Vladimir Trkmić: Srpanj molitveno posvećen starim i starijim osobama

Iskustvo i mudrost starijih pomažu mladima gledati u budućnost

Prema podjeli Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u starije osobe ubrajamo sve od 60 do 75 godina, u stare osobe od 76 do 90 godina, i u vrlo stare osobe one starije od 90 godina života. Biološka i kronološka dob sve su rjeđe sukladne, pa je potrebno težiti definiranju starosti na osnovi bioloških, a ne kronoloških pokazatelja. Pitanje starijih i starih osoba, njihova iskustva i životne mudrosti bilo je tijekom povijesti čovječanstva različito vrednovano. Posebno i vrlo značajno bilo je vrednovano u Rimskoj Republici. 

Rimski senat

Rimski senat (latinski: Senatus) bio je glavno upravno vijeće Rimske Republike, koja je nastala 509. pr. Krista i Rimskog Carstva. Iako je Zapadno Rimsko Carstvo prestalo postojati u 5. stoljeću (476.), Rimski senat nastavio se sastajati sve do kraja 6. stoljeća. Riječ senatus potječe od latinske riječi senex koja označava “starca” ili “starijeg”, stoga je senat, gledano etimološki, Vijeće starijih. Senat je bio jedna od triju grana vlasti u ustavu Rimske Republike.

Povijest senata

Prema tradiciji Senat je prvi osnovao Romul, mitski osnivač Rima, kao savjetodavno vijeće sastavljeno od 100 glava obitelji nazvanih patres (“očevi”). Kasnije je na početku Republike Lucije Junije Brut povećao broj na 300 senatora. Oni su se nazivali conscripti (“unovačenici”), pošto ih je Brut unovačio. Od tada pa nadalje članovi Senata nazivaju se patres et conscripti što se postupno stopilo u patres conscripti (“unovačeni očevi”). Rimsko stanovništvo bilo je podijeljeno u dva razreda, dvije klase: Senat i Narod (što se može vidjeti u slavnoj kratici za “Senatus Populus Que Romanus”, SPQR). Narod su činili svi rimski građani koji nisu bili članovi Senata. Domaća vlast bila je sadržana u Rimskom narodu kroz Centurijatsku skupštinu (Comitia Centuriata), Tributsku skupštinu (Comitia Tributa) i Plebejsko vijeće (Concilium Plebis). Dvije skupštine i vijeće donosili su nove zakone i izabirali rimske magistrate. Senatski magistrati ili Plebejski tribuni mogli su predložiti novu legislativu skupštinama i Plebejskom vijeću, koji su zatim glasovali o njima bez rasprave.

Moć i autoritet senata

Senat je držao značajan autoritet (auctoritas) u rimskoj politici. Senat je bio službeno tijelo koje je slalo i primalo veleposlanike, te imenovalo službenike za upravljanje javnim posjedima, uključujući i provincijske upravitelje (guvernere). Senat je provodio ratove, upravljao svim javnim novčanim sredstvima, te izdavao novac. Senat je davao ovlasti glavnim gradskim magistratima, konzulima, imenovao je diktatore u izvanrednim stanjima. Usprkos svojim širokim fiskalnim i sudačkim moćima, Senat nije imao izvršnu ili zakonodavnu moć (sve do sredine 2. stoljeća poslije Krista). Svi prijedlozi Senata bili su predmeti ratifikacije u narodnoj skupštini. Ipak, zbog svog ogromnog prestiža i činjenice da su svi izabrani službenici u stvari bili senatori, većina Senatus Consultuma bila je ozakonjena. Jedno povijesno odbacivanje ipak se dogodilo odmah nakon kraja Hanibalskih ratova. Senat je smatrao da bi snažno Makedonsko kraljevstvo moglo predstavljati potencijalnu prijetnju. Narod izmoren dugim i iscrpljujućim ratom protiv Hanibala i Kartage odbacio je prijedlog Senata. Ipak treba napomenuti da rimske narodne skupštine nisu mogle raspravljati o prijedlozima koji su doneseni prije njih. One su ih mogle prihvatiti ili odbaciti. Uobičajena praksa magistrata bilo je donošenje prije Senata svih zakona prije sazivanja skupština na glasanje. Senat je davao svoj auctoritas prije nego što je narod mogao glasati o magistratovoj namjeri. To je do srednje Republike bila samo formalnost koju su prakticirali svi magistrati. U kasnoj Republici Senat je izbjegavao dodjeljivanje diktature pribjegavajući takozvanoj “posljednjoj odluci senata” (senatus consultum ultimum) kojom se proglašavalo ratno stanje i opunomoćivalo konzule da se “pobrinu za to da Republika ne pretrpi nikakvu štetu”. Poput obiju skupština (Comitia Centuriata i Comitia Tributa), ali za razliku od Concilium Plebis, Senat je djelovao pod određenim religijskim ograničenjima. Senat se mogao sastati samo u posvećenom hramu koji je obično bio Curia Hostilia. Iako su se ceremonije na Novu godinu održavale u hramu Jupitera Najboljeg Najvećeg (Jupiter Optimus Maximus), a ratni sastanci u hramu Bellone. Sjednice Senata mogle su započeti tek nakon uvodne ili invokacijske molitve, žrtvenog prinosa kojeg su provodili auspici. Senat se mogao sastati samo između sunčeva izlaska i zalaska, a nije se mogao okupiti za vrijeme zasjedanja bilo koje druge skupštine.

Članstvo

Senat je imao oko 600 članova tijekom srednje i kasne Republike. Prema običaju svi narodno izabrani magistrati — kvestori, edili (kurulni i plebejski), pretori i konzuli — bili su primljeni u Senat, iako se uključivanje tribuna u senat razlikovalo tijekom povijesti. Rimski plemić koji je posjedovao odgovarajuće financijske i posjedovne kvalifikacije mogao je također biti uveden u Senat uz pomoć cenzora. Senatori koji nisu izabrani u magistratsku službu višu od kvestora nazivali su se senatores pedarii i nije im bilo dopušteno govoriti. Senatorova služba trajala je doživotno, noseći određene indiskrecije. Senatori nisu smjeli izravno sudjelovati u trgovini ili lihvarenju, ali su mnogi pronašli načine da diskretno zaobiđu ove zabrane. Jedna od primarnih funkcija cenzora bio je nadzor nad senatskim spisima i izbacivanje članova zbog neprikladnih djela i ponašanja. 

Papa Franjo o iskustvu i mudrosti starijih osoba 

U videu s molitvenom nakanom za mjesec srpanj, koji je objavila Papina svjetska molitvena mreža, a koji je posvećen starijim osobama, papa Franjo nas potiče da zazivamo Gospodina kako bi iskustvo i mudrost onih koji žive treću dob pomogli mlađima gledati u budućnost s nadom i odgovornošću. Osim toga, podsjeća na Svjetski dan djedova i baka, koji se obilježava u Katoličkoj Crkvi  24. srpnja.

„ Mi, starije osobe, koje često imamo posebnu osjetljivost za brigu, razmišljanje i osjećaje, jesmo, ili možemo postati, učitelji nježnosti“ – rekao je papa Franjo koji će u prosincu proslaviti 86 godina života. Rekao je to u ime svojih sve brojnijih vršnjaka, u videu s molitvenom nakanom za srpanj koji je realizirala Papina svjetska molitvena mreža. Osim toga, Papa potiče na molitvu kako bi iskustvo i mudrost starijih osoba pomogli mlađima gledati u budućnost s nadom i odgovornošću.“ Papa Franjo čini to u mjesecu u kojemu se slavi, 24. srpnja, drugi Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba, koji je papa Franjo ustanovio na razini univerzalne Crkve u njihovu čast.

Mnogo je starijih osoba koje žive same

Papa se na početku poruke nadovezao na molitvenu nakanu za lipanj, posvećenu obitelji, u mjesecu desetoga Svjetskog susreta obitelji, koji je prošlih dana završio u Vatikanu i u biskupijama diljem svijeta. Pritom je istaknuo kako ne možemo govoriti o obitelji, a da ne govorimo o važnosti koju starije osobe imaju među nama. „ Nikada u povijesti čovječanstva nismo bili toliko brojni“– rekao je Papa govoreći u prvom licu. Ali ne znamo kako živjeti to novo razdoblje života: za starost postoji mnogo projekata pomoći, ali malo projekata za život. Starost stanovništva pogađa prije svega razvijenije zemlje u kojima 25% starijih osoba, nažalost, žive same. „ Mi, starije osobe, često imamo posebnu osjetljivost za brigu, razmišljanje i osjećaje. Mi jesmo, ili možemo postati, učitelji nježnosti. I to koliko!“ – istaknuo je papa Franjo.

Djedovi i bake su „kruh koji hrani naš život“

U ovom svijetu ,kako je rekao – naviknutom  na rat, Sveti Otac zaziva istinsku revoluciju nježnosti. „ U tomu imamo veliku odgovornost prema novim generacijama. „Podsjetimo, djedovi i bake, te starije osobe, kruh su koji hrani naš život, oni su skrivena mudrost naroda: zato je lijepo slaviti u njihovu čast, a ja sam ustanovio dan posvećen njima. Molimo za starije osobe, da se pretvore u učitelje nježnosti, kako bi njihovo iskustvo i njihova mudrost pomogli mlađima gledati u budućnost s nadom i odgovornošću“ – potaknuo je na kraju papa Franjo.

Životno iskustvo

Iskustvo može označavati određen doživljaj ili percepciju koja ima utjecaj na odnos čovjeka prema vanjskom svijetu, stečena znanja, sposobnosti i vještine tehničke ili metodološke prirode. Iskustvo (od “probati”, “pokušati”) rabi se u nekoliko značenja:

1. Stečene vještine dobivene tijekom dugogodišnje prakse kao primjerice “iskusni liječnik” ili “životno iskustvo”;
2. Iskustvo za opstanak (npr. preživljavanje)
3. Unutarnje duhovno iskustvo, religiozno iskustvo. Iskustvo je u strogom smislu neprenosivo i teško objašnjivo. Stjecanje vlastitog osobnog iskustva može biti ponekad vrlo skupo ili često opasno.

Mudrost

Mudrost je pojam koji označava duboko znanje, uvid, dobro rasuđivanje. Ljudi koji teže mudrosti nazivaju se filozofima (gr: filia – ljubav, sofia – mudrost). Onaj tko se u osobnom životu okreće mudrosti nalazi uvijek vremena za duhovno usavršavanje, ne dopuštajući da ga “progutaju” zahtjevi praktičnog života i da izgubi smisao za duhovne vrednote. 

 Mudrost je posljednji od sedam darova Duha Svetoga 

Taj je dar, kaže pobožni francuski biskup Jean-Joseph Gaume u svojoj knjizi o Duhu Svetomu, je kruna svih drugih darova. Dar mudrosti, po njemu, u sebi donekle sadrži sve druge darove Duha Svetog i sve ih usavršuje. Nama se, međutim, čini kao da je dar mudrosti najniži od svih, jer ga prorok Izaija navodi na prvom mjestu: “Ali će izići mladica iz Jišajeva izdanka; izdanak izlazi iz njegova korijena. Na njemu će počivati duh mudrosti i razuma, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjega” (Iz 11,1-3). Treba, međutim, znati da prorok takoreći gleda “odozgor”, iz Božje perspektive, pa se nama čini kao da je dar mudrosti na prvom odnosno na najnižem mjestu. Kada naprotiv gledamo “odozdol”, to jest iz naše ljudske perspektive vidimo da je dar mudrosti na posljednjem, najvišem mjestu. Tako nam ovo proročanstvo proroka Izaije, veli Dionizije Kartuzijanac, ne daje samo broj darova Duha Svetoga, nego ujedno i njihov redoslijed. Nadalje isti pisac kaže: “Daru mudrosti je dodijeljeno najviše mjesto od svih, a daru straha Gospodnjega najniže od svih. Što je neki dar bliže vrhovnom daru mudrosti, to je savršeniji. Kao što je ljubav majka i kruna svih kreposti, tako je mudrost majka i cilj svih darova Duha Svetoga.”

Biblijski i drugi citati o mudrosti

 „Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga“. (Izreke 27,17)

„Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega“. (Izreke 26,12)

„Grad razvaljen i bez zidova – takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom“. (Izreke 25,28)

„Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata“. (Izreke 22,1)

„Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.“ (Izreke 3,5-6)

„Božja vas volja nikada neće odvesti tamo gdje vas Božja milost ne može zaštititi. Da bismo zadobili ono što je vrijedno, možda će biti potrebno izgubiti sve ostalo.“ Bernadette Devlin

„Ni sva tama svijeta ne može ugasiti svjetlost jedne jedine svijeće.“ Sveti Franjo Asiški

„Bog ima svrhu iza svakog problema. On koristi okolnostima da bi razvio našu osobnost. Zapravo, on se više oslanja na okolnosti da bi nas učinio sličnijima Isusu….“  Rick Warren

“Klonim se ljudi koji misle da je drskost hrabrost, a nježnost kukavnost. A klonim se i onih koji misle da je brbljanje mudrost, a šutnja neznanje.” Kahlil Gibran

„ Mudrost se sa starošću stječe“. Publije Ovidije Nazon

Hrvatska – odnos prema starim i starijim osobama u društvenom životu

Čini mi se da je u hrvatskom društvu nakon demokratskih promjena došlo do sasvim drugačijeg odnosa prema starim i starijim osobama. Da se često mladi i neiskusni favoriziraju na račun starijih i starih osoba. To su osobe koje često nemaju životnog iskustva, ni životne mudrosti. To se događa u školstvu, cjelokupnom obrazovnom sustavu, politici, novinarstvu, i svim drugim sferama života u Hrvatskoj. Mudrost vođenja bilo koje zajednice iziskuje vrlo dobro rasuđivanje, dobar uvid u cjelokupnu problematiku, intelektualnu i duhovnu širinu. Stari i stariji „nikada nisu u povijesti bili tako brojni“ u raznim državama svijeta rekao je papa Franjo. Oni su po mom prosuđivanju potisnuti na rub događanja i smanjen im je svaki utjecaj na aktualna zbivanja. Zato nam se ponekad čini da razne države EU, pa tako i Hrvatska donose razne važne odluke koje nisu dobro sa raznih aspekata dobro promotrene i plod životnog iskustva i životne mudrosti jednog naroda. Nepostojanje „senata“, vijeća mudrih u jednom narodu loš je znak za određeni narod. Doduše mi imamo instituciju HAZU i akademike kao neku moguću vrstu „senata“, ali oni uvijek šute kada su u pitanju prave duhovne i moralne vrijednosti. Vrijednosti koje su tijekom povijesti oblikovale hrvatsko narodno biće i činile ga jakim da sačuva svoju kulturu, vjeru i samostalnost. Na domaćoj pozornici više nema političara sa velikim životnim iskustvom i mudrošću poput dr. Franje Tuđmana, Marka Veselice. Vlade Gotovca. Malo je pravih i životno zrelih novinara poput pokojnog sportskog novinara Tomislava Židak. Malo je crkvenih ljudi, novinara i intelektualaca poput kardinala Franje Kuharića, don živka Kustića, dr. Špire Marasovića, dr.Vjekoslava Bajsića, dr. Josipa Turčinovića. U Hrvatskoj se osjeća velika potreba za onima koji mogu biti vizionari, dobri analitičari i mudri vođe. Zato su riječi pape Franje dobro došle svima koji doista žele tijekom mjeseca srpnja moliti da starije osobe i stari postanu učitelji blagosti, nježnosti, životne mudrosti i prenositelji svojih iskustava na mlađe generacije. Takva izrečena iskustva dobro bi došla svima nama, a pogotovo mladima da mogu gledati u budućnost sa nadom i osobnom odgovornošću. Budimo molitelji na tu nakanu tijekom mjeseca srpnja.

Hrvatsko nebo