebila na otvaranju Riječkih ljetnih večeri 18. lipnja 2015., onda je naglo zaboravljena, a ja postala zli lik u drami. Nekoliko sati prije gađanja jajem, Frljić o Blažević su čitali komentare koji su bili objavljeni na FB grupi “Otkaz Frljiću i Blaževiću…” ispred kazališta s kalašnjikovima, rajčicama i kamenjem na stolu, a publika ih je gađala jajima. Nisam željela biti dio njihove scenografije, niti statist, već sam odlučila gađati ih na otvaranju samom. Dalje je sve poznato, osim da se ne zna da nisam htjela gađati Frljića, jer njega smatram manje važnim. Cilj?

Naravno da nije postignut, upravo suprotno. Gopođa violinistica se zavjetovala da ću biti kažnjena kao odgojni primjer i ne odustaje, iako je prvi vještak ustanovio da nije bilo tjelesne ozljede, jer nije bilo posjekotine, hematoma, krvi, niti ogrebotine, a sutkinja je izmijenila optužnicu. Pristaše teške osude mogu se veseliti – postoji šansa da završim u zatvoru.

Svojevremeno ste se istakli sudjelovanjem u prosvjedima protiv nekadašnjeg intendanta HNK Ivan pl. Zajc, Olivera Frljića. Koji je po Vama bio najveći problem njega kao intendanta i vidite li promjenu otkad je na čelu ove institucije Marin Blažević?

Problem je nastao kad je HNK postalo mjesto vulgarnog političkog pamfletarenja. Ne pada mi na pamet ulaziti u kritiku umjetničkog djelovanja, sve dok ono ne postane monopartijska propaganda. Frljić je u Rijeku doveden kao partijski radnik, ideološki aktivist i ljudi koji poznaju riječku povijest, a među njih svakako ubrajam Igora Žica, odmah je prepoznao paralelu s dovođenjem Pjesnika 1919. Frljić je sada unaprijeđen i sklonjen do 2020., a Marin Blažević je očistio HNK od nepodobnih i odrađuje svoj mandat bez osnovnoškolki s kalašnjikovim koje se tresu od mržnje pred gomilom potpuno golih ustaša. Jeste gledali famozne predstave iz serijala o hrvatskom fašizmu? Neke su nagrađene i u antifšističkoj Banja Luci.

Kako to mislite “Frljić je u Rijeku doveden kao partijski radnik, ideološki aktivist”?
 
Frljić je doveden u Rijeku uz fiktivan natječaj, kao politička akvizicija, svojevrsni komesar agitpropa, a ne umjetnik. Velika je razlika.

Sudjelovali ste na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije. Kakav je Vaš stav o njoj? Vjerujete li da je brak isključivo zajednica muškarca i žene?

Problem Istanbulske konvencije fino je prepoznao znanstvenik Korado Korlević, parafrazirat ću ga – IK je otrov umotan u meso. IK je prvorazredni alat socijalnog inžinjeringa koji ima za cilj redefinirati ljudsko društvo koristeći fiktivnu borbu protiv nasilja nad ženama. Da ponovim – nije društvo stvorilo muškarca i ženu, muškarac i žena su stvorili društvo, a upravo IK plasira tezu da je žena društveni konstrukt. Dogodilo mi se da autori znanstvenog rada iz 2015. o muškom i ženskom mozgu (http://www.nacional.hr/ljudski-mozak-kod-zena-veci-mozdani-volumen-nalazi-se-u-frontalnim-i-medijalnim-paralimbicnim-podrucjima/ ) traže da ga skinem s Facebooka. Nadam se da znanost nema tako kratki rok trajanja.

O braku… Ljudsko društvo je utrošilo tisuće godina za tkanje fine mreže odnosa i nazivlja. Ako pristajemo štititi šampanjac od lažnjaka, razlikovati marmeladu i voćni namaz, branim stav da zreli ljudi mogu ulaziti u kakve god hoće nove veze, ali nek’ si smisle svoje termine, makar si dodali Nova (kao NREF). Poštujmo različitost, ne kradimo tuđe identitete.

Ja sam npr. mama, nisam tata, ni pomajka, biološka mama, roditelj 1 ili sl.

Neki dan si se pobunio kad sam spomenula premlaćivanje u lezbijskoj vezi, ali to je dio mog iskustva, žena je dva puta pretukla svoju partnericu, ali mrtva hladna lobira za LGBT ljubav i samo ljubav.

Koji je po Vama razlog zahtjeva autora spomenutog rada da ga uklonite s Facebooka?

Autori rada tražili su da ga uklonim s Facebooka jer je trenutna znanstveno neutemeljena hipoteza da je društvo to koje određuje spol, a rod i spol se razdvajaju.

Je li Rijeka grad po mjeri čovjeka? Je li ovo dobra sredina za odgoj djeteta? Može li se ovdje čovjek naučiti kritičkom razmišljanju, kulturi dijaloga i toleranciji ili je to samo privid? Zašto?

Nisam objektivna kad je riječ o Rijeci. Rijeka je moja bezuvjetna ljubav, a djeca u Rijeci najljepše rastu na Trsatu ako mene pitaš, još se mogu igrati vani sama.

Kritičko razmišljanje se stvara uvijek u odnosu na postavljene prioritete, standarde i ciljeve. Što mi želimo? Razgovor i tolerancija ima smisla ako je sugovornik sposoban mijenjati svoj stavove i akcije. Tolerancija je sve češće dimna zavjesa za rastuću tiraniju, a prividom zbilja možemo proglasiti sve. Čak i ljubav.
Rijeka je idealan grad za život, ako prestane curiti.

Rijeka, 19.04.2018.
Razgovarao: Tomislav Juretić za SveZa5

Slike: Vedrana Spadoni Facebook

Hrvatsko nebo