Razgovor s D. Pešordom: Jedina šansa nacionalno osviještenih snaga je Miroslav Škoro
Razgovor s kolumnistom i književnikom Damirom Pešordom
Dva tjedna dijele nas od lokalnih izvora, predizborno anketno bombardiranje sve je snažnije, korona-kriza ide dalje, a u hrvatskome okruženju traje rat tzv. non-paperima. O ovim i drugim temama razgovaramo s kolumnistom i književnikom Damirom Pešordom.
Kampanja pred lokalne izbore se zahuktava, a anketama nas bombardiraju gotovo svaki dan. Kako gledate na važnost dolazećih lokalnih izbora i na anketno predizborno bombardiranje?
Dolazeći lokalni izbori vrlo su važni jer do redovitih parlamentarnih izbora trebaju proći još tri godine pa su lokalni izbori jedina prilika političkim snagama koje uistinu teže promjenama da pokažu svoj potencijal te da nešto uistinu počnu i mijenjati, barem na lokalnoj razini. Čini se da su za sada političke grupacije s takvim potencijalom i takvim nakanama samo Domovinski pokret i Možemo. Prvi se nude da Hrvatsku vrate njezinoj državotvornoj biti, drugi da tu bit do kraja rastvore u globalističkim projektima s ”regionskim” pečatom. Osobno navijam za prve, no više vjerujem drugima da neće odstupiti od svojih ciljeva. Na žalost.
Predizbornih anketa što se tiče, one od izbora do izbora postaju sve besramnije oruđe u rukama onih koji pokušavaju manipulirati javnim mnijenjem. Kao i obično to manipuliranje nastoji protežirati lijeve, anacionalne snage, a što više naštetiti ”desnim”, nacionalno osviještenim snagama. Uz opasku da je kao glavna lijeva snaga u prvi plan došla grupacija Možemo, a ne više SDP! S tim da se i HDZ sve više pomiče lijevo. Svojevrsna gužva na ljevici, reklo bi se. No, pred same izbore ankete će postati realnije…
U jednim anketama najveće izglede za drugi krug u Zagrebu imaju Tomašević i Filipović, u drugima Tomašević i Škoro, a u trećima Tomašević i Pavičić Vukičević. Koji kandidati po Vama imaju najveće izglede za ulazak u drugi krug u Zagrebu? I tko je po Vama najkompetentniji za tu funkciju?
Donedavno tvrdoglavi nisam vjerovao da engleski student bosanskog podrijetla i lijevo-aktivističkog habitusa ne može ostvariti ikakav zapaženiji uspjeh u Zagrebu, međutim sada je sve očitije da je u brendiranje Tomaševića uložen ozbiljan trud i novac, naravno, te ga upravljači iz sjene planiraju instalirati visoko u hijerarhiji vidljive vlasti, nagađa se čak i na mjesto premijera. Prvo je Tomislav Jelić u Podcastu Velebit kod Marka Juriča ustvrdio da je Plenković u neformalnom krugu nagovijestio da bi Tomašević mogao biti njegov nasljednik u premijerskoj fotelji, ovih dana o tomu i dnevni tisak piše o tomu. Ako se 24 sata ubraja u ozbiljan tisak. Tako da danas shvaćam da će Tomašević ući u drugi krug, ali pobijedit, nadam se, ne može. Jer bi to značilo da je Hrvatska definitivno prešla točku poslije koje nema bezbolna povratka hrvatskoj državotvornoj ideji.
HDZ-ov kandidat isuviše je blijed da bi postigao neki značajniji rezultat. Jedina šansa nacionalno osviještenih snaga je Miroslav Škoro, bez obzira što mnogi iz toga dijela biračkoga tijela imaju stanovitih zamjerki na njegov račun. Anketa u kojoj Jelena Pavičić Vukičević prolazi u drugi krug ionako je svojevrsna anketarsko-medijska manipulacija kao bi se obezglavljena Bandićeva stranka vratila u igru jer to odgovara mnogima.
Mirenje s postojećim stanjem
Gotovo svako mjeseca otkrivaju se nove afere vladajućih, no oni i dalje uživaju visoku potporu birača. Je li razlog tome apstinencija većine birača, pa onda stranačke klijentele odrade svoj posao?
Da, ali i znak svojevrsne rezignacije višestruko izvaranih birača, određenog fatalističkog mirenja s postojećim stanjem. Dok god društvo funkcionira, to jest sjedaju kakve-takve plaće i mirovine ljudi se, dodatno frustrirani i isprepadani neobičnom pandemijom, neće odazvati zovu korjenitih promjena.
Kakvi su po Vama na ovim izborima izgledi trećih opcija, pri čemu mislim na sve one koje nisu HDZ i SDP?
Već sam rekao da su se iskristalizirale dvije treće opcije: Domovinski pokret i Možemo. Iskreno se nadam da su ovi iz Domovinskog autentični domoljubi, a da ovi iz Možemo ne mogu. Vidjet ćemo. Do parlamentarnih izbora ima još dosta vremena, svašta se može dogoditi.
Intelektualci, čini se, ponovo postaju najamnici
Imate li dojam da su mnogi političari, novinari i tzv. javni intelektualci u ovoj krizi, kada je očito mnogima milo biti blizu proračunskog ognjišta, pokazali svoje pravo lice braneći i neobranjive poteze vladajućih struktura?
Takozvani javni intelektualci ionako su precijenjena roba. Da, baš to – precijenjena roba. Uspon javnog intelektualca počeo je u zapadnoj civilizaciji sredinom pretprošlog stoljeća i dosegao vrhunac tijekom dvadesetog stoljeća, dakle u vremenu najvećeg tehnološkog napretka ljudske rase, ali i vremenu najgorih totalitarizama u ljudskoj povijesti. Uloga javnog intelektualca tijekom tog vremena kretala se od uloge ”savjesti društva” do uloge ”inženjera ljudskih duša”. Inače, u prethodnim razdobljima intelektualci su služili kod moćnika kao zabavljači ili u, u boljem slučaju, najamnici za određene poslove za koje su se tražile stanovite intelektualne kompetencije, npr. alkemičari, astrolozi i sl.
Intelektualci, čini se, ponovo postaju najamnici. To je u redu, svatko nešto prodaje da bi se prehranio, ali prestanimo onda divinizirati intelektualce. U stvarima od javnog interesa intelektualci, kao i svi ostali, moraju se prije svega dokazati kao značajevi, karakteri, a tek onda kao intelektualci, stručnjaci za ovo ili ono. Odgovor na vaše pitanje krije se u činjenici da ovdašnji intelektualci mahom, čast izuzetcima, popadali na tom prvom ispitu.
Političari dolaze i odlaze, no Milorad Pupovac postojano ostaje. Odakle on po Vama crpi toliku moć?
Da, on je izgleda postao konstanta hrvatske državnosti. Ali ne bih previše o njemu, on jednostavno uzima koliko mu političari poput Sanadera jučer ili Plenkovića danas daju.
Porfirijev intelektualni kružok
Pokazuju li reakcije hrvatskih medija na izbora Porfirija za srpskoga patrijarha činjenicu da je Hrvatska i dalje izbušena velikosrpskim elementima? Kako je moguće da baš nitko u tzv. mainstream medijima nije upozorio na njegovo pjevanje četničkih pjesama, a da su mu mnogi ugledni tzv. antifašistički intelektualci hodočastili i nakon što je otkrivena njegova pjevačka epizoda?
Samo postojanje Porfirijeva intelektualnog kružoka u Hrvatskoj, o kojem su nedavno pisale jedne ovdašnje novine, govori u prilog činjenici da hrvatskim intelektualcima kvazilijeve, a zapravo jugoslavenske, provenijencije ne smeta četništvo, kao što nije smetalo ni njihovim predšasnicima orjunašima. Četništvo njima odavno nije problem, još otkako Milošević ne šalje ”salate”, problem su nepostojeće ustaše, nepostojeća NDH i dragovoljački pozdrav ZDS, za kojega se svim silama trude da također postane nepostojeći, to jest zakonom zabranjen.
Posljednjih dana aktualan je tzv. non paper čije se autorstvo pripisuje Janezu Janši, no i općenito čini se da svjedočimo pojačanom angažmanu oko BiH posljednjih mjeseci. Kako će se po Vama sve to rasplesti? Imaju li Hrvati u BiH uopće ikakve saveznike?
Ne znam što bih rekao o famoznom non paperu, vjerojatno je riječ o nekoj obavještajnoj podvali, međutim što se Hrvata u BiH tiče, oni su, to je s ove vremenske distance razvidno, poslužili kao ”moneta za potkusurivanje” prilikom stvaranja hrvatske države. Stoga su, koliko god to zvučalo i bilo paradoksalno, najveću žrtvu za stvaranje Hrvatske države podnijeli oni Hrvati koji su ostali izvan njezinih granica. Još luđe je da možda i danas oni najviše strepe nad njezinom sudbinom jer ako se njoj nešto kobno dogodi – njihova je žrtva bila uzaludna!
Inače, sudbina Hrvata u BiH, ovisit će o tomu hoće li se uspjeti izboriti za bilo kakvu teritorijalnu samoupravu. Čak i Brčko ima distrikt, a Hrvati nemaju ništa! Ostanu li na tomu, bivat će ih sve manje, imat će sve manje vlasti, a na kraju će i njihova formalna konstitutivnost izgubiti smisao. Da bi se taj crni scenarij spriječio, potrebno je inzistirati na entitetu čak i ako svi hrvatski krajevi u BiH ne mogu formalno ući u taj teritorijalni okvir. Lakše će hrvatska politika u BiH zaštititi interese Hrvata u Varešu ako ima vlast barem u Mostaru i Širokom nego ako nema vlast nigdje.
Naravno, uvijek postoji opcija da se BiH, uz blagoslov međunarodnih sila, raspadne, ali i u tomu slučaju od presudne bi važnosti bilo da Hrvati u BiH imaju barem neki definiran teritorij. Uz ovako mlaku hrvatsku politiku Hrvatima će, bojim se, biti jako teško izboriti se za dostojan status u BiH. Danas kada se navodno i Slovenci poigravaju s kojekakvim kartama podjele BiH, Hrvatska bi uistinu trebala čvršće nastupati u BiH.
Već godinu dana živimo u tzv. novonormalnom. Kako Vi gledate na cijelu situaciju s korona-krizom i na sve mjere koje se poduzimaju? Možemo li u određenim postupcima prepoznati orwellizaciju društva?
To s orvelizacijom društva počelo je još ranije, pandemijske igre već su svojevrsni vrhunac toga procesa. Tu se Hrvatska, moram priznati, ponaša dosta dobro, niti strši niti se pretjerano žuri provesti sve novonormalne ludosti. Da se razumijemo, pandemija nije izmišljena, to jest virus, prirodni ili umjetni, postoji i od njega mnogi ljudi obolijevaju, a neki i umiru, međutim pandemija je idealna prilika za uvježbavanje totalitarizacije društva. Moram priznati da sam duboko razočaran kako je suvremeni zapadni čovjek takoreći preko noći olako odustao od sloboda stoljećima osvajanih. Plaši me to, ali nadam se da ćemo se prizvati pameti i suprotstavit se puzajućem totalitarizmu. U protivnom, morat će to učiniti naši potomci.
Davor Dijanović/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo