Vladimir Trkmić: Tetoviranje – mladi katolici za i protiv

Vrijeme:11 min, 3 sec

Tetoviranje u različitim civilizacijama

Tetoviranje podrazumijeva trajno unošenje tinte različitih boja u kožu uz pomoć posebno izrađenih igli. Tetoviraju se uglavnom ljudi iz estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih te društvenih razloga. Životinje se tetoviraju u svrhu označavanja vrste za uzgoj, vlasništvo, selekciju i zdravstvene svrhe. U simboličkom smislu, tetoviranje je nešto poput odijevanja bez odjeće. Ipak, prije svega u kombinaciji s odjećom na dijelovima tijela vidljivim nakon odijevanja. Tetoviranje ne potječe samo s jednog određenog područja, već je u povijesti bilo poznato kod različitih civilizacija. Kao prvi primjer navode se tetovaže Maorskih plemena s otočja Novog Zelanda. Poznato je da je tetoviranje različitih dijelova tijela rasprostranjeno diljem svijeta, počevši od Afrike (Berberska plemena, Južne Amerike indijanska plemena), Kine.

U suvremeno vrijeme tetoviranje ne poznaje granice, i ljudi se tetoviraju u svim dijelovima svijeta. Ponekad je tetoviranje bio simbol represije kao kod Židova za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su nacisti ljude u koncentracijskim logorima obilježavali tetoviranjem brojeva na podlaktice. Tetoviranje Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini potječe još iz vremena turskog osvajanja Bosne i Hercegovine, kada su Turci otimali djecu i vodili ih u janjičare, a djevojke prisilno uzimali i privodili na islam. Hrvati katolici su počeli tetovirati kršćanske simbole kako bi bili odbojni Turcima i kako bi naglasili pripadnost katoličkoj vjeri. Tetovaže se ne mogu ili se teško uklanjaju, a ako se tetovaža osobi koja se tetovirala nakon određenog vremena ne sviđa, nije je moguće ukloniti uopće ili je samo djelomično uklonjiva. Pri uklanjanju ostaju vidljivi ožiljci na koži pa se češće pribjegava prikrivanju tetovaža nekom novom tetovažom. Premda moderna medicina sve više omogućuje neprimjetno uklanjanje tetovaža, one zbog svog kemijskog sastava i načina izrade uvijek jednim dijelom ostanu vidljive. Ljudi se tetoviraju iz različitih razloga, najčešće osobnih, ali i zbog društvenih normi: pojedine bande imaju svoje tetovaže (američke bande, japanska mafija – Jakuza), pojedine religije, narodi (Maori, Berberi, ), kao i zatvorenici.

Biblija – Levitski zakonik 19, 28-37 Budite sveti – spominje tetoviranje

„Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!  Ne obeščašćuj svoje kćeri dajući je za javnu bludnicu. Tako se zemlja neće podati bludnosti niti će se napuniti pokvarenošću. Držite moje subote; štujte moje svetište. Ja sam Jahve! Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš! Ustani pred sijedom glavom; poštuj lice starca; boj se svoga Boga. Ja sam Jahve! Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš! Ne počinjajte nepravde u osudama, u mjerama za duljinu, težinu i obujam.  Neka su vam mjerila točna; utezi jednaki; „efa prava; pravi hin“. Ja sam Jahve, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske. Držite sve moje zakone i sve moje naredbe; vršite ih. Ja sam Jahve!“

Novi zavjet – Ljudsko tijelo – Hram Duha Svetoga

Ljudsko je tijelo posvećeno po krštenju Božjom prisutnošću. Zato sv. Pavao naziva svako tijelo hramom Duha Svetoga koji je u nama i koga imamo od Boga. Prema teologiji sv. Pavla znači da svoje tijelo moramo voljeti, cijeniti, poštivati jer je u njemu hram Duha Svetoga, Božje prebivalište. Tu bi se moglo postaviti pitanje: ako je moje tijelo hram Duha Svetoga, nije li glupo po njemu pisati, „tetovirati“ simbole koji nemaju veze sa katoličkom vjerom, simbole koji su upitnog porijekla? Simbole, crtarije, koji svoj korijen vuku iz poganskih, okultno magijskih praksa. Kao što je neprimjereno, nekulturno pisati grafite po crkvama, džamijama, raznim bogomoljama, isto tako bilo bi bilo što tetovirati na sebi, jer to ne bi bilo poštivanje činjenice da smo po krštenju hram Duha Svetoga, prebivalište Boga u kojeg vjerujemo. Stoga uvijek treba promišljati kako postupati sa svojim tijelom, kako ga činiti pravim Božjim prebivalištem.

Što misle neki mladi u Hrvatskoj o tetovažama – reakcija na pitanje o mogućnosti tetoviranja

1. Ja sam vjeroučiteljica i u početku sam skrivala svoju tetovažu radi našeg “osuđivačkog” naroda! No kasnije sam prestala, i na upit učenika i kolega moj odgovor je bio DA tetovaži.

2. Tko je u pravu? Danas ima milijun stvari koje su po mojoj logici iste kao i tetoviranje. Od toga da uređujete svoju okućnicu hrpom cvijeća, toga da se šminkate, farbate kosu i uređujete se na bilo koji drugi način. Od toga da si kuću ukrašavate sa nekim slikama, od toga da si kupujete i nosite fenci-šmensi odjeću itd. Od toga da cijelu subotu čovjek provede u garaži kako bi „nabrijao svoju pilu“, od toga da ulažete ne znam kakva sredstva da napravite svoje „craft“ pivo. Od toga da je i sama Crkva kroz povijest, a i danas trošila ogromne pare da izgradi veličanstvene crkve i umjetnine. Od toga da klinci (ali i mi stariji) provode hrpu vremena na igricama i društvenim mrežama. Ima tu još puno stvari koje bih mogao nabrajati, ali činjenica je da svatko od nas voli nešto takvo raditi. Pitanje je gdje je granica? Da sada dođe Isus među nas, što bi on nama sada rekao? Bi li rekao: “Zašto trošiš vrijeme i resurse na sve te gluposti kad imaš važnijeg posla ovdje na zemlji?”. Ja osobno stvarno ne mogu reći što bi nama Isus na sve to rekao. Fakat ne znam! Međutim, ima ljudi koji točno znaju što bi nama rekao. Oni točno znaju gdje bi Isus povukao liniju. Oni točno znaju da bi Isus osudio tetovažu, ali ne bi osudio farbanje kose, ili ne bi osudio sve nas zato što za svake Svi Svete, Božić ili neki drugi blagdan kupujemo hrpetine plastike koja na kraju završi u smeću i jako zagađuje naš okoliš. Tetovaža je oduvijek bila kontroverzna jer su ju u povijesti najčešće nosili kriminalci, razbojnici ili drogeraši. Međutim puno dublji razlog zašto ljudi ne podnose tetovaže leži u samoj psihologiji čovjeka. Naime, ljudi uvijek imaju predrasude prema drugome i drugačijem. Ljudi u svakom društvu postave normu kako se treba oblačiti, kako se treba ponašati.. itd. Ako netko previše odstupa od te norme, on je automatski osuđen od svih drugih. Da je to čista psihologija, mogu potvrditi i ja sam, a vjerujem i svi vi. Naime, svakog dana ćete upoznati nekoga drugoga i drugačijega, bilo to uživo, bilo kroz medije, i odmah će vam kroz glavu proletjeti: “Gle ga, kako je to obučen?”, ili “Gle, kako izgleda, baš se vidi da je Arap.”, ili “Gle ga, kakvu to tetovažu ima na sebi.”. To je činjenica, i svatko od nas će u glavi prvo to pomisliti. Moglo bi se čak diskutirati postoji li taj instinkt osuđivanja u nama zbog toga što su ljudi u prošlosti dugi niz godina živjeli u plemenima koja su se međusobno borila, te je svako pleme imalo nekakva svoja obilježja. O instinktu predrasude koji se razvio u čovjeku, i u prošlosti mu je bio potreban, ali danas nam samo stvara probleme.

3. Moja perspektiva? Odakle želja za tetoviranjem, mijenjanjem, trajnim obilježavanjem tijela? Mislim da su tu često i neki dublji razlozi. Uvijek treba imati na umu što želimo reći s time, stavljanjem svakakvih znakova na naše tijelo. Tetoviranje nemoralnih, svjetovnih simbola – nikako. Tetoviranje kršćanskih simbola – ok. Ali, mislim da si onda trebamo priznati da je tetovaža laka odluka. Jednokratna. Svatko može napraviti tetovažu, tetovirati si križ, krunicu, što god. Teže je odluku za Krista i vjeru donositi iznova, svaki dan. Donositi teške odluke i živjeti tu osobnu vjeru. Mislim da bi tome trebali težiti, a manje razmišljati o tetovažama. Na kraju ta tetovaža ništa ni ne znači, tvoja vjera i djela su bitnija. Ako osoba živi svoje poslanje i ima identitet u Kristu, mislim da joj tetovaža nije ni potrebna, ona svojim životom i djelima govori dovoljno o sebi.

4. Ljepota i veličina čovjeka je u njegovoj duši. Nisam za tetovaže isključivo zbog toga što su doživotne i to meni stvara osjećaj ne-slobode. Ne možeš dati krv, što je po meni vrlo bitna stvar. Svi želimo da ima krvi u bolnicama ali ne naše, nego tuđe, zdrave. I za nas da ima kad zatreba. Ovo nije moj zaključak nego informacija koju je objavio Crveni križ. Zamislite, ne daj Bože da vlastitom djetetu ne možete dati krv. Razumijem i da mladi čovjek ima potrebu izraziti svoju osobnost. Moda, tetovaže, umjetnost… Moja pokojna baba je imala tetovaže na rukama. Križevi u nezamislivim i predivnim dezenima. Naizgled samo bezazleni moderni motivi od kojih velika većina može biti ljepilo za demone. I na kraju, zaista ne želim nikoga uvrijediti, ali ljudsko tijelo je predivno i savršeno, upravo onakvo kakvim ga je Gospodin stvorio. Meni se sviđa većina tetovaža, inače sam umjetnička duša, ali eto… postoji i druga strana osim ove umjetničko- estetske.

5. Ne volim tetovaže , ali tko voli neka izvoli jer to ne određuje da li je čovjek dobar ili loš !

6. Tetovaže me podsjete na automobile iz prošlog stoljeća kad su mladi lijepili svakojake naljepnice da budu upadljivi kad prođu. Kasnije kad im dosade onda lijepe nove preko starih.

7. Kod (ne)tetoviranja, općenito, prvenstveno se uočavaju dva tipa ljudi, oni koji svoje emocije, težnje, uspjehe…. pokazuju, dokazuju po tijelu, Na koži, za razliku od onih koji sve to skupa drže pod kožom, duboko u sebi, daleko od očiju javnosti…. i jedno i drugo je normalno, ljudski. Kod vjernika a i općenito, poželjno je da su tetovaže, uz prikladnu simboliku, sa velikom dozom ukusa i na pravom mjestu

8. Crkva ne brani tetoviranje. Braniti nešto znači zauzimati se za to. Zabranjuje li ga, to je druga stvar. Većina najpoznatijih egzorcista je izričito protiv tetoviranja. Mi ljudi skloni smo na sve moguće načine braniti ono što nam se sviđa, pa onda pronalazimo sve argumente koji su za, a ne vidimo one koji su protiv. Ne bi me čudilo da i papa ima neku skrivenu tetovažu.

9. Zar nije rečeno? Ne obilježi svoje tijelo ničim osim onog što ti je gospodin Bog dao. A najbolji su mi oni koji imaju krunice tetovirane oko vrata, a crkvu obilaze kao da su na kružnom toku pa ne mogu skrenuti… Al krunica je tetovirana preko cijele ruke.

10. Ako se hoćete tetovirati , pitajte Gospodina za to u dubokoj molitvi . Bog je živ i čuje naša pitanja, a sigurno će dati i odgovor. Kroz molitvu dolaze odgovori .

11. Općenito ne kužim zašto bi itko bilo što tetovirao. Ako ti nešto u životu znači onda će ti značiti i bez tetovaže jer ovako ispada kao da ćeš zaboravit da ti to znači pa brže bolje ideš to nacrtati po sebi. Kažu svi da se ne tetoviraju radi drugih nego radi sebe, a tetovaže se većinom vide, tako da ni ta spika ne drži vodu. Također, bolesti i infekcije koje se mogu pokupiti tetoviranjem nisu isključene. Više nije ni moderno imati tetovaže jer ih svaka budala ima, a najgori su mi oni nabildani u teretanama sa tetoviranim rukama, pa to je sve odraz osobnih frustracija. Tako da, tetovaže su glupost i besmislica…Ako znaš da ti je Bog alfa i omega što ćeš dobiti time sto ga stavljaš na sebe? Ima i puno psiholoških istraživanja na temelju tetovaža i psihički nestabilnih ljudi…. Dakle, dokazano…

12. Ako je naše tijelo hram Duha Svetog čemu tetovaža?

13. Mišljenja sam da tetovaže ne bi smjele dominirati ljudskim tijelom te da ne bi smjele biti zle, sektaške i sa sličnom porukom. Kad navršiš minimalno 25. godina tetoviraj se ako želiš, ali trijezan.

Zaključak

Ta i slična razmišljanja katolika u Hrvatskoj su pokazatelj kompleksnosti onog što se događa u svijetu i kod nas, a vezano je za pomodarsko tetoviranje i svakakve simbole tetovaža. Kao i o svakom drugom pomodarskom ponašanju, a isto tako o tetoviranju mladi katolici imaju svoje osobno mišljenje, svoj stav. Neki kažu da Katolička crkva nije protiv tetoviranja. I doista o tome nema nekih dokumenata i zabrana, a niti odobravanja. Poznato je da je na temu tetovaže papa Franjo rekao nekoliko rečenica: “Tetovaže često odražavaju pripadnost zajednici. Ti, mladi čovječe, zašto si se tetovirao, za čim tragaš? Pripadnost kojoj grupi izražavaš tom tetovažom?”, upitao je sveti Otac okupljene 21. ožujka 2018. istaknuvši kako tetovaže mogu biti odličan način kako započeti razgovor o prioritetima i vrijednostima osobe. Jesu li tetovaže znak kulture mladih? Znak vrednota za koje živimo? Je li tetoviranje znak neke nove norme ponašanja? Što bi Isus rekao na tu temu? Jesu li tetovaže kršćanski simboli, ili poganski simboli i kao takvi ljepilo za demone? Ta i slična pitanja možemo postavljati u nedogled. Gdje je mjera i granica tetoviranja? Čini mi se da nažalost neki nemaju mjeru, te im je velika površina tijela u tetovažama što nagrđuje njihovo tijelo, te tijelo izgleda kao neka oglasna ploča. Razumijem tetovaže sa katoličkim simbolima koje su katolici činili na svojoj djeci u Bosni pod okupacijom Turaka. Ali ne razumijem pretjerana tetoviranja svega i svačega, svakakvih crtarija na tijelu žene ili muškarca. Tijelo je hram Duha Svetoga. Svako tijelo, a pogotovo tijelo mladog muškarca ili žene je samo po sebi lijepo. Nije li često to pretjerano tetoviranje nagrđivanje ljudske ljepote, tijela žene ili muškarca? Dakako da se zabranama ponekad ne postiže ništa, da se stvara kontraefekt, zato bi o toj temi trebalo dobro razmisliti u duhu zdravlja, estetike, vjere kojoj pripadamo. Pogotovo ako su moguće tetovaže simboli koji se protive katoličkoj vjeri.

 

Hrvatsko nebo